Connect with us

Vijesti

GERONTOLOŠKI TULUM Starije osobe izgradile su današnje društvo

Objavljeno

/

Skupina žena u šarenim kostimima i crvenim čizmama pleše na otvorenom tijekom manifestacije, okružena publikom.
Foto: Ivana Vranješ/Sonja Kovač

Na temelju odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz 1990. godine, 1. listopada obilježava se Međunarodni dan starijih osoba, a Grad Zagreb se priključio obilježavanju

Poslušaj članak

Starije osobe svojim znanjem i iskustvom mogu doprinijeti napretku društva. Međutim, veliku ulogu treba imati i društvo u osiguranju dostojanstvenog života tih osoba.

S ciljem jačanja podrške osobama starije dobi, na temelju odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz 1990. godine, 1. listopada obilježava se Međunarodni dan starijih osoba, a Grad Zagreb se priključio obilježavanju tog Dana 2004. godine.

U povodu Međunarodnog dana starijih osoba Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom i ove je godine u Parku Josipa Jurja Strossmayera organizirao Gerontološki tulum. Ova se manifestacija održala 22. godinu zaredom s ciljem upoznavanja javnosti s programima, uslugama i aktivnostima koje se provode i osiguravaju za starije građane na području grada Zagreba.

U prigodnom govoru predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Matej Mišić istaknuo je da su starije osobe svojim radom, mudrošću i ustrajnošću izgradile današnje društvo.

– Naša obveza kao društva i pojedinca je da starijim osobama osiguramo dostojanstvo, sigurnost i poštovanje. Zagreb je grad svih generacija – poručio je Mišić.

Zamjenica gradonačelnika Zagreba Danijela Dolenec podsjetila je da je Grad Zagreb na Međunarodni dan ljudskih prava pokrenuo kampanju ‘Za uključivanje starijih’, čiji je cilj naglasiti uključivanje starijih osoba u život zajednice.

– Pokrenuli smo Zagrebačke kvartove kulture s idejom da i starije osobe imaju što više kulturnih događaja u svom kvartu, ali i s ciljem transgeneracijskog druženja – pojasnila je Dolenec, čestitajući Međunarodni dan starijih osoba.

Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović istaknula je kako je lijepo na Gerontološkom tulumu vidjeti snagu koju imaju najstariji i najmudriji sugrađani. Naglasila je da uz razne aktivnosti obogađuju svoj život i život drugih.

U kulturno-zabavnom programu nastupile su rekreativne i plesne grupe domova za starije osobe i gerontoloških centara Grada Zagreba, KUD Vedar Osmijeh i muzičar Zvonimir Sruk. Na štandovima su domovi za starije osobe, gerontološki centri Grada Zagreba, domovi zdravlja, udruge umirovljenika, organizacije civilnog društva, privatni pružatelji socijalnih usluga i druge ustanove u nadležnosti Grada Zagreba prezentirali programske aktivnosti. U sklopu preventivno-zdravstvenog programa održana su mjerenja tlaka i šećera te druga mjerenja.

Među izlagačima rukotvorina bila je Udruga umirovljenika Vugrovec Gornji.

– Udruga ima 129 članova. Organiziramo svaki mjesec izlete po Hrvatskoj te druženja s drugim udrugama umirovljenika, a zajednički organiziramo i izlete. Tako su životi naših umirovljenika ispunjeni – ispričala je predsjednica Udruge umirovljenika Vugrovec Gornji Ružica Dominko.

Jedan od pružatelja usluga starijim osobama je Ustanova za zdravstvenu njegu u kući. Radni terapeut Mirta Šehar Kvesić pojasnila je da se na temelju inicijalne procjene dolazi do potreba korisnika.

– Naši korisnici su zadovoljni s uslugama radne terapije. Na gradskoj razini imamo preko 6 tisuća intervencija, trenutno pet radnih terapeuta pokriva cijeli Zagreb. Ideja je da što više pružimo pomoć ljudima u njihovom domu, odnosno da ne idu u domove za starije osobe ako to nije potrebno. Radimo s populacijom starijom od 65 godina, ali zbog određene dijagnoze uzimamo i mlađe osobe u naše intervencije. Korisnici najviše traže naše intervencije vezane uz aktivnosti svakodnevnog života, a radimo i na njihovom uključivanju u zajednicu – objasnila je Šehar Kvesić.

Među pružateljima socijalnih usluga bile su udruge Prisutnost, Kap dobrote, Caritas Zagrebačke nadbiskupije, a doprinos Međunarodnom danu starijih osoba dao je i URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prezentacijom svojih proizvoda.

O svom boravku u Domu za starije osobe Ksaver ispričala je Đurđica Osman. U Domu za starije osobe je već dvije godine i zadovoljna je smještajem, a vrijeme joj je ispunjeno pjevanjem u pjevačkom zboru i bavljenjem gimnastikom.

Štand na manifestaciji s izloženim rukotvorinama i ukrasnim predmetima, dok nekoliko starijih osoba sjedi iza stola.

– Dom je za mene bio dobar izbor. Zbog djelomičnog invaliditeta nisam mogla brinuti o kućanstvu. Imam kćer koja radi i ima svoj život – rekla je Đurđica. Naglasila je da joj najviše smeta porez na mirovine, a osobito su pogođeni umirovljenici s malim mirovinama.

Umirovljenica Antonija Šoško još uvijek živi u svom obiteljskom domu, a s obzirom na to da želi biti i dalje aktivna, bavi se rekreativnim plesom. Naglasila je da je žalosno što danas neki umirovljenici preživljavaju od svoje mirovine te i njoj, po potrebi, financijski pomažu djeca.

Umirovljenica Dubravka Vereš istaknula je da ima dobru mirovinu, ali živi sa sinom kojeg financijski uzdržava s obzirom na to da trenutno ne radi.

Na svoju tešku situaciju upozorila je umirovljenica Zdenka Arlović.

– Moja mirovina s povećanjem iznosi 400 eura i prisiljena sam prodavati skupljene boce. Sin mi je počeo nedavno raditi te mi daje novac za režije koje iznose 150 eura – ispričala je Zdenka.

Umirovljenica Kata istaknula je da neki umirovljenici žive dobro, a neki loše.

– Mi, koji živimo loše, mučimo se, od svoje male mirovine pomažemo i svojoj djeci. Kupujemo kad god su rasprodaje. Ono što želimo jest da država ukine porez na mirovine – poručila je Kata.

Umirovljenica Gordana također se slaže da treba ukinuti porez na mirovine.

– Kao umirovljenica živim skromno od prvog do prvog u mjesecu. Priuštim sebi samo osnovno, važno mi je da se režije pokriju, a za ostalo nije niti važno – rekla je Gordana.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu