Ova obljetnica nije samo podsjetnik na prošlost, nego i poziv – da i dalje budemo dio Puževog puta u život. Hvala vam što ste s nama. Hvala vam što vjerujete. I hvala vam što zajedno činimo razliku, rekla je predsjednica Maja Tabak
Poslušaj članak
Udruga roditelja djece s posebnim potrebama Put u život – poznatija kao PUŽ – obilježila je u četvrtak, 15. svibnja 2025. godine, 30 godina predanog rada, borbe za inkluziju i stvaranja zajednice u kojoj svaki član ima svoje mjesto.
Svečanost je održana u prostorima njihove Puževe kućice, a okupila je mnoge uzvanike, predstavnike drugih udruga, institucija, organizacija, ali i veliki broj samih korisnika udruge.
Program je vodila Veronika Štefanko, a svečanost je započela obraćanjem predsjednice udruge Maje Tabak. U nadahnutom govoru, Tabak je podsjetila na sve ono što je PUŽ postigao kroz tri desetljeća.
– Trideset godina – tri desetljeća upornosti, podrške, ljubavi i zajedništva. Trideset godina u kojima smo rasli uz našu djecu s teškoćama u razvoju, a danas mlade osobe s invaliditetom – rekla je, dodavši kako je sve započelo iz potrebe, ali i iz hrabrosti roditelja koji nisu pristajali na ‘ne može se’.
Posebno je istaknuta uloga osnivačice i dugogodišnje predsjednice Vesne Budak, čiji je duh i danas prisutan u radu udruge, iako je prerano preminula.
– Temelji koje je ugradila u sve nas i dalje postoje. Mi nismo samo udruga – mi smo obitelj. Mjesto gdje se slušamo, pomažemo, učimo jedni od drugih i zajedno rastemo – naglasila je Tabak.
Tabak je podsjetila i na tri ključna postignuća koja su obilježila rad udruge i ostavila snažan trag u hrvatskom društvu.
– Prije 20 godina PUŽ je pokrenuo inicijativu kojom je deset asistenata počelo raditi u četiri osnovne škole u Zagrebu. Danas u Hrvatskoj djeluje oko 3000 pomoćnika u nastavi.
Zahvaljujući Puževoj inicijativi, prije 19 godina pokrenut je specijalizirani prijevoz u sklopu ZET-a koji još uvijek vozi djecu u vrtiće i škole diljem Zagreba.
– Kupljena 2003. godine, a useljena 2007., Puževa kućica postala je centar okupljanja, podrške i aktivnosti, simbol zajedništva i upornosti – kaže Tabak i dodala kako je udruga tijekom godina provela više od 190 projekata, od velikih europskih do manjih lokalnih, a za sve to – naglasila je Tabak – zaslužni su i brojni volonteri, suradnici i prijatelji PUŽ-a.
– Bez vas – od mladih na civilnom služenju vojnog roka, do vatrogasaca i policajaca – naš put bio bi puno teži – istaknula je.
Posebno dirljiv trenutak svečanosti bila su svjedočanstva članova i korisnika udruge. Među njima i priča Danijele Horvat, koja je istaknula da PUŽ nisu samo brojke, već ljudi i njihove priče.
– PUŽ je pomogao meni i mojoj obitelji, i to ne samo kroz projekte, već kroz osjećaj da nismo sami – rekla je.
Program su nastavili mladi korisnici udruge, simbolično preuzimajući kormilo. Ivan Budak je izveo svoju pjesmu ‘Puževa kućica’, a Mateja Repselj pročitala svoj tekst ‘Naš put u PUŽ-u’.
Dramska skupina udruge izvela je predstavu ‘Korak do sreće’, čiji su izvođači bili upravo članovi udruge: Ivan Budak, Mateja Repselj, Josip Zadro Jurčević, Lucija Tonković i Bruno Iveković. Predstava je završila zajedničkim pjevanjem pjesme ‘Nije svejedno’ grupe Adastra, a scenarij i režiju potpisuje Veronika Štefanko.
