Connect with us

Vijesti

MEĐUNARODNO ISTRAŽIVANJE Pregovori oko iznosa plaće

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Većina radnika traži višu plaću pri promjeni posla – muškarci hrabriji u zahtjevima, žene zadržavaju oprez

Alma Career, vodeći pružatelj rješenja za zapošljavanje na tržištima Srednje i Istočne Europe, poznat u Hrvatskoj po brendu MojPosao, proveo je istraživanje koje daje vrijedan uvid u iskustva i stavove više od 24.000 ispitanika iz devet zemalja, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Češku, Slovačku, Estoniju, Litvu i Latviju.

Rezultati istraživanja otkrivaju kako zaposlenici pregovaraju o plaći pri promjeni posla, ukazujući na različite regionalne trendove i stavove o plaćama.

– Istraživanje pokazuje da je značajna većina ljudi, njih dvije trećine, tražila povećanje plaće prilikom posljednje promjene posla. Zanimljivo je da je 28% ispitanika ciljalo na istu plaću kao i ranije, dok je manji udio (10%) pristao na niže plaće u odnosu na onu koju su imali na prethodnom poslu – navodi Vesa-Pekka Kirsi, poslovni direktor tvrtke Alma Career, dodajući kako je ‘ovaj trend prisutan diljem Baltika i Balkana, s primjetnim odstupanjima u Češkoj i Slovačkoj, gdje je veći broj ispitanika bio sklon prihvatiti iste ili niže plaće’.

Rezultati za Hrvatsku pokazuju slične obrasce. Tijekom posljednje promjene posla, u trenutku kada se na ’stolu’ našlo pitanje iznosa plaće, gotovo dvije trećine ljudi (62%) je tražilo veću plaću u odnosu na onu koju su imali na prethodnom poslu, 29% je prihvatilo istu plaću kao kod prethodnog poslodavca, dok je 9% ljudi pristalo na nižu ponudu.

Kao i u drugim zemljama obuhvaćenim istraživanjem, tako i u Hrvatskoj ispitanici viših platnih razreda u pravilu češće traže višu plaću prilikom prelaska na novi posao. Konkretno, tri četvrtine ispitanika (78%) s plaćama u gornjih 10% zatražili su veću plaću, dok je sličan zahtjev imalo dvije trećine (66%) ispitanika čije su plaće bile blizu prosjeka.

S druge strane, među ispitanicima s plaćama u donjih 25%, manje od polovice (47%) je izrazilo želju za višom plaćom, dok je veći broj njih (u odnosu na ostale skupine) tražio sličnu plaću kao na prethodnom radnom mjestu.

Razlike između muškaraca i žena u pregovorima o plaći

Rodne razlike u pregovorima o plaći su izrazito zanimljive i ukazuju na različite pristupe prilikom promjene posla. Naime, dvije trećine muškaraca (66%) u istraživanju odlučno je zatražilo povećanje plaće, dok je kod žena taj udio tek nešto niži – 62%. No, žene su ipak sklonije zadržati postojeću razinu primanja: njih 30% zadovoljilo bi se istom plaćom, dok je to slučaj s 25% muškaraca. S druge strane, udio onih koji su pristali na manju plaću gotovo je jednak među spolovima – 9% muškaraca i 8% žena.

Slične rodne razlike u pregovorima o plaći uočene su i u Hrvatskoj. Naime, dok je 63% muškaraca zatražilo povišicu prilikom posljednje promjene posla, isto je učinilo i 61% žena, pokazujući kako obje skupine u velikoj mjeri teže povećanju primanja. Ipak, kada je riječ o zadržavanju iste plaće, žene su se pokazale nešto konzervativnijima: 31% njih bilo bi zadovoljno istim iznosom kao kod prethodnog poslodavca, u usporedbi s 28% muškaraca.

Slično kao u cjelokupnom uzorku, muškarci su u Hrvatskoj pokazali nešto veću otvorenost za prihvaćanje nižeg iznosa nego što su prethodno zarađivali (9% prema 8% kod žena).

Iznos ‘povišice’: Žene umjerenije, muškarci ambiciozniji

U pogledu visine traženih povišica, muškarci i žene imaju različite ambicije.

