Connect with us

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Nacionalni indeks zadovoljstva zaposlenika

Objavljeno

/

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Osjetan pad zadovoljstva poslom u Hrvatskoj – niske plaće i nemogućnost napredovanja glavni uzroci

Inspirirani potrebom za boljim razumijevanjem radne stvarnosti, MojPosao – najpoznatiji brend tvrtke Alma Career Croatia – još je 2022. pokrenuo Istraživanje nacionalnog zadovoljstva zaposlenika. Svjesni da većina hrvatskih radnika ne radi u kompanijama poput Infinuma, Productivea ili Rentlija, koje su proglašene najboljim poslodavcima za 2024. godinu, odlučili su istražiti kakva je situacija kod onih koji nisu dio te privilegirane manjine.

Kako je većini hrvatskih zaposlenika? Koliko su zadovoljni svojim poslom?

Odgovore su potražili kroz istraživanje provedeno na više od 1300 ispitanika. Koristili su eNPS (engagement Net Promoter Score) kao ključni indikator te odabrana pitanja za procjenu angažiranosti iz Pulser alata – specijaliziranog rješenja za istraživanje zadovoljstva zaposlenika.

Pad razine zadovoljstva poslom u Hrvatskoj

Prema istraživanju, zadovoljstvo radnika u Hrvatskoj na radnom mjestu bilježi zabrinjavajuće niske rezultate. Na pitanje ‘Koliko ste zadovoljni svojim radnim mjestom?’, ispitanici su dali prosječnu ocjenu od samo 3,51 na skali od 0 do 10, što predstavlja značajan pad u odnosu na prethodnu godinu kada je prosječna ocjena iznosila 4,63.

Ispitanici se prema svojim ocjenama svrstavaju u tri kategorije. Promotori su oni koji daju ocjene 9 ili 10 i predstavljaju zadovoljnu skupinu zaposlenika koji rado preporučuju svog poslodavca. Pasivni ispitanici, s ocjenama između 7 i 8, zauzimaju neutralan stav – ne promoviraju svog poslodavca, ali o njemu ne govore loše. Kritičari su ispitanici s ocjenama od 0 do 6, koji su izrazito nezadovoljni svojim poslodavcem.

Tijekom 2024. godine u Hrvatskoj je zabilježeno tek 8% promotora, što predstavlja pad u odnosu na prethodnu godinu kada je njihov udio iznosio 12%. Pasivnih ispitanika bilo je 13%, dok je čak 78% zaposlenika pripadalo kategoriji kritičara, što je porast u odnosu na 2023. godinu kada je taj udio iznosio 72%. Kritičari su oni zaposlenici koji negativno govore o svom poslodavcu među prijateljima i obitelji.

Na temelju omjera promotora, pasivnih i kritičara izračunato je da je eNPS u Hrvatskoj dosegnuo izrazito niske razine, s rezultatom od -70.

Za usporedbu, tvrtke koje koriste Pulser alat za istraživanje zadovoljstva zaposlenika – što svjedoči o njihovoj posvećenosti unapređenju radne okoline – bilježe prosječan eNPS od 21. U najboljim tvrtkama, spomenutim na početku, taj je pokazatelj iznimno visok i doseže čak 82, što odražava izvanrednu razinu zadovoljstva i lojalnosti njihovih zaposlenika.

Žene nešto nezadovoljnije od muškaraca

Žene su u nešto većoj mjeri nezadovoljne svojim trenutnim radnim mjestom u odnosu na muškarce. Naime, čak 80% žena u Hrvatskoj nije zadovoljno radnim uvjetima (ocjena 6 ili niže), dok isti stav dijeli 76% muškaraca. eNPS za žene iznosi -71, dok je za muškarce nešto povoljniji i iznosi -67.

Iako se generacija Z često označava kao nezadovoljna i teško motivirana, stariji zaposlenici ipak pokazuju veću nezadovoljstvo. Među radnicima generacije X (rođenima do 1980. godine) čak 81% spada u kategoriju kritičara, dok isti stav dijeli 79% zaposlenika iz generacije Y, te 74% onih iz najmlađe generacije Z. Jedan od razloga za ovu razliku mogao bi biti veći stupanj mobilnosti mlađih radnika, koji lakše mijenjaju poslove i nisu skloni ostajati u radnim sredinama u kojima nisu zadovoljni.

