Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih simptoma, laboratorijskih testova za analizu koncentracije trimetilamina u urinu te genetskim testiranjem na mutacije gena FMO3

Ovo je rijetki metabolički poremećaj koji uzrokuje neobičan miris tijela, često uspoređivan s mirisom trule ribe. Ovaj sindrom nastaje zbog nemogućnosti tijela da učinkovito razgradi trimetilamin (TMA), spoj koji nastaje tijekom probave određene hrane bogate kolinom, lecitinom i karnitinom.

Sindrom ribljeg mirisa obično je genetskog podrijetla. Nastaje mutacijom gena FMO3, koji kodira enzim flavin-monooksigenazu 3. Taj enzim odgovoran je za pretvorbu trimetilamina u njegovu bezmirisnu formu, trimetilamin-N-oksid. Kada enzim ne funkcionira pravilno, trimetilamin se nakuplja u tijelu i izlučuje znojem, urinom i izdahnutim zrakom, uzrokujući specifičan neugodan miris.

Glavni simptom ovog poremećaja je intenzivan i trajan miris koji podsjeća na ribu. Ovaj miris može varirati u intenzitetu, ovisno o prehrani, hormonalnim promjenama (npr. tijekom menstruacije, trudnoće ili menopauze) te razini stresa. Osim fizičkih simptoma, sindrom često ima značajan psihološki utjecaj, uzrokujući sram, socijalnu izolaciju i anksioznost.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih simptoma, laboratorijskih testova za analizu koncentracije trimetilamina u urinu te genetskim testiranjem na mutacije gena FMO3.

Iako ne postoji lijek za sindrom ribljeg mirisa, simptomi se mogu kontrolirati promjenom načina života i prehrane.

Dakle, potrebno je izbjegavati hranu bogatu trimetilaminom poput ribe, jaja, crvenog mesa, soje, graha i drugih namirnica bogatih kolinom.

Aktivni ugljen i bakrov sulfat ponekad mogu pomoći u smanjenju simptoma. Učestalo tuširanje i korištenje antibakterijskih sapuna može smanjiti miris, a u nekim slučajevima liječnici mogu preporučiti antibiotike u niskim dozama kako bi smanjili crijevnu proizvodnju trimetilamina.

Ovaj sindrom zahtijeva pažljivo upravljanje i podršku. Edukacija o stanju, razumijevanje od strane obitelji i zajednice te savjetovanje s liječnicima ključni su za poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba. Nažalost, mnogi sa blažim simptomima nikad ne zatraže pomoć zbog stigme i srama.

Dugotrajno izlaganje gaslightingu može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje žrtve. Osobe često gube samopouzdanje, osjećaju krivnju za situacije koje nisu njihova odgovornost i razvijaju osjećaj nemoći. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu početi sumnjati u vlastiti razum i percepciju stvarnosti

Poslušaj članak

Gaslighting je oblik psihološke manipulacije u kojem manipulator pokušava posijati sjeme sumnje u percepciju stvarnosti svoje žrtve, često s ciljem da stekne kontrolu ili moć nad njom. Ovaj fenomen može se dogoditi u osobnim odnosima, na radnom mjestu ili čak u širem društvenom kontekstu, poput političkog diskursa.

Pojam ‘gaslighting’ dolazi iz kazališnog komada i kasnijeg filma Gaslight iz 1944., u kojem suprug manipulira svojom ženom da povjeruje kako gubi razum, sustavno umanjujući njezina iskustva i osjećaje. U praksi, gaslighting uključuje negiranje stvarnosti, umanjivanje tuđih osjećaja, prebacivanje krivnje i stvaranje osjećaja nesigurnosti kod žrtve.

Gaslighting može biti suptilan, ali postoje određeni obrasci ponašanja koje je moguće prepoznati.

Negiranje onoga što se dogodilo. Manipulator može reći stvari poput: ‘To se nikad nije dogodilo’ ili “Ti si to izmislio/la’.

Omalovažavanje osjećaja. Komentari poput. ‘Preosjetljiv/a si’ ili ‘Pretjeruješ’ umanjuju važnost emocionalne reakcije žrtve.

Prebacivanje krivnje. Gaslighter često tvrdi da je problem u žrtvi: ‘Ti si uzrok svih problema’.

Iskrivljavanje činjenica. Manipulator može mijenjati ili izmišljati događaje kako bi izazvao zbunjenost.

