Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Jastuk od memorijske pjene – NASA-ina tehnologija u vašim invalidskim kolicima

Objavljeno

/

Slika astronauta s Mjesecom u pozadini.
Foto: Pixabay

Da, dobro ste pročitali naslov. Stvar koju uzimamo zdravo za gotovo i nonšalantno stavljamo pod stražnjicu kao primarno sredstvo prevencije dekubitusa ima nevjerojatno porijeklo. Popričajmo o povijesti i važnosti našeg neopjevanog zapjenjenog heroja

Povijest je zabavna, ali znanost je možda i zabavnija. Prije nego što istražimo kada je, kako i zašto nastala memorijska pjena, trebali bismo odgovoriti na jedno posebno važno pitanje.

Na čemu to sjedimo?

Bez želje da vas pretjerano smaram tehnikalijama, memorijska pjena sastoji se uglavnom od poliuretana – organskog polimera – kao i dodatnih kemikalija koje povećavaju njenu viskoznost i gustoću, prema potrebama ili željama proizvođača. Stoga se često naziva ‘viskoelastičnom’ pjenom.

Memorijska pjena svoja viskoelastična svojstva dobiva zbog gore spomenute unutarnje strukture materijala. Kao i svaka druga pjena ili spužva, memorijska pjena želi vratiti svoju izvornu strukturu kada se deformira. Taj efekt stvara deformirani porozni materijal koji ‘gura’ prema van kako bi obnovio svoju strukturu, a u reakciji na primijenjeni pritisak. Međutim, za razliku od drugih pjena, memorijska pjena ima čak tri svojstva koja djeluju protiv ove potrebe za vraćanjem izvorne strukture. Oni, u kombinaciji, usporavaju regeneraciju izvorne strukture pjene, što omogućuje posebno korisne primjene, poput jastuka od memorijske pjene o kojem danas pričamo. Još jedno korisno svojstvo materijala je da memorijska pjena omekšava u reakciji na tjelesnu toplinu, pa se u samo nekoliko minuta prilagođava vašem toplom tijelu. Također je prozračna, a novije generacije memorijske pjene sadrže poseban gel koji može stabilizirati temperaturu ili hladiti, ili čak pružiti aromaterapiju.

Da, gel. Činjenica da je gel u vašem jastuku za invalidska kolica također vrsta memorijske pjene vodi nas do sljedećeg dijela priče – kako i kada smo izmislili ovaj neobičan materijal? Ovdje se zaplet zapetljava. Da.

Ne tako davno u jednoj galaksiji jako, jako blizu…

Inžinjer aeronautike Charles Yost pomogao je izraditi sustav za oporavak zapovjednog modula Apolla 1962. To će mu omogućiti još jedan ugovor s NASA-om četiri godine kasnije – ovaj put njegov je posao bio pomoći u poboljšanju zaštite od sudara i vibracija za zrakoplovna sjedala, i razvoj tehnika apsorpcije energije za povećanu sposobnost preživljavanja. Tako je stvorio polimerni ‘memorijski’ pjenasti materijal otvorenih ćelija s neobičnim viskoelastičnim svojstvima.

NASA-in istraživački centar Ames uklopio je ovaj materijal u novi dizajn sjedala u zrakoplovu koji ne samo da je ponudio bolju zaštitu od sudara u slučaju nesreće, već je također poboljšao udobnost putnika – posebno na dugim letovima – zbog ravnomjerne raspodjele tjelesne težine i pritiska na cijelo kontaktno područje.

NASA je pustila memorijsku pjenu u javnu domenu ranih 1980-ih, ali čak i prije toga, nova tehnologija našla je svoju primjenu u medicinskoj opremi kao što su podlošci za rendgenske stolove i u sportskoj opremi kao što su ulošci za kacige za američki nogomet.

Od tada je tehnologija memorijske pjene dalje napredovala – kao što tehnologija često čini – i postala je jeftinija za proizvodnju, što je omogućilo široku upotrebu. Danas se često nalazi u madracima, jastucima, cipelama i dekama. Međutim, još važnija za nas je njegova medicinska upotreba, kao što su jastuci od memorijske pjene za invalidska kolica, jastuci za bolničke krevete i podstava za osobe koje pate od dugotrajne boli ili posturalnih problema. 2006. godine predstavljena je nova generacija memorijske pjene – gel visco ili gel memorijska pjena.