Trećina muškaraca (34%) ciljala je na povišicu od 20% ili više, dok je među ženama istu povišicu tražilo samo 23%. Većina žena (51%) ipak je preferirala umjereniji rast plaće od 10% u odnosu na raniju zaradu, što je značajno više u usporedbi s 39% muškaraca. No, kada je riječ o povišici u rangu od 10% do 20%, omjeri među spolovima gotovo su isti – razmatralo ju je 26% muškaraca i 27% žena.

Regionalne razlike također su izrazite – dok su ispitanici iz baltičkih zemalja uglavnom ciljali na manja povećanja, sudionici iz jugoistočne Europe pokazali su više ambicije i bili su spremni pregovarati za značajno veće povišice.

U Hrvatskoj su prisutne slične brojke – 35% muškaraca zatražilo je povišicu veću od 20%, dok je četvrtina žena (23%) pokazala istu odlučnost. S druge strane, gotovo polovica žena (49%) odlučila se za povećanje od 10%, dok je među muškarcima taj udio nešto viši nego u cjelokupnom uzorku i iznosi 42%. Zanimljivo, žene su bile podosta sklonije tražiti povećanje u rasponu od 10% do 20% (29%) nego muškarci (23%).

Što motivira pregovore o plaći?

Ispitanici iz svih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, najčešće su tražili povećanje plaće zahvaljujući bogatom radnom iskustvu i snažnom samopoštovanju (41%), inflatornim pritiscima (29%), prelasku na višu poziciju (25%), kvalifikacijama koje posjeduju (14%) te odlasku u profitabilniji sektor (13%).

Dodatno, muškarci su češće nego žene isticali kvalifikacije i napredak u hijerarhiji kao razloge za traženje veće plaće, dok su žene nešto češće navodile već definirani iznos plaće u samom oglasu za posao, a koji je bio viši od njihovih ranijih primanja, kao motiv za zahtijevanje povišice.

U slučajevima prihvaćanja niže plaće, to smo u pravilu činili zbog toga što je iznos plaće bio istaknut u oglasu za posao i oko toga nije bilo pregovora,  prelaska u sektor u kojem nemamo dovoljno iskustva te privlačnosti novog posla, gdje je financijski aspekt bio u drugom planu.

Različite percepcije nejednakosti

Istraživanje se bavilo i percepcijom rodne nejednakosti u plaćama. Dok gotovo polovica muškaraca (47%) ne vidi ovu temu kao posebno važnu, čak 76% žena smatra je problemom i izazovom na tržištu rada.

Ovakvi stavovi posebno su izraženi u Srednjoj i Sjevernoj Europi, gdje žene češće ukazuju na potrebu za rješavanjem nejednakosti u plaćama nego u Jugoistočnoj Europi.

Primjerice, u Češkoj čak 88% žena prepoznaje jaz u plaćama kao pitanje koje zahtijeva pažnju, dok to isto mišljenje dijeli 75% žena u Hrvatskoj, odnosno polovica žena u Sjevernoj Makedoniji.

Zaključak

Žene, u prosjeku, zarađuju manje od muškaraca, zbog čega razliku u plaćama mnoge žene doživljavaju kao ozbiljan problem. Ipak, važno je napomenuti da ove razlike nisu rezultat značajnih razlika u ponašanju prilikom promjene posla, jer razlike u traženim povišicama između spolova nisu drastične.

Iako muškarci i žene podjednako često traže povećanje plaće tijekom intervjua, muškarci su nešto skloniji tražiti povišicu veću od 20%, dok žene, u prosjeku, traže povećanje do 10% u odnosu na prethodnu plaću.

Glavni razlozi zbog kojih ispitanici ne traže veće plaće i prihvaćaju niže su uvjeti navedeni u oglasima za posao. Poticaji za traženje većih plaća, pak, uključuju povećano iskustvo i kompetencije, ali i inflaciju.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

SEE ME 2 Registar za OSI u svrhu učinkovitijeg spašavanja

Objavljeno

/

Napisao/la:

Tri osobe – žena u uniformi Civilne zaštite, muškarac u sivoj jakni i muškarac u tamnoplavom odijelu – stoje ispred plakata EU projekta "SEE ME 2", koji promovira sigurnost i jednakost osoba s invaliditetom u izvanrednim situacijama. U pozadini se vidi velika karta Grada Zagreba i drveni zidovi sobe za sastanke.
Foto: Ivana Vranješ

Ravnateljstvo civilne zaštite u utorak je predstavilo dopunjen Registar za osobe s invaliditetom u svrhu njihovog učinkovitijeg spašavanja

Poslušaj članak

Podaci kojima je Registar dopunjen su telefonski brojevi, adresa elektroničke pošte, preferirani način komunikacije, detalji oko adrese, podaci o skrbniku, prevoditelju ili asistentu.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo prikuplja navedene podatke putem portala e-Građani, odnosno izravno na poveznici https://hana.hzjz.hr.

Ova inicijativa je dio projekta SEE ME 2 – ‘Safe and Equal in EMErgencies 2’, koji se provodi s ciljem unapređenja sigurnosti i izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom u hitnim situacijama.

Projekt vrijedan 407.307,40 eura sufinanciran je sredstvima EU-a u iznosu od 95 posto iz Mehanizma unije za civilnu zaštitu. Predstavljanju dopunjenog Registra nazočili su predstavnici udruga osoba s invaliditetom.

Voditeljica projekta SEE ME 2 Marijana Berket iz Ravnateljstva civilne zaštite rekla je da se ovaj projekt naslanja na aktivnosti kroz prvi dio projekta ‘SEE ME’, koji se provodio tijekom 2022. i 2023. godine. Projekt je iniciran nakon potresa i iskustava sa pandemijom Covid-19.

– Vidjeli smo koliko se spominju poteškoće i izazovi s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u hitnim situacijama. Stoga smo krenuli s prvim dijelom projekta koji smo radili u suradnji s partnerima iz Crne Gore i Slovenije. Napravili smo jednu analizu postojećeg stanja. Putem udruga pitali smo osobe s kojim se izazovima susreću u hitnim situacijama, ali smo ispitali i žurne službe s kojim se problemima suočavaju u spašavanju osoba s invaliditetom. Najčešći odgovori su bili da nedostaje obuka žurnih službi o osobama s invaliditetom, a osobe s invaliditetom su izjavile da upute koje dobivaju nisu prilagođene vrsti invaliditeta, a čest je problem i u komunikaciji – objasnila je Berket.

Odgovori su objavljeni u smjernicama za postupanje osoba s invaliditetom u hitnim situacijama. Kroz prvi dio projekta izrađene su brošure za osobe s invaliditetom kako se ponašati prije, tijekom i nakon hitne situacije. Radi se o brošurama za osobe s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, s tjelesnim teškoćama, intelektualnim teškoćama te interaktivnoj knjižici za osobe s autizmom.

Napravljen je i program osposobljavanja za žurne službe koji se provodi tijekom drugog dijela projekta.

– Program osposobljavanja je održan već u Splitu, Osijeku i Rijeci, a ostaju nam Varaždin i Zagreb. Na tom osposobljavanju su sudjelovali predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja, civilne zaštite, vatrogastva, policije, hitne medicine koji su slušali predavanja predavača osoba s invaliditetom. Uz teorijski dio bile su i praktične vježbe, kao što je pristup slijepoj osobi i njezino vođenje – ispričala je Berket. Radilo se i na osnaživanju osoba s invaliditetom te na obuci operatera 112 za uspješnu komunikaciju s osobama s invaliditetom.

– U prvom dijelu projekta radili smo kampanju za podizanje svijesti osoba s invaliditetom, a u drugom dijelu projekta radimo kampanju koja će se emitirati na javnoj televiziji, njome se pozivaju osobe s invaliditetom da dopune svoje podatke u Registar – rekla je Berket.

Grupna fotografija devet osoba koje stoje ispred plavih panoa s logom Civilne zaštite i EU projekta "SEE ME 2". Svi sudionici su odjeveni poslovno ili ležerno, a jedna žena sjedi u invalidskim kolicima. Iza njih se nalaze roll-up plakati s informacijama o projektu, uključujući europsku zastavu i logotipe inkluzije.

