Kvalitetno obrazovanje omogućuje napredak svakog djeteta. Za djecu s invaliditetom i teškoćama u razvoju inkluzivno obrazovanje, kao temelj kvalitetnog obrazovanja, pruža mogućnost razvoja sposobnosti i potencijala te osjećaj pripadnosti i samopouzdanja
S ciljem razmjene dobre prakse, u okviru dvodnevnog jubilarnog simpozija osoba s invaliditetom 30. listopada održan je panel ‘Inkluzivno obrazovanje – postignuća i izazovi’.
Marijana Gojčeta iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih istaknula je da je odgojno-obrazovna politika Vlade RH politika inkluzivnog obrazovanja.
– U odgojno-obrazovnom sustavu teži se stvoriti koliko god je moguće inkluzivne škole. To znači da djeci s teškoćama u razvoju u svakoj školi treba osigurati kvalitetno obrazovanje, obrazovanje prilagođeno njihovim potrebama, mogućnostima, sposobnostima i interesima. Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju propisuje pravo na primjerene programe i oblike školovanja te dodatnu podršku – pojasnila je Gojčeta.
Naglasila je da je od školske godine 2012./2013. upisano više od 20 tisuća učenika s teškoćama u sustavu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, a danas je upisano oko 40 tisuća, dvostruko više nego prije. U redovnim školama su od 2008. godine posebni razredni odjeli u kojima se provode redovni i posebni programi.
– Intenzivno radimo na tome da se u redovnim školama ustrojavaju posebni razredni odjeli kako bi učenici bili u matičnim sredinama. Danas imamo oko pet tisuća pomoćnika u nastavi, velik broj škola ima stručne suradnike – ne samo pedagoga i knjižničara, nego i psihologa te jednog stručnog suradnika edukacijsko-rehabilitacijskog profila, a u nekim školama i tri stručna suradnika tog profila: socijalnog pedagoga, logopeda i edukacijskog rehabilitatora – objasnila je Gojčeta.
Naglasila je da resorno ministarstvo čini puno na poboljšanju inkluzivnog obrazovanja. Donesene su smjernice za odgojno-obrazovne djelatnike za rad s učenicima s teškoćama, a uz njih i smjernice za darovite učenike. Prošle godine doneseni su predmetni kurikulumi posebnih programa.
– Kroz suradnju s Agencijom za odgoj i obrazovanje nastojimo učitelje osposobiti da budu inkluzivni. Učitelj koji nikada prije nije radio s djetetom s teškoćama u početku rada s njim osjeća se nedovoljno kompetentnim. Međutim, učitelji imaju mogućnost zatražiti podršku, mogu se obratiti Ministarstvu ili Agenciji za odgoj i obrazovanje. Postoji mogućnost formiranja mobilnih timova koji će u školskoj sredini omogućiti osposobljavanje ne samo tog učitelja, nego čitavog kolektiva – pojasnila je Gojčeta.
Učiteljica Osnovne škole Fran Galović Sanja Minarik istaknula je da njezina škola zadovoljava sve uvjete inkluzije. Škola ima kompletan stručni tim, odnosno pedagoga, socijalnog pedagoga, logopeda i psihologa, te educirane učitelje i posebne razredne odjele.
Minarik je upozorila da se, nažalost, u neposrednom radu s djecom s teškoćama učitelji još uvijek osjećaju nedovoljno kompetentnima.
– Bojite se hoćete li pristupiti na ispravan način, hoćete li zadovoljiti potrebe djeteta. Stoga relevantne institucije u odgojno-obrazovnom sustavu trebaju učiteljima pružiti edukaciju i potrebne vještine. Na sreću, meni je to pruženo. Roditelji djevojčice s Down sindromom u mom razredu i članovi njezine udruge su mi ponudili pomoć i edukaciju. Udruga je za mene i učiteljicu u produženom boravku održala predavanje. Suradnja je dovela do toga da sam se osjećala sigurnije – ispričala je Minarik.
Naglasila je da se i cijeli razred uključio u inkluziju. Naime, uspostavljena je suradnja s raznim udrugama s kojima su učenici obilježavali prigodne datume, ali su udruge održavale i radionice tijekom cijele školske godine. Udruge su nudile i edukacije roditeljima djece razrednog odjela koji je pohađala djevojčica s Down sindromom.
– Iz susreta s tim udrugama stvorili smo inkluzivni projekt u razredu koji se proširio kao inkluzivni projekt škole, a nazvali smo ga ‘Inkluzija sad i ovdje’ – rekla je Minarik.
Glavna tajnica Nacionalnog sveta invalidskih organizacij Slovenije Mojca Vaupotič istaknula je da nije dovoljno samo prilagoditi nastavu djeci s teškoćama u razvoju, nego je bitan i odnos učitelja prema toj djeci. Stoga Nacionalni svet invalidskih organizacij Slovenije provodi radionice u školama, dječjim vrtićima i srednjim školama. Vaupotič je pojasnila da se u redovne razrede u Sloveniji uključuju djeca bez većih teškoća u razvoju, a u posebne razrede redovnih škola djeca s višestrukim teškoćama, ali imaju interakciju s drugim učenicima.
Predsjednica Foruma mladih SOIH-a Katarina Strunjak složila se da je bitan odnos učitelja prema učenicima s teškoćama u razvoju te je ispričala svoje iskustvo koje je prolazila tijekom školovanja. Posebno lijepo iskustvo bilo je tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, gdje je imala puno razumijevanje svoje učiteljice, dok je na nerazumijevanje nekih profesora naišla tijekom školovanja na Pravnom fakultetu.
Smatra da je na lokalnoj razini u posljednjih nekoliko godina postignut napredak u inkluzivnom obrazovanju i da se taj napredak treba nastaviti.
– Nadam se da će se osobe s invaliditetom manje morati boriti za neka prava za koja sam se ja borila. Za sve one koji se ne mogu boriti sami i ne znaju kako dalje, smatram da moraju potražiti pomoć u udrugama osoba s invaliditetom i od stručnih timova u školama – poručila je Strunjak.