Dugotrajno izlaganje gaslightingu može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje žrtve. Osobe često gube samopouzdanje, osjećaju krivnju za situacije koje nisu njihova odgovornost i razvijaju osjećaj nemoći. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu početi sumnjati u vlastiti razum i percepciju stvarnosti.

Zaštititi se možete tako što ćete vjerovati svojim osjećajima. Vaša iskustva i osjećaji su valjani, čak i ako vam drugi tvrde suprotno.

Vodite bilješke. Zapisivanje činjenica može vam pomoći u održavanju jasnoće i sprječavanju zbunjenosti.

Razgovarajte s povjerljivim osobama. Potražite podršku prijatelja, obitelji ili terapeuta koji vam mogu pružiti objektivnu perspektivu.

Postavite granice. Naučite reći ‘ne’ i zaštititi svoje emocionalno zdravlje.

Gaslighting je suptilan, ali moćan oblik manipulacije koji može značajno utjecati na mentalno zdravlje i kvalitetu života žrtve. Ključno je osvijestiti ove obrasce ponašanja, zaštititi se od njih i potražiti podršku kako biste vratili kontrolu nad vlastitom stvarnošću.

Ako ste suočeni s gaslightingom, znajte da niste sami i da postoje načini za izlazak iz ovog manipulativnog odnosa.

Klinička ispitivanja na ljudima trenutno su u tijeku kako bi se procijenila sigurnost i učinkovitost semaglutida u liječenju Alzheimerove bolesti. Rani rezultati pokazuju obećavajuće učinke na kognitivne funkcije, posebice kod osoba s blagim kognitivnim oštećenjem, što je često preteča Alzheimerove bolesti

Poslušaj članak

Ozempic, lijek čiji je aktivni sastojak semaglutid, prvenstveno je razvijen za liječenje dijabetesa tipa 2. Riječ je o agonistu receptora GLP-1 (glukagonu sličan peptid-1), koji djeluje regulirajući razinu šećera u krvi, smanjujući apetit i potičući gubitak težine. Međutim, znanstvena istraživanja sve više ukazuju na to da Ozempic i slični lijekovi mogu imati širi terapeutski potencijal, uključujući primjenu u neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove bolesti.

Alzheimerova bolest često se naziva ‘dijabetesom tipa 3’ zbog povezanosti poremećaja inzulinske signalizacije u mozgu s razvojem bolesti. Kod osoba s dijabetesom tipa 2 povećan je rizik od razvoja Alzheimerove bolesti, što sugerira da poremećena regulacija šećera i inzulinske signalizacije igra važnu ulogu u neurodegenerativnim procesima.

Semaglutid, zahvaljujući svom djelovanju na GLP-1 receptore, može poboljšati inzulinsku signalizaciju, smanjiti upalu i oksidativni stres te potaknuti neuroprotekciju. Sve su to ključni čimbenici u sprječavanju i usporavanju Alzheimerove bolesti.

Istraživanja na životinjama pokazala su da semaglutid može poboljšati kognitivne funkcije, smanjiti stvaranje beta-amiloidnih plakova i usporiti neurodegeneraciju. Beta-amiloidni plakovi ključni su biomarker Alzheimerove bolesti i jedan od glavnih ciljeva terapijskih intervencija.

Klinička ispitivanja na ljudima trenutno su u tijeku kako bi se procijenila sigurnost i učinkovitost semaglutida u liječenju Alzheimerove bolesti. Rani rezultati pokazuju obećavajuće učinke na kognitivne funkcije, posebice kod osoba s blagim kognitivnim oštećenjem, što je često preteča Alzheimerove bolesti.

Iako je još prerano reći hoće li Ozempic postati standardni lijek za Alzheimerovu bolest, njegov mehanizam djelovanja i rani rezultati istraživanja sugeriraju značajan potencijal. Ako se daljnja istraživanja pokažu uspješnima, semaglutid bi mogao otvoriti novo poglavlje u liječenju Alzheimerove bolesti, pružajući nadu milijunima oboljelih i njihovim obiteljima.

Ozempic, lijek koji je revolucionizirao liječenje dijabetesa tipa 2, možda ima potencijal za jednako značajan utjecaj u području neurodegenerativnih bolesti. Iako je potrebno provesti dodatna istraživanja, njegovo djelovanje na razini mozga pruža nadu da bismo jednog dana mogli imati učinkovit alat za borbu protiv Alzheimerove bolesti.