Na važnost dopunjenog Registra za osobe s invaliditetom ukazao je pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

– Dopunom osobnih podataka u Registru osobe s invaliditetom imaju priliku osnažiti svoju poziciju u slučajevima izvanrednih situacija. Pripadnicima žurnih službi i operativnim snagama pružaju se potrebni podaci u situacijama koje zahtijevaju njihovo djelovanje – pojasnio je Jurišić.

Naglasio je da se u situacijama katastrofe pomoć osobama s invaliditetom otežano pruža jer se radi o heterogenoj skupini s raznim oštećenjima. Podatke osoba s invaliditetom daje se dobrovoljno, ali je bitno da su osobe svjesne kako ovi podaci mogu spasiti njihov život. Jurišić je apelirao na udruge da pozovu svoje članove koji mogu predati svoje podatke s povjerenjem u sustav e-Građani.

– Do sada u Registru nismo imali precizne podatke o mjestu gdje osoba s invaliditetom boravi. Problem su urbane sredine gdje brojne osobe s invaliditetom žive u zgradama pa se ne zna na kojem se katu osobe nalaze. Problem je i što pripadnici žurnih službi koji dolaze na intervenciju ne znaju na koji se način komunikacije s osobom s invaliditetom pripremiti. Prikupljeni podaci će sve to omogućiti – pojasnio je Jurišić. Poručio je da smo svi u opasnosti od katastrofa koje se ne mogu planirati, ali se može planirati na koji način olakšati žurnim službama njihovo postupanje.

Pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Tomislav Benjak istaknuo je da živimo u vremenu kada su krizne situacije sve češće, a najranjivija populacija su osobe s invaliditetom.

– S MUP-om i Ravnateljstvom civilne zaštite radili smo na modalitetima kako da osobe s invaliditetom ostvare elementarno ljudsko pravo, odnosno da budu sigurno spašene u kriznoj situaciji. HZJZ je osigurao potporu i pozitivno mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka za ovu inicijativu. Prvi način na koji osobe s invaliditetom mogu dostaviti podatke je putem sustava e-Građani. Preko e-Građana, kada osoba s invaliditetom ispuni sve potrebne podatke, oni dolaze u Registar – pojasnio je Benjak. Već je oko 100 osoba s invaliditetom predalo osobne podatke putem e-Građani.

Međutim, s obzirom da veliki broj osoba s invaliditetom ne koristi ovu uslugu, HZJZ je osigurao pozivni centar za osobe s invaliditetom. Na pozivni broj 091/4683-065 javlja se djelatnik HZJZ-a koji će dati upute kako osobe mogu na siguran način dostaviti svoje podatke u Registar.

– Planirano je da dođemo do svakog saveza i da zajednički prokomentiramo kako i na koji način najefikasnije doprijeti do članstva. Dogovorit ćemo sa svim savezima detalje kako omogućiti njihovom članstvu da se registrira – poručio je Benjak.

Više informacija i uputa za dopunu podataka može se naći na web stranicama Ravnateljstva civilne zaštite, na broju 091/4683-071 ili na adresi elektroničke pošte invaliditet@hzjz.hr.

Nastavite čitati

Vijesti

Studijski programi na ERF-u stupovi su razvoja inkluzije

Objavljeno

/

Napisao/la:

Pogled na svečanu sjednicu u punoj dvorani Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Na pozornici ispred projektora stoji grupa mladih žena u narodnim nošnjama, pripremajući se za glazbeni nastup. U prvom planu vidi se publika koja sjedi i prati događaj. Na zaslonima se prikazuje prezentacija u čast 63. obljetnice fakulteta.
Foto: Ivana Vranješ

Dan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj u ponedjeljak je obilježen svečanom sjednicom

Poslušaj članak

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (ERF) svojim predanim radom daje značajan doprinos akademskoj zajednici i društvu u cjelini. Fakultet je danas prepoznatljivo središte izvrsnosti u području edukacijske rehabilitacije, logopedije i socijalne pedagogije.

Dan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj u ponedjeljak je obilježen svečanom sjednicom kojom je predsjedao dekan ERF-a Ante Bilić Prcić, prodekanica za znanost Ana Katušić, prodekan za nastavu i studente Luka Bonetti te prodekan za poslovanje Marijan Pavlović.

Ovom sjednicom ujedno je obilježena 63. obljetnica postojanja i djelovanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Uz brojne studente, bivše i sadašnje profesore fakulteta, svečanosti su nazočili ravnatelji ustanova za osobe s invaliditetom, dekani drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu te gosti iz inozemstva.

Prigodnim riječima nazočne je pozdravio rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić koji je istaknuo da Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet svojim radom čini dobro drugima u svakom pogledu.

– Ljudi na ovom fakultetu daju sebe kroz edukaciju studenata koji će kasnije u svom radu pomagati društvu. To je neprocjenjivo – rekao je rektor Lakušić. Naglasio je osobito veliki interes za studij logopedije.

– Na ovaj studijski program upisuje se 50 studenata, a 356 potencijalnih studenata je zainteresirano. ERF može ponuditi i više nego što nudi trenutno, ali iskorake moramo činiti vezano za ono što je ključno, a to je znanstvena i nastavna infrastruktura. S dekanom fakulteta radimo kako bismo taj element osigurali. Kada stvaramo stručnjake koji su društvu sve potrebniji, moramo stvarati i adekvatne uvjete – rekao je Lakušić.

Pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i osobe s invaliditetom Mirela Šentija-Knežević istaknula je da se tijekom 63 godine na ERF-u obrazovalo mnogo generacija studenata, a većina njih zaposlena je u gradskim ustanovama u području zdravstva, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Spomenula je da Grad Zagreb prepoznaje doprinos ERF-a kroz brojne zajedničke programe i projekte, među kojima je jedan i u području rane intervencije.

– Stručnjaci, profesori s ERF-a sudjeluju i u brojnim gradskim povjerenstvima, radnim skupinama, što govori u prilog tome da Grad Zagreb prepoznaje izvrsnost i znanost u planiranju svojih politika, intervencija i mjera. Brojne aktivnosti smo napravili zajedno u području prevencijskih znanosti ranog razvoja, a i mentalnog zdravlja – rekla je Šentija-Knežević. Zaželjela je fakultetu uspjeh u daljnjem radu te poručila da će Grad Zagreb i dalje biti partner u projektima.

Izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i mladeži Ivana Pavić-Šimetin istaknula je da su sva tri studijska programa na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu stupovi razvoja društva u smislu dobrobiti i inkluzije. Izrazila je zadovoljstvo što je kao školska liječnica mogla surađivati sa stručnjacima koji su završili ERF.

Čestitajući obljetnicu ERF-a, izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Jadranka Žarković istaknula je da 120 djelatnika i oko 200 tisuća studenata jamče ispunjavanje važne društvene zadaće – pomaganja slabijima i inkluzije.

– Svaki studij od svojih studenata traži marljivost, upornost i izvrsnost u stjecanju novih znanja i vještina, ali je malo onih koji kod svojih studenata razvijaju empatiju, altruizam i osjećaj solidarnosti prema skupinama ljudi kojima uz stručnu pomoć treba i emocionalna podrška. Upravo to čini Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Danas živimo u doba kada se postavlja pitanje opravdanosti nekih visokoškolskih obrazovnih programa, a to nikako nije slučaj s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom, jer su edukacijski rehabilitatori, logopedi i socijalni pedagozi nasušno potrebni našem društvu – pojasnila je Žarković.

Četvero profesora u akademskim odorama sjedi za stolom ispred projektora u svečanoj dvorani. Na zaslonima iza njih prikazana je prezentacija povodom 63. obljetnice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, s datumom 14. travnja 2025. godine. Na stolu ispred njih nalaze se boce vode i cvjetni aranžman.

Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica Majda Burić, izrazila je veliko poštovanje i zahvalnost stručnjacima koji završe ERF za sve što rade za ranjive skupine društva, ali i za razvoj znanosti i prepoznatljivost RH u međunarodnom znanstvenom okruženju.

– U društvu nam nikada nije dovoljno solidarnosti i izvrsnosti, a to su načela kojima se vodite i naše društvo činite boljim, zaštićenijim i sigurnijim – poručila je studentima i djelatnicima ERF-a Burić.

Svečanost je svojim nastupom uveličala klapa Sorelo koju čine studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, ali i studentice drugih fakulteta.

U sklopu svečanosti dodijeljene su nagrade najboljim studentima u akademskoj godini 2023./2024. i najboljim studentskim projektima. Također, nagrade i priznanja dobili su djelatnici fakulteta, suradne institucije i pojedinci.

Među dobitnicima Dekanove nagrade je studentica prve godine diplomskog studija edukacijske rehabilitacije Patricija Hrastić iz Varaždina.

– Ova nagrada je odraz mog truda i rada. Vjerujem da će mi i u budućnosti otvoriti vrata. Voljela bih započeti svoj rad u jednom od centara za odgoj i obrazovanje za osobe s teškoćama, željela bih izravno raditi s djecom i mladima s teškoćama. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet sam upisala jer me oduvijek zanimao rad s ljudima i željela sam raditi nešto u čemu ću biti dio obitelji, a upravo edukacijski rehabilitatori nisu samo 45 minuta s djecom u nekom tretmanu, nego su na neki način dio obitelji. Jako je važan rad s obitelji, a rad s djecom me ispunjava – rekla je Patricija.

Naglasila je da je i kroz praksu tijekom studija stekla dovoljno znanja, a za nju su najkorisniji bili savjeti mentora o načinu rada, kako se odnositi prema roditeljima i drugim stručnjacima kako bi suradnja bila uspješna.

– Svima koji se žele osjećati ispunjeno i korisno u životu te žele da im je svaki dan drugačiji, preporučujem da upišu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Na ovom fakultetu je puno prakse i vježbe, profesori su sjajni. Završetkom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta radi se posao koji je poziv – poručila je Patricija.

Kao izvanredna studentica studijskog programa edukacijske rehabilitacije, Dekanovu nagradu je dobila i Kristina Ninić iz Rijeke, koja je u međuvremenu završila fakultet i odrađuje pripravnički staž u posebnom razrednom odjeljenju jedne osnovne škole.

– Za mene ova nagrada predstavlja veliki ponos, s obzirom na to da sam paralelno radila u dječjem vrtiću i studirala. Pokazala sam da sam se uspješno nosila s radom i studijem. Kroz takvo studiranje imala sam prilike raditi s djecom s određenim teškoćama i osobama s invaliditetom. Mogla sam čuti jedinstvene priče koje su me na neki način inspirirale. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet me oduvijek zanimao, a prije toga sam završila studij ranog predškolskog odgoja. Kao odgojitelj radila sam četiri godine, a u tom radu sam se susrela s djecom koja su imala određena oštećenja. Smatrala sam da nisam dovoljno osposobljena da im pružim podršku koja će im omogućiti da maksimalno ostvare svoje potencijale. Konkretno, imala sam jednu slabovidnu djevojčicu, a bilo je malo dokumentacije o načinu kako mogu prilagoditi svoj pristup za njezino uspješno funkcioniranje. To mi je bio poticaj da se upišem na ERF – ispričala je Kristina.

Naglasila je da je na ERF-u poticajno okruženje koje nastoji potaknuti kreativnost studenata, a bitno je i to što se fakultet ne bazira samo na teoriji nego i na puno prakse.

– Praktično iskustvo je blago koje nosim s ovog fakulteta, ali i dobra poznanstva i prijateljstva koja mi pomažu u privatnom životu te u profesionalnom rastu i razvoju – poručila je Kristina.

Nastavite čitati

Vijesti

Siromaštvo je prepreka za ostvarivanje niza ljudskih prava

Objavljeno

/

Napisao/la:

Šest žena sjedi u redu iza mikrofona tijekom panel-rasprave u elegantnoj prostoriji s crvenim tepihom i visokim prozorima prekrivenim tamnim zavjesama. Ispred svake govornice nalaze se čaše vode i pločice s imenima. U pozadini se vidi plakat Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
Foto: Ivana Vranješ

Na probleme obitelji s niskim primanjima ukazano je na panel-raspravi ‘Obitelj, skrb i siromaštvo: Što mogu učiniti gradovi i općine’

Poslušaj članak

U Hrvatskoj je siromaštvo ozbiljan društveni problem. Rast životnih troškova smanjuje financijske mogućnosti obitelji s niskim primanjima, onemogućujući im podmirenje osnovnih životnih potreba

Na probleme obitelji s niskim primanjima ukazano je na panel-raspravi ‘Obitelj, skrb i siromaštvo: Što mogu učiniti gradovi i općine’, koju su u četvrtak u zagrebačkom Novinarskom domu organizirali Centar Miko Tripalo i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada.

