Protječu dani Europskog tjedna mentalnog zdravlja koji se ove godine obilježava pod motom ‘BOLJI ZAJEDNO: ujedinimo se u kreiranju budućnosti mentalnog zdravlja’
I tako, naglašavajući ovo ‘zajedno’, bio je to još jedan pokušaj promoviranja suradničkog pristupa (koji je više od onoga timskog) svih dionika uključenih u brigu o mentalnom zdravlju, prema bio-psiho-socijalnom modelu, i po ne znam koji puta ponavljanje da je mentalno zdravlje jednako važno kao i tjelesno.
Po mišljenju Mental Health Europe, ‘zajedno’ ima i svoja konkretna značenja:
Različiti ljudi rade zajedno na istom cilju – boljem mentalnom zdravlju za sve.
Zajedničke aktivnosti potiču odgovornost, povjerenje i snagu.
Jednako se vrednuje iskustvo ljudi koji su imali/imaju poteškoće s mentalnim zdravljem i onih koji ih podržavaju te stručnjaka i donositelja odluka.
Najsvrhovitiji oblik zajedničkog stvaranja je rad s ljudima iz najbližeg okruženja prepoznavanjem njihovih potreba i prioriteta.
Bolji smo zajedno jer raditi ‘sa’ bolje je nego raditi ‘za’.
A bio je ovo i tjedan u kojem se kod nas dvojica partnera ubili i samoubili, u kojem je pokušano čedomorstvo, u kojem fizički napali maloljetnika koji je šetao psa, u kojem američki državni tajnik svirao gitaru u jednom kijevskom baru dok bombe nemilosrdno padale po Ukrajini i…, i…
Bio je to još jedan od tjedana u nizu sa sve bremenitijim mentalnim pomutnjama, koje trebaju godine i godine zajedničkog rada i ‘sa’, i ‘za’, i…, i…
‘I taman kad je gusjenica pomislila da svijet prestaje, pretvorila se u leptira’…
