Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u utorak je na konferenciji za novinare predstavio Izvješće o radu Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu. Osim o radu institucije, Izvješće daje pregled ostvarivanja prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.
U prošloj godini građani su se najviše obraćali Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom radi ostvarivanja prava iz područja socijalne zaštite. Najviše su se žalili na dugotrajnost pojedininih postupaka, dugotrajnost postupaka vještačenja, preispitivanja pojedinih prava, ali i zbog nemogućnosti izravnog kontaktiranja nadležnih tijela.
„ Za osobe s invaliditetom su jednako važna sva područja. Stoga, osim zbog prava u području socijalne zaštite, osobe s invaliditetom su nam se obraćale vezano za područja pristupačnosti i mobilnosti, rada i zapošljavanja, odgoja i obrazovanja, zdravstva, mirovinskog sustava, suzbijanja nasilja te drugih područja“, pojasnio je Jurišić.
Posebno je alarmantno obraćanje roditelja djece s teškoćama u razvoju. Iz njihovih obraćanja vidljivo je da se na dijagnostiku govornih teškoća čeka čak sedam mjeseci, a nakon dobivanja dijagnoze dodatno se čeka tri mjeseca na prve terapije. Roditelji djece s autizmom dugo čekaju dijagnozu. Sve je više djece i osoba s poremećajem iz spektra autizma. Prema podacima iz Registra osoba s invaliditetom u RH trenutno živi više od šest tisuća osoba s poremećajem iz spektra autizma.
„Sustav mora pružiti jaču, sustavniju ne samo tim osobama nego i njihovim obiteljima. Zaprimljene pritužbe ukazuju i na značajne nedostatke u sustavu rane intervencije i rehabilitacijske podrške. Velika je razlika u tome gdje osoba živi. U većim gradovima i županijskim središtima imaju mogućnosti ostvariti pojedine usluge dok osobe koje žive izvan županijskih središta, u manjim mjestima i gradovima, ruralnim sedinama i otocima puno teže ostvaruju određene usluge“, pojasnio je Jurišić.
Što se tiče deinstitucionalizacije još uvijek je puno problema. Korisnici koji su smješteni u različitim ustanovama žele izaći iz ustanove i neovisno živjeti u svojim domovima, a s druge strane Uredu se obraćaju osobe koje zbog dugih lista čekanja ne mogu doći u ove ustanove.
„Proces deinstitucionalizacije je još uvijek nekakva deklarativna odluka, a ne smjer kojim možemo ići i u kojem osobe mogu ostvariti svoje pravo“, rekao je Jurišić. Naglasio je da sve više djece s teškoća u razvoju ulaze u sustav odgoja i obrazovanja, uz istovremeni pad broja učenika općenito. Međutim, još uvijek nema dovoljno odgojnih skupina i razrednih odjela, te djecu s teškoćama u razvoju se i dalje usmjerava u posebne programe posebnih ustanova što se opravdava interesom dijeteta. Jurišić je istaknuo da su u tom sustavu nužni veći pomaci i osnivači škola, a to su gradovi moraju jasnije davati upute ustanovama odgoja i obrazovanja za osnivanje razrednih odjela kako bi djeca s teškoćama u razvoju imala jednaku priliku za obrazovanje.
Veliki broj pritužbi odnosio se i na nepristupačnost prostora javnih površina i građevina. Osobe s invaliditetom ukazuju i na nepristupačnost javnog prijevoza.
U području zdravstva osobe s invaliditetom najčešće se žale da kao pacijenti nisu u središtu pažnje različitih strategija i pravilnika. Složene su procedure ostvarivanja prava na ortopedska pomagala i na pojedine rehabilitacije te terapijske postupke.
„Kada govorimo o osobama s invaliditetom kao roditeljima vezano za ostvarivanje roditeljskog prava nedovoljna je podrška i potpora. Tako da vrlo često ne nailaze na odgovarajuću podršku u svojim sredinama“, upozorio je Jurišić.
Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom u prošloj je godini u 13 županija obavio 82 obilaska prostora u kojima žive, borave i obrazuju se osobe s invaliditetom.Održana su i 22 savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te je Ured dao 27 prijedloga, različitih zakonskih i podzakonskih propisa .
„Tijekom 2024. godine Uredu pravobranitelja se obratilo 3580 građana, dok smo sveukupno kontaktirani više od 9 500 puta. Preporuke u našem radu nisu obvezujuće. Međutim nadležnim državnim institucijama i donositeljima odluka na lokalnoj razini želimo ukazati da preporuke uvijek sadrže stvarno stanje uvjeta života, ostvarivanja pojedinih prava osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Njihov rad bi bio djelotvorniji kada bi obraćali pažnju na preporuke i po njima postupali“rekao je Jurišić.
Zamjenica pravobranitelja Anica Ježić spomenula je donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji .
„Zakon o inkluzivnom dodatku je zajednica osoba s invaliditetom dugi niz godina čekala a stupio je na snagu 1. siječnja. 2024. godine. Zavod za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom se suočio sa izuzetno velikim brojem zahtjeva, govorilo se o broju od 150 tisuća, a sada je već zaprimljeno preko tri tisuća zahtjeva. Prava se izuzetno sporo ostvaruju, nemoguće je obraditi toliki broj zahtjeva s postojećim kadrom“, rekla je Ježić. Naglasila je da Zavod provodi vještačenje za nekoliko sustava, a ne samo za sustav socijalne skrbi, već za sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te su zbog toga procesi vještačenja spori i zahtjevi za ostvarivanje prava na inkuzivni dodatak se dugo čekaju. Što se tiče Zakona o osobnoj asistenciji manji je broj pritužbi.
„Uglavnom su pritužbe na broj sati koje osobe ostvaruju i u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje osoba s invaliditetm. Tu se pružatelji usluga susreću s problemom zapošljavanja osoba, odnosno nema slobodnog kadra, osobnog asistenta, videćeg pratitelja. Pritužbe su bile da udruge ne mogu naći osobu koja bi pružala uslugu videćeg pratitelja“, rekla je Ježić.
Pravobranitelj Jurišić je zaključio da unatoč mjerama za izjednačavanje osoba s invaliditetom još se mora raditi na podizanju svijesti o osobama s invaliditetom u društvu jer one čine 17 posto od ukupnog stanovništva. S velikim izazovima koje invaliditet donosi se svakodnevno suočavaju i članovi obitelji osoba s invaliditetom.
