Naziv Fregoli sindroma dolazi od talijanskog glumca Leona Fregolija, poznatog po svojim nevjerojatnim sposobnostima preoblačenja, jer pacijenti doživljavaju da se ljudi oko njih neprestano transformiraju ili skrivaju svoj pravi identitet
Fregoli sindrom je rijedak neuropsihijatrijski poremećaj u kojem osoba vjeruje da su različite osobe zapravo jedna te ista osoba koja se samo stalno maskira ili mijenja svoj identitet. Osobe pogođene ovim sindromom često doživljavaju da ih ta ‘jedinstvena osoba’ progoni, manipulira ili na neki način kontrolira.
Naziv sindroma dolazi od talijanskog glumca Leopolda Fregolija, poznatog po svojim nevjerojatnim sposobnostima preoblačenja, jer pacijenti doživljavaju da se ljudi oko njih neprestano transformiraju ili skrivaju svoj pravi identitet.
Simptomi Fregoli sindroma uključuju intenzivne paranoične misli, stalni osjećaj da ih netko prati, sumnju prema poznanicima i strancima te u ekstremnim slučajevima agresivno ili obrambeno ponašanje.
Osobe pogođene ovim poremećajem često gube osjećaj sigurnosti u identitet ljudi oko sebe, a stanje se često javlja zajedno s drugim psihičkim poremećajima poput shizofrenije, bipolarnog poremećaja ili teške depresije.
Neurolozi vjeruju da Fregoli sindrom može nastati zbog oštećenja frontalnog i temporalnog režnja mozga, područja koja su odgovorna za prepoznavanje lica i emocionalnu povezanost s ljudima. Iako je izuzetno rijedak i do sada je zabilježeno tek nekoliko desetaka slučajeva, sindrom fascinira kako znanstvenike, tako i pisce i filmaše jer pokazuje koliko mozak može stvoriti vlastitu verziju stvarnosti.
Osobe pogođene Fregolijem ponekad istovremeno pate i od Capgras sindroma, u kojem vjeruju da su bliske osobe zamijenjene dvojnicima, što dodatno ilustrira koliko percepcija identiteta može biti lomljiva i kontradiktorna.
Nakon traumatske povrede frontalnog režnja, jedan pacijent je postao uvjeren da ga ista osoba progoni i da se ta osoba prerušava u različite ljude koje sreće u bolnici – medicinske sestre, posjetitelje, pa čak i druge pacijente.
Drugi pacijent je je vjerovao da se njegov susjed ‘pretvara’ u različite članove obitelji kako bi ga nadzirao. Tvrdio je da prepoznaje ‘iste oči’ ili ‘isti izraz lica’ bez obzira na spol ili dob osobe.
Jedna je pak žena s uznapredovalom demencijom mislila da su zdravstveni radnici stalno ‘isto lice koje se samo preoblači’, što je značajno otežavalo njenu saradnju s osobljem.
Fregoli sindrom je, osim znanstveno zanimljiv, i duboko uznemirujući jer osobi koja ga doživljava svijet oko nje postaje labirint maski i neprepoznatljivih lica.
Trenutno ne postoji specifičan lijek, a terapija se uglavnom temelji na antipsihoticima i psihoterapiji usmjerenoj na smanjenje paranoje i tjeskobe.
Ovaj sindrom pokazuje koliko je ljudska percepcija krhka i koliko mozak može manipulirati stvarnošću, stvarajući iskustva koja su istovremeno fascinantna i jeziva.