Na samom kraju programa, dopredsjednica udruge Vikica Pavić dodijelila je zahvalnice za dugogodišnji nesebični volonterski rad Sanji Sruk, Andreji Pletko i Klaudiji Sikvić.
Svečanost je, kako i priliči velikom jubileju, završila toplim druženjem i domjenkom, uz smijeh, prisjećanja i planove za budućnost.
– U budućnost gledamo pozitivno. Naša djeca, danas mladi ljudi, međusobno su povezana, podržavaju se i uvažavaju. S punim povjerenjem ih uvodimo u rad udruge, jer ova kućica je nastala zbog njih – i ostaje njihova. Ova obljetnica nije samo podsjetnik na prošlost, nego i poziv – da i dalje budemo dio PUŽ-evog puta u život. Hvala vam što ste s nama. Hvala vam što vjerujete. I hvala vam što zajedno činimo razliku – zaključila je predsjednica Tabak porukom koja sažima duh PUŽ-a.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Predsjednika Udruge za autizam Zagreb pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga
Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen početkom travnja, otvorio je i jedno bolno pitanje s kojim se u posljednje vrijeme suočavaju brojne udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom. Kako, naime, nastaviti s provedbom projekata i programa koji podižu kvalitetu života njihova članstva, a pritom neprestano strahovati od financijske gabule i mogućeg gašenja udruge?
O tome razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom Udruge za autizam Zagreb, koja je lani prestala pružati uslugu organiziranog stanovanja za odrasle osobe iz spektra upravo zbog nedostatka financijskih sredstva. Ružića pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga?
– Definitivno nisam osoba koja može odgovoriti na to, s pozicije predstavnika ili predsjednika organizacije civilnog društva nemam i ne mogu imati uvid u državne financije – kaže nam Ružić.
– Načelno, mogu reći da nije pitanje postoje li sredstva, nego kako se sredstva distribuiraju. S obzirom na najave krize, a pritom smo svjedoci utemeljenih tvrdnji da je nekoliko sustava koji čine socijalnu državu (socijalna skrb, zdravstvo, školstvo) u ozbiljnoj krizi koja se pokušava kompenzirati plaćama zaposlenih – koji, da se razumijemo, trebaju i moraju biti adekvatno honorirani za svoj rad! – ali ne i cijenom usluga, recimo da sam prilično skeptičan oko mogućnosti da se sve najavljene, i one već zakonski ili na druge načine zagarantirane, socijalne usluge mogu zaista realizirati u narednom period – veli Ružić.
Novinari In Portala i sami su, prošlog rujna, svjedočili koliko je tegobna i stresna bila odluka njegove udruge da prestane s uslugom organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom. Ružića pitamo što se dogodilo s tim ljudima o kojima je Udruga za autizam Zagreb skrbila, kako se to odrazilo na njihovu svakodnevicu?
– U bolnom procesu donošenja odluke o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma, kao organizacija smo zajednički postavili prioritete: najprije korisnici, zatim zaposlenici, nakon toga prostorni i drugi kapaciteti i tek nakon svega toga organizacija sama, jer organizacija nema smisla ako iznevjeri svoje ljude, i korisnike i zaposlenike – tumači Ružić.
– Ta pva dva kriterija smo ispunili, na ostalima se još radi. S relativnim zadovoljstvom mogu reći da su svi korisnici pronašli mjesto u institucijama, većina njih u Centru za autizam Zagreb s kojim je Udruga za autizam – Zagreb višestruko i povijesno povezana, i koji koji nam je zato posebno izašao u susret, dok su manji dio korisnika preuzele su državne institucije, Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu. Prema informacijama kojima raspolažem, tranzicija je prošla iznenađujuće bezbolno, čak s ponekim progresom u psihofizičkom smislu, a i reakcije roditelja/skrbnika su većinom pozitivne – zaključuje Ružić
BocciaPrije 5 dana
VremeplovPrije 5 dana
Najbolji sportašiPrije 6 dana
Moderna vremenaPrije 6 dana
EU kutakPrije 3 dana
in MREŽAPrije 3 dana
IntervjuPrije 5 dana
Osobe s invaliditetomPrije 3 dana