Sva ova povijest i znanost samo su dio priče, ali su dovoljni da dođemo do onoga najbitnijeg.

Zašto jastuk od memorijske pjene?

Ako čitate ovaj članak, postoji velika vjerojatnost da ste osoba s invaliditetom koja koristi invalidska kolica. Ako jeste, vjerojatno također dobro znate što je dekubitus – lokalizirano oštećenje kože i mekog tkiva ispod. Dekubitusi uglavnom nastaju zbog dugotrajnog pritiska na meko tkivo ili pritiska u kombinaciji s trenjem.

Dekubitusi se mogu dogoditi i događaju se svakome, ali obično pogađaju ljude koji dugo leže ili dulje vrijeme sjede, primjerice u invalidskim kolicima.

Jastuci za smanjenje pritiska dizajnirani su na način da rasporede težinu na veću površinu, a često također umanjuju sile trenja. Ovi jastuci također moraju biti prozračni kako bi se smanjilo nakupljanje znoja ili vlage, što može dodatno pogoršati rizik od dekubitusa.

Stoga je posve očito da memorijska pjena pokazuje većinu, ako ne i sva svojstva poželjna za rasterećenje pritiska. Ima memorijska pjena i nekoliko nedostataka, ali oni su pretvoreni u još više prednosti – hipoalergena je i može se reciklirati, na primjer – korištenjem naprednih materijala poput polietilen tereftalata.

Kako izabrati?

Jastuci za smanjenje pritiska obično se kategoriziraju ovisno o riziku od dekubitusa, težini postojećih oštećenja i razini pokretljivosti korisnika. Primjerice, sposobnost gela da preraspodijeli pritisak dalje od koštanih izbočina čini ga prilično prikladnim za vrlo rizične korisnike, dok su duboki jastuci od memorijske pjene vrlo prikladni za teže i više korisnike.

Bez obzira na slučaj, vašu razinu rizika uvijek treba odrediti medicinski stručnjak, a procjena sa stručnjakom za invalidska kolica pomoći će vam da odredite svoje ciljeve sjedenja i smanjite ozljede zbog pritiska. Ovi čimbenici, između ostalih, mogu pomoći u odabiru vašeg jastuka od memorijske pjene.

I zapamtite, ne morate sjediti u raketi da biste se osjećali kao astronaut. Kolica su dovoljna.

Kutak za stručnjake

Premalo ljudi zna prvu pomoć, a ključna je za spašavanje života

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazana osoba koja obavlja vježbu oživljavanja na lutki za prvu pomoć. Osoba nosi plave zaštitne rukavice i postavila je ruke na prsni koš lutke, simulirajući kompresije prsnog koša koje su dio kardiopulmonalne reanimacije (CPR). U pozadini se vide trava i nekoliko raspršenih predmeta koji izgledaju kao dijelovi opreme za prvu pomoć. Dio slike je zamagljen i ne može se identificirati što se nalazi u tom području. Ova slika je relevantna jer prikazuje važan aspekt obuke za hitne medicinske situacije, što može biti ključno u spašavanju života.
Foto: Pexels

U Hrvatskoj u jednom danu 24 osobe umru od iznenadnog srčanog zastoja, a procjenjuje se da od 100 osoba koje dožive iznenadni srčani zastoj, preživi njih tek 5 do 10. Jedini postupak koji u takvoj situaciji može spasiti život jest pozivanje hitne medicinske pomoći i započinjanje postupka oživljavanja

Svjetski dan prve pomoći obilježava se svake godine druge subote u  rujnu, a organizira ga Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Cilj ovog dana je podizanje svijesti o važnosti prve pomoći i educiranje javnosti o osnovnim tehnikama koje mogu spasiti živote u hitnim situacijama.

Prva pomoć podrazumijeva hitnu medicinsku intervenciju koja se pruža osobi povrijeđenoj ili iznenada oboljeloj, prije nego što stigne stručna medicinska pomoć. Ova pomoć može značajno smanjiti rizik od trajnih posljedica ili smrti u slučajevima kao što su srčani udari, krvarenja, nesvjestice, gušenja, teške povrede ili nezgode.

