Connect with us

Vijesti

Evo koliko za rad ‘u sezoni’ traže konobari, kuhari, skladištari…

Objavljeno

/

Na slici je mirna, vrlo dojmljiva obalna scena. More je kristalno čisto i prelazi iz svijetlotirkizne boje uz obalu u tamniju plavu prema dubini. Obala je šljunčana, a površina vode izgleda gotovo staklena, s blagim valovima koji se lagano razbijaju o kamenčiće. U daljini se uzdižu planine, mekano obavijene svjetlom, a iznad njih je vedro plavo nebo prošarano bijelim, pahuljastim oblacima. Cijeli prizor djeluje vrlo spokojno i prirodno, kao idealno mjesto za odmor ili bijeg od gradske vreve.
Foto: arhiva

Odraditi ‘sezonu’, najčešće negdje na Jadranu, već je desetljećima neizostavan dio karijernog puta velikog broja ljudi u Hrvatskoj

Poslušaj članak

Za neke je to prilika za stjecanje prvog radnog iskustva, za druge način usavršavanja stranih jezika ili prilika za dodatnu zaradu, dok mnogi u sezonskom radu vide i jedinstvenu kombinaciju profesionalnog razvoja i privremenog života uz more.

U tom kontekstu, Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka poznata po brendu MojPosao, provela je istraživanje s ciljem dubljeg razumijevanja očekivanja i prioriteta radnika pri odabiru sezonskog posla, kao i faktora kojima poslodavci mogu privući i zadržati kandidate.

Tri četvrtine ispitanika barem je jednom radilo u sezoni

Rezultati istraživanja provedenog tijekom online sajma poslova u truizmu i sezoni Sezonac.hr, dodatno potvrđuju koliko je sezonski rad duboko ukorijenjen u domaće tržište rada.

Naime, čak 76% Hrvata navodi kako su barem jednom radili sezonski posao.

Među onima koji imaju iskustvo sezonskog rada, najviše ljudi (36%) takve je poslove prihvaćalo s nadom da će nakon završetka sezone ostati raditi ‘za stalno’. Istovremeno, za trećinu ispitanika sezonski je rad bio način premošćivanja razdoblja između dva posla (33%), dok više od četvrtine (27%) ističe kako im ovakav oblik rada u potpunosti odgovara.

Sezonski poslovi nerijetko predstavljaju prve korake na tržištu rada.

Naime, 26% ljudi sezonu je odradilo tijekom srednjoškolskih, odnosno fakultetskih dana, kako bi osigurali dodatne prihode, dok je 18% ispitanika sezonski rad biralo neposredno nakon završetka obrazovanja, a prije pronalaska posla u struci.

Kada je riječ o djelatnostima u kojima se najčešće pronalaze sezonski poslovi, očekivano prednjači ugostiteljstvo, gdje je čak 59% ispitanika steklo svoje sezonsko iskustvo. Slijedi turizam, u kojem je radilo 24% ispitanika, dok je svaka peta osoba (21%), bila zaposlena u prodaji.

Sezonski rad prisutan je i u drugim sektorima pa je tako 18% ispitanika radilo na poslovima održavanja, a 16% u logistici i prijevozu.

Stabilna primanja i smještaj ključni za odluku

Sezonski radnici često dolaze iz različitih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva, pa ne iznenađuje da su im sigurna plaća (46%) i osiguran smještaj (43%) presudni faktori prilikom odabira poslodavca.

Zanimljivo, visina plaće nalazi se tek na trećem mjestu prioriteta. Slobodni dani i radno vrijeme također imaju nešto manju težinu, baš kao i sama lokacija posla.

Nova znanja, ljudi i more kao glavne prednosti

Sezonski posao za mnoge je puno više od same zarade.

Kao i prethodnih godina, najveći broj ispitanika (69%) ističe stjecanje novih znanja i vještina kao njegovu najveću prednost. Više od polovice (55%) naglašava i priliku za upoznavanje novih ljudi, dok 51% smatra kako sezonski rad donosi i financijsku korist u vidu veće plaće u odnosu na cjelogodišnje zaposlenje.

Boravak na moru važan je motiv za 42% ispitanika, a njih 41% ističe kako je sezonski posao zanimljiv i dinamičan.

Tek zanemariv udio ispitanika (2%) smatra da sezonski rad nema prednosti.

Najveći izazovi sezonskog rada i dalje su vrlo opipljivi.

Na samom vrhu nalazi se pitanje smještaja, pri čemu 42% ispitanika kao najveći nedostatak ističe neadekvatne uvjete ili činjenicu da smještaj uopće nije osiguran. Odmah iza toga slijedi i ograničeno trajanje sezonskih poslova, što kao ključni izazov navodi 41% ispitanika.

S obzirom na to da sezonski rad često znači i odlazak u drugi grad ili regiju, značajan dio ispitanika (34%) ističe i odvojenost od obitelji i prijatelja kao važan minus. Uz to, sezonski poslovi nerijetko podrazumijevaju i znatno intenzivniji tempo rada nego što je to slučaj kod cjelogodišnjeg zaposlenja, što problematičnim smatra 31% ispitanika.

Takav tempo, smatra dio radnika, ne prati uvijek i adekvatna financijska kompenzacija. Gotovo četvrtina ispitanika (24%) navodi preniske plaće kao ključni nedostatak, ističući kako bi sezonski rad trebao biti bolje plaćen s obzirom na njegovu intenzivnost.

Koliko danas vrijedi sezonski rad?

Uoči nove turističke sezone, očekivanja radnika nastavljaju rasti. Ispitanici za sezonski posao ove godine očekuju, u prosjeku, minimalno 1518 eura neto mjesečno, što je porast od 9% u odnosu na prošlogodišnjih 1390 eura.

Razlike su posebno vidljive po zanimanjima.  Konobari tako za sezonski rad očekuju oko 1590 eura, što je čak 25% više od njihove prosječne plaće ‘izvan sezone’, koja je prema podacima servisa MojaPlaća u 2025. iznosila 1270 eura.

Kuhari imaju još veća očekivanja pa traže u prosjeku 1978 eura, odnosno 28% više od uobičajene plaće od 1540 eura. Recepcioneri očekuju 1486 eura, što je rast od 23% u odnosu na prosjek od 1206 eura.

Kod ostalih zanimanja razlike su također izražene. Skladištari računaju na oko 1382 eura mjesečno, što je 9% više od prosjeka, dok spremačice očekuju 1390 eura, čak 45% više u odnosu na prosječnih 960 eura. Najveći skok vidljiv je kod vozača, koji za sezonski rad očekuju 1957 eura, odnosno 52% više od prosječne plaće od 1288 eura.

Izvor: Alma Career Croatia

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije

Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.

Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.

Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.

Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.

Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i

mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.

Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.

To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.

– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.

Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju

Nastavite čitati

Vijesti

GRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne

Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.

Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.

Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.

Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.

Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.

– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
 
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.

Nastavite čitati

Vijesti

ZAŽELI Kako spriječiti institucionalizaciju osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici su muškarac i žena, muškarac sjedi u invalidskim kolicima, a žena je iza njega i nešto mu pokazuje. Oni se nalaze u laganoj šetnji prirodom. Žena je obučena u plavu majicu i hlače, dok je muškarac obučen u rozu majicu i tamnoplave hlače
Foto: Pixabay

Kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama

Aktualni ciklus programa Zaželi, koji je usmjeren na sprječavanje institucionalizacije starijih osoba i osoba s invaliditetom, u finalnoj je fazi provedbe, a Ministarstvo rada najavilo je da se period do novog EU financiranja planira premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao kontinuitet.

Program se trenutačno financira iz Europskog socijalnog fonda + putem Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027. te je u finalnoj fazi provedbe.

– Budući da se približava završetak financiranja iz sredstava Europske unije, razdoblje do novog EU financiranja planira se premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao puni kontinuitet jednog od najvrjednijih programa skrbi o našim građanima, bez prekida u pružanju usluga korisnicima – odgovorili su iz Ministarstva na upit Hine.

Naime, upravo je sama projektna narav i ovisnost o europskim fondovima jedna od glavnih kritika tog projekta za kojeg iz Vlade ističu da je jedan od najboljih programa socijalne politike i hrvatska invencija, a koji kroz zapošljavanje teže zapošljivih skupina pruža skrb za starije osobe i osobe s invaliditetom.