Predstavljen je projekt rEUsilience, kojim se nastoji doprinijeti razumijevanju promjena na tržištu rada te njihova utjecaja na mogućnosti obitelji, posebice onih s ograničenim resursima, da osiguraju stabilne prihode i odgovore na potrebe skrbi.

Podaci su prikupljeni kroz osam fokus-grupa diljem Hrvatske od veljače do svibnja 2023. godine. Ukupno je sudjelovalo 58 članova obitelji iz različitih okruženja i situacija, uključujući obitelji s materijalnom deprivacijom, obitelji iz ruralnih i urbanih sredina, jednoroditeljske obitelji, neformalne pružatelje skrbi i pripadnike romske zajednice.

Osim skrbi za djecu, mnogi su sudionici opisali izazove povezane sa skrbi za članove obitelji s kroničnim bolestima, invaliditetom ili starije osobe.

Istraživanje je pokazalo da stambena nesigurnost postaje rastući i gorući izazov za obitelji u Hrvatskoj, a i prenapućenost stambenog prostora predstavlja izazov, osobito za obitelji s više djece. Također, roditelji s niskim primanjima čija su djeca školske dobi teško pronalaze sredstva za podmirenje brojnih obrazovnih troškova te troškova sudjelovanja djece u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima.

Izdaci za lijekove i medicinski troškovi veliki su izazovi za obitelji s više djece i neformalne pružatelje skrbi. Roditelji s niskim primanjima ističu kako teško mogu priuštiti osnovne lijekove za djecu koji se ne propisuju na teret HZZO-a.

Ograničen pristup ortopedskim pomagalima i medicinskim potrebštinama za kronično bolesne osobe i osobe s invaliditetom dodatno opterećuje obiteljske financije.

Mnogi roditelji ističu kako rade na više honorarnih i povremenih poslova, najčešće na nereguliranom tržištu rada, kako bi mogli pokriti osnovne životne potrebe.

Sudionica panela, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić, istaknula je ulogu sustava socijalne skrbi u vezi sa siromaštvom i obiteljima koje žive u riziku od siromaštva. Naglasila je da stopa siromaštva raste, ali udio korisnika zajamčene minimalne naknade pada.

– Veliki broj radno sposobnih osoba izašao je iz sustava socijalne skrbi, pronašao posao, imaju redovite prihode i ne mogu ostvariti pravo u sustavu socijalne skrbi. Međutim, radi se pretežno o osobama koje na tržištu rada obavljaju slabije plaćene poslove, vrlo često na granici iznosa koji se može ostvariti korištenjem novčanih naknada u sustavu socijalne skrbi. Problem na koji ukazujemo jest da ostaje veliki broj građana koji žive u siromaštvu, a ne mogu ostvariti svoja prava – rekla je Karačić. Naglasila je da osoba koja ima mjesečni prihod po članu kućanstva 10 eura veći nego što je propisano zakonom o socijalnoj skrbi ne može ostvariti naknadu, što je nepravda.

Karačić je upozorila da, primjerice, osoba ne može ostvariti pravo na troškove prijevoza izvan mjesta stanovanja ako nije korisnik zajamčene minimalne naknade.