Obilježavanje Svjetskog dana prve pomoći uključuje brojne edukativne radionice, obuke i simulacije koje vode stručnjaci iz oblasti prve pomoći. Crveni križ i druge srodne organizacije organiziraju javne događaje kako bi ljudi naučili kako pravilno reagirati u kriznim situacijama.

U Hrvatskoj u jednom danu 24 osobe umru od iznenadnog srčanog zastoja, a procjenjuje se da od 100 osoba koje dožive iznenadni srčani zastoj, preživi njih tek 5 do 10. Jedini postupak koji u takvoj situaciji može spasiti život jest pozivanje hitne medicinske pomoći i započinjanje postupka oživljavanja.

Kao i u mnogim europskim zemljama, prosječno vrijeme potrebno hitnoj medicinskoj pomoći da stigne do osobe sa srčanim zastojem u Hrvatskoj iznosi 13 minuta. Ako joj se ne pruži odmah pomoć, osoba neće preživjeti jer već nakon 4 minute srčanog zastoja dolazi do nepovratnog oštećenja mozga, a nakon 10 minuta osoba gotovo da i nema šanse za preživljavanje.

Evo nekoliko osnovnih stvari koje bi svi trebali znati o pružanju prve pomoći

Zaštititi sebe i druge: prije nego pristupite unesrećenom, provjerite je li okolina sigurna. Nemojte se izlagati opasnosti, jer bi to moglo dovesti do dodatnih povreda.

Procijeniti stanje unesrećenog: provjerite svijest osobe, disanje i puls. Ako osoba ne reagira i ne diše, odmah započnite oživljavanje (CPR).

Pozvati pomoć: przo pozovite hitnu službu. Pružanje prve pomoći ne zamjenjuje stručnu medicinsku pomoć, ali može stabilizirati stanje dok stručnjaci ne stignu.

Osnovne vještine prve pomoći

CPR (Kardiopulmonalna reanimacija): ova tehnika spašava život kod osobe koja je prestala disati ili joj je srce prestalo kucati. Sastoji se od naizmjeničnog pritiskanja prsnog koša (30 kompresija) i umjetnog disanja (2 udaha), ako ste obučeni.

Zaustavljanje krvarenja: ako osoba obilno krvari, prvo je potrebno pritisnuti ranu sterilnim zavojem ili čistim komadom tkanine kako bi se zaustavilo krvarenje. Povišavanje zahvaćenog područja može pomoći u smanjenju protoka krvi.

Gušenje: ako osoba ne može disati zbog začepljenja dišnog puta, tehnika Heimlichovog zahvata (pritisak na gornji dio abdomena) može pomoći uklanjanju prepreke.

Opekotine: opečeni dio tijela treba hladiti hladnom tekućom vodom najmanje 10 minuta. Nikada nemojte nanositi led, masnoće ili druge supstance na opekotinu.

Povrede: imobilizirajte povrijeđeni dio tijela ako sumnjate na prijelom i izbjegavajte pomicanje unesrećenog dok ne dođe stručna pomoć.

Prepoznavanje hitnih stanja

Infarkt: osoba može osjećati jak pritisak ili bol u grudima, kratkoću daha, znojenje, bol u rukama, vratu ili leđima. Brza reakcija i pozivanje hitne pomoći su ključni.

Moždani udar: ako osoba ima iznenadne poteškoće s govorom, paralizu jedne strane lica ili tijela, vrtoglavicu ili jaku glavobolju, brzo reagirajte i pozovite pomoć.

Šok: znakovi uključuju blijedu kožu, hladan znoj, slab puls i ubrzano disanje. Osobu treba položiti na leđa, podići noge i održavati je toplom dok pomoć ne stigne.

Prva pomoć kod djece

Djeca često trebaju prilagođene tehnike prve pomoći zbog svoje veličine i različitih uzroka hitnih stanja, kao što su gušenje, utapanje ili povrede glave. Važno je biti svjestan specifičnih tehnika za pružanje prve pomoći kod djece, poput blažih kompresija kod CPR-a.

