Prije nego je postala saborska zastupnica iz političke platforme Možemo!, 40-godišnja Ivana Kekin bila je vrlo proaktivna u borbi za jedan uljudniji i pošteniji Zagreb. Posao psihijatrice na zagrebačkom Rebru sada je u drugom planu, jer ona politiku shvaća vrlo ozbiljno, naime shvaća je kao instrument za stvaranje boljeg društva, onog u kojemu svi imamo jednake mogućnosti
Poslušaj ovaj članak
Gospođo Kekin, kako tumačite činjenicu da su upravo žene često bile najgrlatija i najsuvislija oporba vladajućoj nomenklaturi, a na izbornim su listama ipak dozlaboga podzastupljene?
– Izborne liste tek trebamo vidjeti, no iskustvo nas uči da su političke stranke puno sklonije na visoka mjesta stavljati muškarce, a žene na tzv. rezervna mjesta. Podsjećam da HDZ nema nijednu ženu nositeljicu liste, za ove parlamentarne izbore na koje izlazimo 17. travnja. Naša stranka tu je iznimka jer se mi za ravnopravnost žena ne zalažemo samo deklarativno nego ju zaista prakticiramo, tako da nam žene nose barem polovicu lista, a također liste slažemo po zip modelu. Podsjećam da je država tužila našu stranku radi previše žena na listama, a tužbu su dakako izgubili. Mi ćemo se nastaviti aktivno zalagati za veće uključivanje žena u politiku, jer smo uvjereni da veća zastupljenost žena može promijeniti politiku, javni diskurs i naše društvo nabolje.
Što politička platforma Možemo! namjerava poduzeti kako bi se popravio položaj osoba s invaliditetom u našem društvu, ponajprije kada govorimo o ženama s invaliditetom?
– Kreirat ćemo zaseban Vladin ured za osobe s invaliditetom u svrhu bolje koordinacije usluga, jačati osobnu asistenciju, povećati fond stanova za neovisno življenje, prilagođavati postojeće stanove i javne zgrade za osobe s invaliditetom, učiniti pristupačnim cestovni i željeznički međugradski promet, širiti mreže centara za cjelovitu skrb u manjim regionalnim centrima, povećati broj stipendija.
Što se tiče rodne perspektive, nužno je osigurati da žene s invaliditetom dobiju adekvatnu skrb za reproduktivno zdravlje, potom osigurati dostupnost svih oblika skrbi, primjerice za majke s invaliditetom dostupnost vrtića, a nadasve je važno posvetiti se zaštiti žena s invaliditetom od nasilja, jer su upravo one, posebice ukoliko je invaliditet kognitivan, često žrtve tjelesnog i seksualnog zlostavljanja.
Katarina Peović, u razgovoru za naš portal, ustvrdila je da u Saboru RH vlada mizoginija i seksizam. Dijelite li njezino mišljenje?
– U Saboru je bez daljnjega bilo mizoginih ekscesa na izvoz, kako u prijašnjim sazivima, tako i u ovom, i takvi napadi uglavnom dolaze s desnice. Od Kovačevićeve sramotne primjedbe Vesni Pusić, kako žena nije za mudraca, nego za madraca, do ovog saziva gdje su kolege žene zastupnice nazivali ‘nakazama’, ‘masnima”, ‘degutantnima’, kometirali da su posao dobile ‘klečanjem’, prozivali nas zbog stila odijevanja, izgleda, karaktera itd. Dapače mislim da je upravo ovaj saziv Sabora, u kojem su doista često kvalitetne i argumentirane rasprave nosile žene, očito kod dijela kolega izazvao osjećaje ugroze i nesigurnosti koje su kompenzirali mizoginim i šovinističkim ekscesima. Nažalost, sve nam to potvrđuje da su patrijarhalni standardi duboko ukorijenjeni u našem društvu, u kojem žene moraju znati gdje im je mjesto. Protiv navedenog nastaviti ćemo se boriti kao i dosada, glasno i beskompromisno.
Možemo! je lokalne izbore u Zagrebu, uz sve ostalo, osvojio i zahvaljujući programu zaštite ljudskih prava. Jeste li barem donekle uspjeli u toj misiji i što još u tom sektoru (ljudska prava) planirate učiniti ako osvojite izbore?