Program Zaželi, pokrenut 2017. godine, u prvim je fazama bio usmjeren ponajprije na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, dok je aktualni ciklus fokus prebacio na pružanje usluga potpore u zajednici radi odgađanja ili izbjegavanja smještaja starijih osoba u domove.

Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika nedavno je pozvao na reformu programa Zaželi.

– Umjesto da postane trajna, sustavno integrirana socijalna usluga, skrb za starije svodi se na vremenski ograničene cikluse. Između faza projekata redovito nastaju duži prekidi, ostavljajući najranjivije korisnike preko noći prepuštene samima sebi, a radnice bez prihoda – naveo je.

Upitao je zašto program još nije evoluirao iz ‘socijalnog eksperimenta’ u trajan sustav, koji bi podrazumijevao uvođenje mješovitih timova, stabilno financiranje iz proračuna neovisno o sredstvima EU, uz proširenje usluga na tehničku pomoć u kući?

 Iz Ministarstva su pak poručili kako je program Zaželi u svojim prvim fazama prvenstveno bio usmjeren na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, ali da se tijekom godina program razvijao i prilagođavao potrebama društva.

– Aktualni ciklus stavlja naglasak na sprječavanje institucionalizacije, odnosno odgađanje ili izbjegavanje smještaja osoba starije životne dobi u domove, omogućujući im da što dulje ostanu živjeti u vlastitim domovima uz potrebnu podršku – naveli su.

Projekti iz aktualnog programa provode se od prosinca 2023. godine i traju od 30 do 36 mjeseci, a završavaju najkasnije do svibnja 2027. godine.

Do sada je na njima ukupno angažirano 9633 pružatelja usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu za 76.459 starijih osoba i osoba s invaliditetom.

Drugim riječima, prema informacijama sa službene mrežne stranice koja pruža sveobuhvatan pregled programa Zaželi, u aktualnom pozivu nisu propisana ograničenja vezana uz dob, spol ili stupanj obrazovanja osoba koje rade na projektnim aktivnostima kao što je to bilo u prethodnim fazama, s obzirom da se želi povećati socijalna uključenost i prevenirati institucionalizacije ranjivih skupina.

Također je istaknuto kako kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama.

To pokazuju i podaci prema kojima se oko 14 posto primatelja usluga u “Zaželi” projektima iz aktualnog ciklusa nalazi u Osječko-baranjskoj županiji, a slijede Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Splitsko-dalmatinska, Sisačko-moslavačka te Šibensko-kninska županija.

Korisnici usluge su većinom žene, njih oko 67 posto, a sveukupni korisnici pretežno imaju 64 godine ili više.

Od ukupnog broja primatelja usluge, više od 40 tisuća ih je iz ruralnog područja, a među korisnicima su i pripadnici nacionalnih manjina, osobe s invaliditetom, osobe koje žive u neadekvatnim stambenim uvjetima te državljani trećih zemalja.

Što se tiče razine završenog obrazovanja primatelja usluge, najčešće je riječ o završenoj srednjoj i osnovnoj školi te o završenim nižim razredima osnovne škole.

Kada je riječ o pružateljima usluge, pretežito je riječ o ženama – oko 97 posto, najčešće u dobi od 40 do 64 godine, no ima i znatno mlađih.

Podrška koju pružaju uključuje pomoć u pripremi obroka i nabavci hrane, obavljanju kućanskih poslova te svakodnevnih aktivnosti.

Program Zaželi prvi put je pokrenut u prosincu 2017., a od početka njegove provedbe ukupno je zaposleno 32.233 pružatelja usluga podrške i pomoći za ukupno 205.282 korisnika te je do sada isplaćeno ukupno 619,6 milijuna eura, naveli su iz Ministarstva.

Na pitanje o mogućem širenju sadržaja i usluga, iz Ministarstva su poručili kako će se ovo prijelazno razdoblje iskoristiti za temeljitu pripremu novog programa, u skladu s demografskim promjenama, ali i širim društvenim trendovima i potrebama.

Također, razmatra se i uvođenje programa Zaželi za djecu.

– Iako je taj projekt još u fazi pripreme, smatramo da predstavlja kvalitetan iskorak u razvoju socijalnih usluga te vjerujemo da ima velike izglede biti prihvaćen u konačnoj verziji novog programskog okvira – najavili su iz Ministarstva.

Piše: Marina Hudoletnjak

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu