Zasad se AAD oslanja na elektrode pričvršćene na mozak u kliničkom okruženju. No sudionici studije bili su iznimno zadovoljni onim što je AAD demonstrirao u testnoj fazi
Jedno od područja u kojima je asistivna tehnologija zabilježila značajan napredak je razvoj slušnih aparata za gluhe i nagluhe osobe koji, pitate li korisnike, ipak imaju jedan golemi nedostatak.
Riječ je naime o pojačavanju svih zvukova i glasova u okruženju – problem tzv. neselektivne buke – što kod korisnika suvremenih slušnih aparata često iziskuje mentalne napore kako bi se usredotočili na konkretan razgovor. Jer sluh ne znači tek pravilno tumačenje izgovorenih riječi, iscrpljujuće je usredotočiti se na jedan glas u prepunoj prostoriji dok istodobno slušate pozadinsku buku izraženu u jednakim decibelima.
Stoga brojne gluhe i nagluhe osobe nerijetko odustaju od korištenja slušnih aparata upravo u trenucima kada im je to najpotrebnije, primjerice u javnom prijevozu ili u ugostiteljskim objektima.
No za ovu skupinu osoba s invaliditetom imamo jednu sjajnu i jednu ne baš tako dobru vijest.
Dobra je vijest da skupina znanstvenika radi na sustavu koji bi mogao omogućiti slušne aparate kontrolirane mozgom. U istraživanju objavljenom u uglednom časopisu Nature Neuroscience, glavni autor studije Vishal Choudhari kaže kako s kolegama pokušava razviti pametnu tehnologiju koja zna što korisnik slušnog aparata sluša. Žele poboljšati taj jedan zvuk ili glas, a istovremeno smanjiti glasnoću bilo kojeg drugog zvuka, glasa ili pozadinske buke.
Kako bi to postigli, osmislili su sustav koji čita moždane valove i, koristeći umjetnu inteligenciju, interpretira što slušatelj sluša.
– Mnogi slušni aparati koriste oblikovanje snopa, koje pojačava zvukove koji dolaze iz određenog smjera, obično ispred slušatelja. Ali pravi razgovori su dinamični. Ljudi okreću glavu, prebacuju pažnju ili čak slušaju nekoga bez da ga izravno gledaju – rekao je Choudhari.
Stoga su Choudhari i njegov tim razvili algoritme strojnog učenja u stvarnom vremenu koji bi mogli ispitati moždane valove i identificirati razgovore koje su slušala četiri sudionika testa s normalnim sluhom. Istraživači su to nazvali ‘sustavom dekodiranja slušne pažnje zatvorene petlje’ (AAD).
Željeli su saznati može li AAD biti dovoljno točan i brz da selektivno pojača glas pojedinog govornika, a istovremeno potisne pozadinske glasove. Iako koncept zvuči nevjerojatno, daleko je od spremnog za opću upotrebu, a to je ona loša vijest za gluhe i nagluhe osobe
Zasad se AAD oslanja na elektrode pričvršćene na mozak u kliničkom okruženju. No sudionici studije bili su iznimno zadovoljni onim što je AAD demonstrirao u testnoj fazi. Sustav je pokazao dobre rezultate, kažu istraživači, bez obzira na to jesu li vodili sudionike da slušaju određeni razgovor, a zatim ih zamolili da preusmjere pažnju, kao i kada su sudionici slobodno odabrali razgovor.
Razgovori koje bi u testnom okruženju odabrali postajali su glasniji, dok su oni pozadinski bivali tiši. Ohrabrujući je to korak za gluhe i nagluhe osobe prema svijetu bez ‘neselektivne buke’.