Također, postoji jasna povezanost između obrazovne razine i zadovoljstva na poslu. Zaposlenici s višom stručnom spremom generalno su zadovoljniji od onih s nižim obrazovanjem. Kritičara je najviše među zaposlenicima sa srednjom stručnom spremom (79%), dok je najniži udio kritičara među visokoobrazovanim radnicima (76%). Posljedično, eNPS za visokoobrazovane radnike je također najpovoljniji i iznosi -66.

Najzadovoljniji radnici i dalje u Zagrebu

Najveća koncentracija zadovoljnih radnika zabilježena je u Zagrebu, gdje 10% zaposlenika spada u kategoriju promotora, dok su najniže razine zadovoljstva prisutne u Istri (6%) i Dalmaciji (6%). Sukladno tome, Zagreb ima i najviši eNPS, koji iznosi -64.

Zanimljivo je da u manjim tvrtkama postoji nešto veća stopa zadovoljstva, s 11% promotora, u usporedbi s velikim kompanijama gdje je taj postotak manji i iznosi 7%.

Turbulencije na IT tržištu ostavile su značajan trag na zaposlenicima ovog sektora, pa je broj promotora u IT tvrtkama pao s 23% prošle godine na samo 10% ove godine, čime je IT sektor izgubio status industrije s najvišim eNPS-om. Suprotno tome, najviše promotora u 2024. godini zabilježeno je u industrijama umjetnosti, zabave i sporta (27%), te zdravstva (19%).

Najmanje zadovoljstva ima u administrativnim djelatnostima (0%), poljoprivredi (3%) i transportu (5%).

Prema istraživanju, najvišu razinu zadovoljstva iskazuju zaposlenici privatnih tvrtki, bilo da se radi o domaćem (13% promotora) ili stranom vlasništvu (9%).

S druge strane, najniže razine zadovoljstva zabilježene su među zaposlenicima stranih institucija (6%), državne i javne uprave (6%) te državnih tvrtki (5%).

Kolegijalnost je na visokoj razini, ali plaćom nismo zadovoljni

Istraživanjem su analizirali i koji to aspekti radnog odnosa zaposlenicima donose najveće zadovoljstvo, ali i što bi poslodavci trebali poboljšati kako bi stvorili sretnije radno okruženje.

Prema rezultatima, najviši stupanj zadovoljstva radnici iskazuju u odnosu na svoje kolege. Velik broj ispitanika izjavljuje da su u potpunosti zadovoljni kolegijalnim odnosima, što je jedan od pozitivnih faktora koji ističe u gotovo svim analiziranim grupama.

Međutim, s druge strane, postoje brojni aspekti koji zahtijevaju značajnu pozornost poslodavaca. Najveći izvor nezadovoljstva među hrvatskim radnicima odnosi se na financijsko vrednovanje, odnosno plaću i druge beneficije, kao i na ograničene mogućnosti za napredovanje. Što je još zabrinjavajuće, tek 11% ispitanika izjavilo je da redovito prima povratne informacije od svojih nadređenih, što je ključni faktor za angažman zaposlenika.

Na temelju analiziranih podataka, moguće je izračunati stupanj angažiranosti zaposlenika, što se definira kao razina predanosti zaposlenika uložiti dodatni trud nužan za postizanje uspjeha. Angažirani zaposlenici ne samo da postižu visoke rezultate, već svojim ponašanjem pozitivno utječu na kolege, klijente i širu zajednicu. Oni su lojalniji svojim poslodavcima i skloniji ostati duže u tvrtkama koje cijene njihov angažman.

Prema istraživanju, u Hrvatskoj je samo 9% zaposlenika angažirano, dok je 45% neutralnih, a čak 46% zaposlenika spada u kategoriju nemotiviranih – oni koji ne ulažu dodatni napor i čije nezadovoljstvo može negativno utjecati na radnu atmosferu i kolege.

Za usporedbu, u 2024. godini, postotak angažiranih zaposlenika u tvrtkama koje su koristile Pulser alat za istraživanje zadovoljstva iznosio je 36%. U tim organizacijama, 62% zaposlenika bilo je neutralno, dok je samo 2% bilo nemotivirano.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu