Glavna poruka koja se iz razgovora prirodno nametnula jest da svi dijelimo istu ljudskost – osobe s invaliditetom nisu izdvojena skupina, već sastavni dio zajednice
U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku 20. listopada 2025. godine je službeno otvoreno riječko izdanje Uhvati film festivala, jednog od najznačajnijih regionalnih filmskih festivala koji, uz Rijeku, svoje izdanje ima i u Kotoru te Novom Sadu, gdje je pokrenut prije više od dvadeset godina.
Festival je prepoznat po snažnom društvenom utjecaju, originalnom pristupu i činjenici da u njegovu stvaranju aktivno sudjeluju osobe s invaliditetom. Upravo zbog inovativnosti i doprinosa inkluziji, 2022. godine postao je član Europske filmske akademije.
Otvorenje festivala obilježila je Filmska parlaonica, rasprava koja je, unatoč skromnom broju prisutnih, okupila iznimno angažirane sudionike. Potaknuti kratkim filmovima s festivala, okupljeni su više od dva sata razgovarali o inkluziji, integraciji i obrazovanju, nerijetko proširujući temu na širi društveni kontekst.
Glavna poruka koja se iz razgovora prirodno nametnula jest da svi dijelimo istu ljudskost – osobe s invaliditetom nisu izdvojena skupina, već sastavni dio zajednice, s vlastitim potrebama, potencijalima i doprinosom koji zaslužuje jednaku podršku i prepoznavanje.
U razgovoru su sudjelovali bivši profesori i ravnatelji, rehabilitatori, stručnjaci za osobni razvoj i predstavnici lokalne uprave, među kojima su Laura Grubišić, Mirela Pašić, Barbara Vardić, Daniel Trošić, Mirjana Kazija, Rachela Sindičić, Nazif Habibović i Helga Paškvan iz Udruge Spirit, organizatora festivala. Video porukama su se pridružili Branka Peurača, koja je predstavila iskustva rada na srednjoročnom vrednovanju Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2021.–2027., te Tibor Đurđev, filmski kritičar, redatelj i edukator.
Parlaonicu je duhovito i opušteno moderirao Denis Pilepić, stvarajući ozračje u kojem se otvoreno i iskreno razgovaralo, bez tenzija, ali s mnogo konstruktivnih prijedloga.
Posebno je naglašena potreba za promjenama u odgojno-obrazovnom sustavu, osobito u umjetničkim školama, gdje je zastupljenost učenika s teškoćama i dalje vrlo mala. Sudionici su istaknuli važnost profesionalne orijentacije, ranog prepoznavanja potencijala te podrške učiteljima i roditeljima u procesu inkluzije. Razgovaralo se i o strahu od pogrešaka i kritike koji često usporava promjene u sustavu, te o važnosti stvaranja okruženja u kojem su različitosti prihvaćene kao snaga, a ne prepreka.
Kao pozitivan primjer istaknuta je Udruga Spirit, koja već godinama provodi radionice i prikazuje filmove iz programa Uhvati Film Festivala u školama diljem Hrvatske. Iako formalna odobrenja ponekad izostaju, zanimanje škola i učinak programa pokazuju njegovu vrijednost – do sada je održan na više od stotinu lokacija, uključujući i edukacije za odgojitelje u vrtićima.
Zaključak parlaonice bio je jasan: inkluzija nije stanje, nego proces – živ, dinamičan sustav koji zahtijeva stalnu prilagodbu, suradnju i dijalog svih uključenih – učenika, učitelja, roditelja, pomoćnika, stručnih suradnika, civilnog društva i institucija.
Sudionici su prepoznali važnost longitudinalnih istraživanja koja bi omogućila bolje razumijevanje učinkovitosti postojećih mjera, kao i nužnost individualnog pristupa svakom učeniku umjesto primjene univerzalnih kriterija.
Posebna pažnja posvećena je vrijednosti neformalnih obrazovnih programa, poput treninga, radionica i Erasmus+ projekata, koji pružaju priliku za razvoj vještina i osobni rast, osobito osobama s invaliditetom. Sudionica Barbara Vardić podijelila je vlastito iskustvo, istaknuvši kako joj je sudjelovanje u Erasmus+ programu ‘doslovno promijenilo život’, omogućivši joj da nekoliko mjeseci živi i radi u drugoj državi.
Svi su se složili da odgoj i inkluzija započinju mnogo prije školskih klupa – u obitelji i vrtiću – te da je nužna sustavna podrška roditeljima i poticanje nadarenosti od najranije dobi. Rano prepoznavanje potencijala i inkluzivan pristup, zaključili su, ne čine samo pojedince zadovoljnijima, nego i društvo zdravijim i humanijim.
Kroz cijeli razgovor isticala se i snaga umjetnosti kao pokretača promjena – kreativni programi dokazano pomažu u osnaživanju osoba s invaliditetom, jer umjetnost briše granice i povezuje ljude. Filmska parlaonica još je jednom pokazala da razgovor zaista ne boli – naprotiv, otvara put prema razumijevanju, suradnji i stvarnoj inkluziji koja živi kroz zajednicu.
Uhvati film festival nastavlja se narednih dana nizom tematskih filmskih projekcija na više riječkih lokacija. Detaljan program dostupan je na mrežnim stranicama Udruge Spirit.