– U Gradu Zagrebu napravili smo važne iskorake vezane za zaštitu ljudskih prava, od povećanja financiranja udruga koje se bave zaštitom ljudskih prava do konkretnih politika vezanih za integraciju stranaca u gradu, ravnopravnosti spolova, a Grad je, primjerice, i suorganizator Zagreb Pridea.
Važni su nam i iskoraci vezani za prava invalida gdje je donesena nova strategija, a spomenuti ću i uvođenje građanskog odgoja u škole kroz koje mladi bivaju upoznati i sa ljudskim pravima.
Što se tiče nacionalne razine – nakon što oformimo Vladu – zasigurno ćemo udahnuti novi život u nacionalne institucije nadležne za politike ljduskih prava kao što je Vladin ured za ljudska prava, Ured za ravnopravnost spolova kao i Ured za udruge koje su kadrovski dvastirani u osam godina vladavine HDZ-a i izgubili na kvaliteti i utjecaju.
U našem programu najavili smo i konkretne mjere kao što su puna ravnopravnost LGBTIQ osoba i njihovih obitelji što uključuje i posvajanje djece, osigurat ćemo uvjete za besplatnu i dostupnu mogućnost prekida trudnoće u svim bolnicama u Hrvatskoj i sigurno ćemo vrlo brzo donjeti inkluzivnu integracijsku politiku stranaca.
Želja nam je jačati udruge koje se bave monitoringom ljudskih prava da budu pravi korektiv vlasti kao i urede pravobraniteljstva od, Pučke pravobraniteljice do pravobraniteljstva za djecu, osobe s invaliditetom i pravobraniteljstva za ravnopravnost spolova.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Predsjednika Udruge za autizam Zagreb pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga
Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen početkom travnja, otvorio je i jedno bolno pitanje s kojim se u posljednje vrijeme suočavaju brojne udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom. Kako, naime, nastaviti s provedbom projekata i programa koji podižu kvalitetu života njihova članstva, a pritom neprestano strahovati od financijske gabule i mogućeg gašenja udruge?
O tome razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom Udruge za autizam Zagreb, koja je lani prestala pružati uslugu organiziranog stanovanja za odrasle osobe iz spektra upravo zbog nedostatka financijskih sredstva. Ružića pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga?
– Definitivno nisam osoba koja može odgovoriti na to, s pozicije predstavnika ili predsjednika organizacije civilnog društva nemam i ne mogu imati uvid u državne financije – kaže nam Ružić.
– Načelno, mogu reći da nije pitanje postoje li sredstva, nego kako se sredstva distribuiraju. S obzirom na najave krize, a pritom smo svjedoci utemeljenih tvrdnji da je nekoliko sustava koji čine socijalnu državu (socijalna skrb, zdravstvo, školstvo) u ozbiljnoj krizi koja se pokušava kompenzirati plaćama zaposlenih – koji, da se razumijemo, trebaju i moraju biti adekvatno honorirani za svoj rad! – ali ne i cijenom usluga, recimo da sam prilično skeptičan oko mogućnosti da se sve najavljene, i one već zakonski ili na druge načine zagarantirane, socijalne usluge mogu zaista realizirati u narednom period – veli Ružić.
Novinari In Portala i sami su, prošlog rujna, svjedočili koliko je tegobna i stresna bila odluka njegove udruge da prestane s uslugom organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom. Ružića pitamo što se dogodilo s tim ljudima o kojima je Udruga za autizam Zagreb skrbila, kako se to odrazilo na njihovu svakodnevicu?
– U bolnom procesu donošenja odluke o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma, kao organizacija smo zajednički postavili prioritete: najprije korisnici, zatim zaposlenici, nakon toga prostorni i drugi kapaciteti i tek nakon svega toga organizacija sama, jer organizacija nema smisla ako iznevjeri svoje ljude, i korisnike i zaposlenike – tumači Ružić.
– Ta pva dva kriterija smo ispunili, na ostalima se još radi. S relativnim zadovoljstvom mogu reći da su svi korisnici pronašli mjesto u institucijama, većina njih u Centru za autizam Zagreb s kojim je Udruga za autizam – Zagreb višestruko i povijesno povezana, i koji koji nam je zato posebno izašao u susret, dok su manji dio korisnika preuzele su državne institucije, Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu. Prema informacijama kojima raspolažem, tranzicija je prošla iznenađujuće bezbolno, čak s ponekim progresom u psihofizičkom smislu, a i reakcije roditelja/skrbnika su većinom pozitivne – zaključuje Ružić