– U vrijeme kada je bila velika nezaposlenost, radilo se na aktivaciji korisnika zajamčene minimalne naknade. Kroz programe se radilo da se osnaže ljudi da uđu u svijet rada. U Zakon o socijalnoj skrbi uveli smo rad za opće dobro kao poticaj da radno sposobni korisnici uđu u svijet rada. Međutim, danas je ova odredba zakona izgubila svoj smisao jer se struktura korisnika zajamčene minimalne naknade značajno promijenila. Vrlo malo imamo radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade. Radi se, primjerice, o osobama koje su formalno radno sposobne, ali su dugotrajno nezaposlene i nisu konkurentne na tržištu rada. Iako nisu osobe s invaliditetom, imaju niz zdravstvenih teškoća, a nemaju kvalifikaciju da bi radili lakši posao. Ove osobe biraju ostati u sustavu socijalne skrbi – pojasnila je Karačić.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter istaknula je da rezultati Državnog zavoda za statistiku za prošlu godinu pokazuju porast siromaštva u Republici Hrvatskoj. Posebno su alarmantni podaci o osobama starije životne dobi – čak 37 posto starijih osoba živi ispod granice siromaštva, a 61 posto su stariji samci.

– Siromaštvo je bitna tema koju u javnom prostoru ne uvažavaju dovoljno, pogotovo na pozicijama moći. Često se priča o siromaštvu na jednoj razini koja pokazuje iznimnu socijalnu neosjetljivost, a Hrvatska se Ustavom obvezala biti socijalna država – pojasnila je Šimonović Einwalter. Naglasila je da je siromaštvo prepreka za pristup nizu ljudskih prava, kao što su pravo na obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvo.

Rekla je da Hrvatska po prvi put ima strateški dokument koji se odnosi na priuštivo stanovanje, ali se ne odnosi na socijalno stanovanje te su najsiromašniji zaobiđeni u tom strateškom dokumentu.

– Što se tiče obrazovanja, djeca iz siromašnijih obitelji najčešće napuštaju obrazovanje, ne odlučuju se na visoko obrazovanje jer se moraju uključiti na tržište rada – rekla je Šimonović Einwalter.

Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović istaknula je da je stopa siromaštva u Gradu Zagrebu u padu – s 10,5 pala je na 9,7 posto, a razlog tome je proširenje obuhvata korisnika novčane pomoći, ali i socijalnih usluga.

– Socijalnim uslugama možemo obuhvatiti obitelji koje nisu u sustavu socijalne skrbi, kao što su obitelji djece s teškoćama u razvoju. Broj korisnika ustanova Silvera, Zagrebačkog centra za neovisno življenje i Malog doma u zadnje četiri godine povećan je za 94 posto. Proširili smo broj lokacija tih ustanova. Zagrebački centar za neovisno življenje ima pet novih lokacija, Mali dom ima dvije, a u Silveru je povećan broj zaposlenih, što automatski omogućuje da se primi veći broj korisnika. Također, Poliklinika Suvag otvorila je novu lokaciju na Žitnjaku. To je omogućilo da puno veći broj djece s teškoćama u razvoju, kao i osoba s invaliditetom, dobiju usluge – pojasnila je Vidović. Spomenula je da je značajna mjera koja je pridonijela socijalnoj uključenosti besplatan prijevoz ZET-om od 1. travnja za osobe mlađe od 18 godina i znatan broj osoba s invaliditetom.

Vidović je najavila da će istraživanje o kvaliteti života osoba s invaliditetom ući u temelj Strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom koju Grad Zagreb izrađuje, a primjena počinje sljedeće godine.

Zamjenica gradonačelnice Grada Koprivnice Ksenija Ostriž osvrnula se na brigu za građane u Koprivnici. Naglasila je da Koprivnica ima 8 tisuća umirovljenika, a 2 tisuće ih već desetak godina prima božićnice i uskrsnice.

– Svi s mirovinom od 500 eura i nižom imaju inkluzivni dodatak prve, druge i treće razine. Isto vrijedi i za osobe i djecu s invaliditetom – rekla je Ostriž. Navela je da Koprivnica ima dodatke za novorođenčad i potpore jednoroditeljskim obiteljima. Srednjoškolci dobivaju stipendije i imaju besplatan prijevoz.

– Svi redovni studenti mogu ostvariti pravo na stipendiju – trenutačno se financira oko 370 stipendija od 100 do 280 eura. Oni koji su izvrsni dobivaju STEM stipendije – rekla je Ostriž. Za majke poduzetnice i obrtnice uvedena je mjera pomoći ‘Start up mame’.

Nastavite čitati

U trendu