U Europskoj uniji oko 107 milijuna građana starijih od 16 godina – gotovo svaki četvrti – izjavljuje da živi s nekim oblikom invaliditeta. Riječ je o podacima koje je Eurostat objavio u srpnju 2025. za prethodnu godinu, a koji donose detaljan uvid u demografski i geografski raspon invaliditeta unutar Unije
U cijeloj europskoj regiji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, čak 135 milijuna ljudi živi s invaliditetom, što ovaj društveni segment čini jednom od najbrojnijih, ali i najranjivijih skupina.
Tko su osobe s invaliditetom u EU?
Statistički gledano, invaliditet je učestaliji među ženama (26,2 %) nego među muškarcima (21,5 %), a s dobi učestalost značajno raste – od 7,1 % u skupini od 16 do 24 godine, do čak 72,3 % među starijima od 85 godina. Procjenjuje se da u EU živi i oko 5,7 milijuna mladih osoba s invaliditetom.
Invaliditet je kategoriziran u dvije razine: 17,2 % građana navodi da ima “određena ograničenja”, dok 6,7 % izjavljuje da se suočava s “teškim ograničenjima”.
Gdje je invaliditet najviše prijavljen?
Zemlje koje bilježe najviše postotke osoba s invaliditetom uglavnom se nalaze u Sjevernoj i Srednjoj Europi, a stručnjaci to tumače razvijenim sustavima prijavljivanja i većom osviještenosti građana.
Latvija prednjači s čak 41,2 % stanovništva koji navodi da ima invaliditet – najviši udio u EU.
Slijede Finska (34,9 %), Estonija (33,1 %), Slovačka (33,3 %) i Austrija (30,8 %).
Hrvatska se nalazi iznad prosjeka EU-a sa 24,5 %.
Na drugom kraju ljestvice, najmanji udio prijavljenih osoba s invaliditetom imaju:
Bugarska (12,7 %) – najniža stopa u EU
Malta (14,2 %)
Italija (14,5 %)
Statistika i stvarnost
Iako brojevi pružaju važan uvid, stručnjaci iz organizacija poput European Disability Forum upozoravaju da ovi podaci ne odražavaju nužno stvarno zdravstveno stanje stanovništva. Naime, proces dobivanja službenog statusa osobe s invaliditetom često je složen, a zbog niskih razina socijalnih prava i naknada mnogi građani ne prijavljuju svoja ograničenja.
Zato se službeni podaci temelje na samoprocjeni, što ostavlja prostor za razlike među državama. Primjerice, razlike u percepciji invaliditeta, razini svijesti i spremnosti da se o tome govori javno utječu na to koliko će ljudi iskazati svoj status u anketama poput EU-SILC istraživanja, koje se provodi na godišnjoj razini.
Važnost ažurnih podataka
Metodologija prikupljanja podataka redovito se ažurira, a rezultati se objavljuju s određenim vremenskim odmakom. Stoga je za stvaranje kvalitetnih javnih politika ključno kontinuirano praćenje trendova, ali i kontekstualno razumijevanje iza brojki.
Dok se Europa suočava s izazovima starenja stanovništva i sve većih potreba za inkluzivnim politikama, ovakve statistike mogu i trebaju poslužiti kao temelj za sustavne promjene koje će poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom.