Osnovni pribor za prvu pomoć je sterilni zavoji i flasteri, škare, pinceta, dezinfekcijska sredstva (alkohol, antiseptik), elastični zavoji za imobilizaciju, toplomjer, mast za opekotine, sredstvo protiv uboda insekata

Ovaj dan naglašava da svaka osoba može postati ‘prvi odgovor’ u hitnim situacijama ako posjeduje osnovno znanje o prvoj pomoći, čime može spasiti život prijatelju, članu obitelji, kolegi ili prolazniku.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Loša oralna higijena put je do ozbiljnih zdravstvenih problema

Objavljeno

/

Foto: Pixabay

Cilj je Europskog dana oralnog zdravlja naglasiti potrebu za redovitim dentalnim pregledima, pravilnom četkanju zubi i održavanju zdravlja usne šupljine kroz odgovarajuću prehranu i smanjenje pušenja

Europski dan oralnog zdravlja obilježava se 12. rujna svake godine s ciljem podizanja svijesti o važnosti oralne higijene i zdravlja usne šupljine. Ovaj dan služi za promicanje preventivnih mjera, educiranje javnosti o važnosti redovite brige za zube i desni te smanjenje učestalosti oralnih bolesti.

Loša oralna higijena može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, poput karijesa, bolesti desni, pa čak i sistemskih bolesti poput dijabetesa ili srčanih problema. Stoga je cilj Europskog dana oralnog zdravlja naglasiti potrebu za redovitim dentalnim pregledima, pravilnom četkanju zubi i održavanju zdravlja usne šupljine kroz odgovarajuću prehranu i smanjenje pušenja.

Obilježavanje ovog dana uključuje aktivnosti kao što su besplatni pregledi, edukativne radionice, distribucija promotivnih materijala te medijske kampanje usmjerene na poticanje ljudi na bolju brigu o oralnom zdravlju.

Evo nekoliko osnovnih savjeta za pravilnu njegu usne šupljine.

Četkajte zube najmanje dva puta dnevno (ujutro i prije spavanja) mekom četkicom.

Koristite zubnu pastu s fluoridom, koja pomaže u jačanju cakline i sprečavanju karijesa.

Ne zaboravite očistiti jezik, jer se na njemu nakupljaju bakterije koje mogu izazvati neugodan zadah.

Koristite zubni konac svakodnevno kako biste uklonili ostatke hrane i plak između zuba, gdje četkica ne može doseći. Konac pomaže u sprečavanju karijesa i bolesti desni.

Koristite antiseptičku tekućinu za ispiranje usta kako biste smanjili količinu bakterija i osvježili dah.

Izbjegavajte ispiranje usta vodom neposredno nakon pranja zubi, jer to može isprati fluoridnu zaštitu.

Posjećujte stomatologa barem dva puta godišnje radi redovitih pregleda i čišćenja zubi.

Rani pregledi pomažu u otkrivanju i liječenju problema poput karijesa ili bolesti desni prije nego postanu ozbiljni.

Pripazite i na prehranu. Ograničite unos šećera jer šećer doprinosi stvaranju karijesa. Slatkiše konzumirajte u kontroliranim količinama i odmah nakon toga operite zube.

Povećajte unos voća i povrća, posebno onih bogatih vlaknima, jer potiču proizvodnju sline koja prirodno čisti usta.

Pijte dovoljno vode, posebno nakon jela, jer pomaže isprati ostatke hrane i neutralizirati kiseline.

Prestanite pušiti. Pušenje značajno povećava rizik od bolesti desni, raka usne šupljine i drugih oralnih bolesti. Prestankom pušenja poboljšavate zdravlje desni, smanjujete nakupljanje plaka i osvježavate dah.

Ako se bavite sportovima koji nose rizik ozljeda, koristite štitnik za zube kako biste spriječili oštećenja.

Nemojte koristiti zube za otvaranje boca ili drugih predmeta, jer to može uzrokovati pucanje ili oštećenje zubi.

