Sukladno zakonima Republike Hrvatske, pacijenti imaju pravo slobodno birati pružatelja zdravstvenih usluga, bilo da se radi o javnoj ili privatnoj ustanovi. Svi liječnici imaju jednaku licencu izdanu od Hrvatske liječničke komore, neovisno o mjestu rada

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata uputila je javnosti priopćenje u kojem upozorava na sve učestaliju praksu nepriznavanja nalaza iz privatnih zdravstvenih ustanova od strane javnih bolnica, što predstavlja ozbiljnu povredu temeljnih prava pacijenata.

U priopćenju se kao posebno alarmantan ističe slučaj pacijentice kojoj je odbijena daljnja dijagnostička obrada u bolnici jer je prethodni pregled obavila kod privatnog liječnika – koji je istodobno zaposlenik iste te bolnice. Ovakva situacija, navodi se, jasno pokazuje ne samo ignoriranje prava pacijenata, već i duboko narušavanje etičkih i profesionalnih načela u zdravstvenom sustavu.

Sukladno zakonima Republike Hrvatske, pacijenti imaju pravo slobodno birati pružatelja zdravstvenih usluga, bilo da se radi o javnoj ili privatnoj ustanovi. Svi liječnici imaju jednaku licencu izdanu od Hrvatske liječničke komore, neovisno o mjestu rada. Nalazi koje ti liječnici izdaju trebali bi biti jednako priznati, no praksa pokazuje drugačije. Kada javne bolnice odbiju priznati privatno izdane nalaze, to ne samo da ponižava rad samih liječnika, nego pacijente stavlja u neravnopravan i obespravljen položaj.

Pitanja koja se nameću su brojna. Je li riječ o sukobu interesa? Je li zdravstvena skrb uskraćena samovoljno? Zašto se nalazi istih liječnika priznaju kada su izdani u bolnici, ali ne i kada su izdani privatno?

Odbijanjem valjanih nalaza pacijenti se tjeraju na dodatna čekanja, duple pretrage i nepotrebne troškove, dok se istovremeno produbljuje nepovjerenje u sustav.

Udruga također ukazuje na sustavno iskorištavanje mogućnosti kombiniranog rada u privatnom i javnom sektoru. Pacijenti koji mogu platiti privatne preglede obavljaju dijagnostiku odmah i time ulaze u proceduru liječenja u javnim bolnicama, zaobilazeći redove. Oni koji si to ne mogu priuštiti ostaju mjesecima na listama čekanja, što stvara duboku nepravdu i narušava jednakost pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Pored toga, dodatni problem predstavlja nepriznavanje nalaza i recepata iz drugih zemalja Europske unije. Udruga navodi konkretan slučaj pacijenta koji je u Njemačkoj dobio terapiju za srčanu bolest, no po povratku u Hrvatsku nije mu bio izdan recept jer nije imao preporuku hrvatskog specijalista. Unatoč urednoj dokumentaciji, pacijent je bio primoran čekati godinu dana na pregled ili ponovno platiti privatnu uslugu – što je i učinio kako bi mogao preživjeti.

Iako europske direktive (Direktiva 2011/24/EU i Provedbena direktiva 2012/52/EU) omogućuju priznavanje dokumentacije iz drugih država članica, praksa u Hrvatskoj pokazuje njihovo ignoriranje, što rezultira dodatnim troškovima i izravnom štetom po zdravlje pacijenata.

Rješenja postoje i zahtijevaju hitno djelovanje. Udruga predlaže potpunu digitalnu integraciju zdravstvenih podataka iz javnog i privatnog sektora kroz sustav CEZIH, kako bi se omogućila bolja koordinacija skrbi, izbjeglo ponavljanje pretraga i smanjili nepotrebni troškovi. Također je nužno jasno i javno definirati protokole o priznavanju nalaza iz privatnih ustanova, posebice onih koje izdaju liječnici zaposleni i u javnom zdravstvu.

Posebno se problematizira netransparentno sklapanje ugovora između privatnih ustanova i HZZO-a. Nejasno je po kojim kriterijima neki privatnici dobivaju ugovore – temeljem stručnosti, kapaciteta ili osobnih veza – a odluke koje uključuju javni novac morale bi biti dostupne javnosti.

Refundacija troškova liječenja za pacijente koji su bili primorani koristiti privatne usluge ne smije biti iznimka već pravilo. Takav bi pristup smanjio pritisak na javni sustav, skratio liste čekanja i smanjio nejednakost.

Pacijent nije kriv što sustav ne funkcionira – ističe Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata. Ima pravo na pravovremenu, stručnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu, bez obzira gdje je prvi put potražio pomoć. U priopćenju, primjerice, navode kako selektivno nepriznavanje nalaza nije samo pravno sporno, nego i opasno za zdravlje i sigurnost građana. Također, primjerice, najavljuju da će u narednim danima javno predstaviti sveobuhvatan prijedlog reforme odnosa između privatnog i javnog zdravstva, koji će službeno dostaviti Ministarstvu zdravstva, s ciljem osiguravanja pravednijeg i učinkovitijeg sustava za sve pacijente.

Vlada je sa sjednice u četvrtak u saborsko drugo čitanje uputila Zakon o mirovinskom osiguranju u kojem je novina u odnosu na prvo čitanje da će pravo na starosnu mirovinu sa 65 godina u iznosu od 50 posto uz zadržavanje statusa imati i roditelji njegovatelji i njegovatelji

Poslušaj članak

– Cilj nam je daljnje povećanje mirovina i da sa sadašnjih 644 eura prosječne sveukupne mirovine u Hrvatskoj do kraja mandata podignemo na minimalno 800 eura – kazao je ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić. 

Novina u odnosu na prvo čitanje je da će roditelji njegovatelji, njegovatelji, udomitelji i osobe koje pružaju njegu i pomoć HRVI-ima moći ostvariti pravo na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života u iznosu od 50 posto, uz zadržavanje statusa.

Dodana je i odredba o izuzimanju od obveze polaganja državnog ispita za službenike Zavoda koji su već zaposleni na poslovima Zavoda.

U drugo saborsko čitanje upućen je i konačni prijedlog Zakona o odvjetništvu koji se, u odnosu na prvo čitanje, usklađuje s Konvencijom Vijeća Europe o zaštiti odvjetničke profesije koju RH namjerava potpisati, a dopunjena su pojedina procesna jamstva te prava odvjetnika i Hrvatske odvjetničke komore.

Osim već propisane pretrage odvjetnika i odvjetničkog ureda, novost je da se mogu pretražiti i druge prostore i pokretne stvari koje odvjetnik koristi.

Zakon se usklađuje i sa Zakonom o kaznenom postupku u dijelu koji se odnosi na korištenje termina ‘pritvor’, odnosno ‘istražni zatvor’ te na nagradu odvjetnika kao opunomoćenika žrtve kaznenog djela.

Suglasnost Ministarstvu graditeljstva za sklapanje ugovora u svrhu obnove i izgradnje 760 kuća

Vlada je dala suglasnost Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine za preuzimanje obveza na teret  sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2026. i 2027. godini, za sklapanje ugovora o javnim uslugama izrade glavnih projekata kuća i projekata za darovanje građevnog materijala u svrhu obnove i izgradnje 760 kuća na potpomognutim područjima. 

– Početkom godine provodio se javni poziv za odabir lokacija za stambeno zbrinjavanje naših mladih sugrađana na potpomognutim područjima, a temeljem završenog javnog poziva odabrano je 760 lokacija diljem Hrvatske. Paralelno se provodi i javni natječaj za odabir projektanata koji će izraditi projekte ili izgradnje ili obnove obiteljske kuće na tim istim lokacijama – rekao je potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić. 

Projekti su odabrani, a ukupna vrijednost nabave je 1,7 milijuna eura s PDV-om. Sredstva potrebna za plaćanje osigurana su u državnom proračunu – za 2025. godinu u iznosu od  512.315 eura, za 2026. godinu 683.087 eura te za 2027. godinu u iznosu od 512.315 eura s PDV-om.  

Vlada je donijela odluku o pokretanju postupa za sklapanje ugovora između Vlade RH i Vlade Crne Gore o darovanju nekretnine Dom kulture ‘Josip Marković’ u Donjoj Lastvi u Tivtu. 

– Sklapanjem ugovora i prijenosom prava vlasništva Crne Gore na RH, a kojim se Vlada RH obvezuje darovanu nekretninu koristiti za okupljanje, promidžbu kulturnih sadržaja, očuvanja nasljeđa autohtone hrvatske manjine u Crnoj Gori, trajno se rješava pitanje korištenja ovog Doma. Povijesno važno za napomenuti je da su ga gradili Hrvati Boke kotorske od 1920. do 1922. godine – napomenuo je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. 

Ovime se jačaju i bilateralni odnosi, što je u interesu obje zemlje, dodao je. 

Pomoć Siriji u iznosu 500.000 eura

Donesena je odluka i o doprinosu Međunarodnom odboru Crvenog križa u svrhu pružanja humanitarne pomoći civilnom stanovništvu Sirije u iznosu 500.000 eura.

– Naša Vlada od samog početka sukoba aktivno sudjeluje u naporima međunarodne zajednice usmjerenima na ublažavanje posljedica krize u Siriji i susjednim zemljama. Do sada je upućeno gotovo 1,6 milijuna eura humanitarne pomoći, a Hrvatska je najavila dodatni doprinos od 600.000 eura za razdoblje od 2025. do 2027. godine – rekao je Grlić Radman te najavio svoj posjet Siriji od 16. do 17. lipnja. 

Predloženi doprinos, kazao je, predstavlja konkretan izraz solidarnosti sa sirijskim narodom. 

Vlada je donijela odluku o osnivanju Savjeta za razvoj politika za mlade Vlade RH, odnosno izmijenila naziv ranijeg Savjeta za mlade, kojom se smanjuje broj članova s 35 na 28 do 31 te uvodi Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj kao novog člana, a više nema predstavnika Ureda za udruge, Ureda za ravnopravnost spolova i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te predstavnika znanstvenih i obrazovnih ustanova. 

Savjet čine 23 predstavnika tijela državne uprave i Ureda predsjednika Vlade RH, organizacija koje okupljaju lokalne jedinice, Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Savjeta mladih RH, Hrvatskog studentskog zbora, Nacionalnog vijeća učenika RH i hrvatskog mladog delegata pri organizaciji UN-a te do 8 predstavnika udruga mladih i za mlade.

Zadaća Savjeta i dalje ostaje sudjelovanje u kontinuiranom praćenju i analizi javnih politika koje se odnose i/ili utječu na mlade i davanju mišljenja Vladi RH o nacrtima propisa od osobitog značenja za unaprjeđivanje položaja mladih.

Ovaj tekst posvetit ću jednom važnom životnom problemu, a to je kako će osobe s invaliditetom nastaviti život kada njihovi roditelji ili skrbnici više neće moći brinuti o njima

Poslušaj članak

Ovaj problem se javlja kada se roditelj ili skrbnik osobe s invaliditetom razboli, a ne može otići na pregled jer nema kome ostaviti osobu s invaliditetom dok se vrati iz bolnice, a pogotovo ako mora ići na neki operativni zahvat i nakon njega odmah mora preuzeti brigu o osobi s invaliditetom.

Ono što je potrebno ovdje naglasiti jest da se ne može očekivati da brigu o osobi s invaliditetom preuzme drugi član obitelji (brat, sestra) bez obzira što i braća i sestre pružaju neprocjenjivu ljubav prema osobi s invaliditetom.

Problem nastavka života osobe s invaliditetom nakon što roditelj ili skrbnik više ne bude u mogućnosti brinuti o osobi s invaliditetom ne smije biti problem samo određene obitelji, nego i odgovornost zajednice u cjelini. Potrebno je otvoriti više stambenih zajednica i sličnih ustanova na razini cijele Republike Hrvatske i da svaka županija ima ustanovu koja bi bila prilagođena prema svakoj vrsti invaliditeta zasebno, da svaka skupina invaliditeta, pa tako i osoba s određenom vrstom invaliditeta, pripada u svoju ustanovu, a ne da u jednoj ustanovi budu smještene sve osobe s invaliditetom na jednom mjestu.

Isto tako, te ustanove koje bi brinule o osobama s invaliditetom zasebnih skupina trebaju imati kvalitetan stručan tim (koji bi trebao biti sastavljen od liječnika, psihologa i drugog stručnog osoblja) koje će sudjelovati u nastavku života osoba s invaliditetom, a ne da roditelji ili skrbnici moraju razmišljati jesu li osobu s invaliditetom povjerili u prave ruke i da li će sve biti u redu s istom.

Ne smijemo zanemariti činjenicu da, i ako je osoba s invaliditetom u lošem okruženju ili ako ne uspije prihvatiti okolinu, može dovesti do lošeg psihičkog stanja osobe s invaliditetom s obzirom da svi znamo da se osobe s invaliditetom ubrajaju u ranjive, odnosno osjetljive skupine društva.

Upravo iz tog razloga je potrebno da osobe s invaliditetom imaju dostojanstvene uvjete za kvalitetan nastavak života nakon što njihovi roditelji ili skrbnici više ne budu mogli brinuti o njima, jer samo na taj način možemo imati integrativno, a ne ekskluzivno društvo, odnosno društvo koje uključuje osobe s invaliditetom u sve aspekte društvenog života.