Redovita briga o zubima i desni doprinosi ne samo zdravlju usne šupljine nego i općem zdravlju, stoga je važno usvojiti ove navike što ranije.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

LIJENO OKO Nacionalni je dan ambliopije

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazana očna ordinacija gdje se nalazi dijete koje sjedi ispred oftalmološke opreme, dok oftalmolog pokazuje u smjeru koji nije vidljiv na slici. Oftalmološka oprema sastoji se od različitih instrumenata i monitora, a izgleda kao da je dijete spremno za pregled vida. Lica djeteta i oftalmologa su zamagljena kako bi se zaštitila njihova privatnost.
Foto: Pexels

Cilj Nacionalnog dana ambliopije je podizanje svijesti o ovom stanju, važnosti ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja. Redoviti pregledi vida kod djece od ključne su važnosti, jer se ambliopija može učinkovito liječiti ako se otkrije na vrijeme, posebno do dobi od šest ili sedam godina

Nacionalni dan ambliopije u Hrvatskoj obilježava se 12. rujna. Ambliopija, poznata i kao ‘lijeno oko’, je poremećaj vida koji se obično razvija u ranom djetinjstvu, a karakterizira ga smanjenje oštrine vida na jednom oku, dok je drugo oko često potpuno zdravo. Ako se ne liječi, ambliopija može uzrokovati trajne probleme s vidom.

Cilj Nacionalnog dana ambliopije je podizanje svijesti o ovom stanju, važnosti ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja. Redoviti pregledi vida kod djece od ključne su važnosti, jer se ambliopija može učinkovito liječiti ako se otkrije na vrijeme, posebno do dobi od šest ili sedam godina.

Liječenje je najučinkovitije ako se započne što ranije, posebno u djetinjstvu, kada se mozak još uvijek prilagođava.

Simptomi ambliopije su često suptilni i mogu uključivati:

Poteškoće u percepciji dubine: dijete može imati problema s procjenom udaljenosti, na primjer, može biti nespretno pri hvatanju objekata.

Strabizam (škiljenje): često se povezuje s ambliopijom, a karakterizira ga nesinkronizirano kretanje očiju, gdje jedno oko može gledati ravno, dok drugo skreće.

Naginjanje glave: dijete može naginjati glavu kako bi pokušalo bolje vidjeti.

Problemi s fokusom: djeca mogu imati problema s čitanjem ili praćenjem predmeta u pokretu.

Trljanje oka ili zatvaranje jednog oka: Djeca mogu refleksno zatvarati jedno oko kako bi bolje vidjela.

Poteškoće u školi: ako dijete ima problema s vidom, moglo bi se boriti s praćenjem nastave, pisanjem ili čitanjem.

Metode liječenja uključuju nošenje naočala ako je uzrok refrakcijska pogreška. Druga metoda je zatvaranje zdravog oka. Zdravo oko se prekriva povezom kako bi se prisililo slabije oko na rad. Ovo potiče mozak da ponovno koristi vid iz tog oka. Prekrivanje može trajati od nekoliko sati dnevno do cijelog dana, ovisno o težini slučaja.

Koriste se i kapi za oči koje privremeno zamagljuju vid u jačem oku kako bi prisilile slabije oko na rad, slično kao prekrivanje oka.

U rijetkim slučajevima, ako ambliopija proizlazi iz strabizma (škiljenja) ili katarakte, potrebna je operacija kako bi se riješio problem.

Ponekad se koriste specifične vježbe za oči kako bi se poboljšala koordinacija i rad slabijeg oka.

Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, od 1. lipnja 2015. godine, uvelo je probir na slabovidnost kao obvezatan za svu četverogodišnju djecu u Republici Hrvatskoj, dok je u siječnju 2016. godine ministar zdravstva donio odluku o uspostavi Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja slabovidnosti.

U sklopu programa, djeca u dobi od četiri godine dobivaju poziv na kućnu adresu s točno određenim datumom, vremenom i mjestom pregleda. Probir testiranjem vidne oštrine četverogodišnjaka najpouzdaniji je za otkrivanje slabovidnosti s obzirom na to da se tim jednostavnim testom može otkriti i do 97  posto svih anomalija oka.

Redoviti pregledi i praćenje dječjeg vida su izuzetno važni za otkrivanje ambliopije i sprječavanje trajnih posljedica.

Nastavi čitati

U trendu