INKAZ je predivan primjer dugogodišnje tradicije umjetnosti i kulture osoba s invalidtetom

Pod motom  „Sunce kao radost, kiša kao tuga, oboje nam treba da se  stvori  duga“ u srijedu je u kinodvorani Studentskog centra u Zagrebu svečano otvoren 18. po redu INKAZ. 

Riječ je o međunarodnom susretu kulturno-umjetničkih  skupina osoba s teškoćama u razvoju koji tradicionalno organizira Centar za odgoj i obravanje Dubrava.

Jedinstvena manifestacija  pridonosi ravnopravnosti i integraciji osoba s teškoćama u razvoju u društvo. Tijekom njezinog dvodnevnog  održavanja, ove osobe donose posebno ozračje na pozornicu pokazujući da umjetnost i stvaralaštvo nema granice.

U  prigodnom govoru ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava  Marina Nekić izrazila je zadovoljstvo što je INKAZ  doživio svoju punoljetnost. Naglasila je da na 18.INKAZ-u nastupaju 20 umjetničkih skupina  osoba s teškoćama u razvoju, a program je i ove godine raznolik. Tako će publika moći uživati u glazbeno-scenskom, dramskom i plesnom nastupu te igrokazima i recitacijama.

„Unatoč svojim ograničenjima osobe s teškoćama u razvoju su umjetnici  velikog srca  i svaki  puta smo na INKAZ-u zadivljeni  njihovim mogućnostima,” rekla je ravnateljica  Nekić.

Pravobranitelj za osobe s invalidtetom Darijo Jurišić podsjetio je da Centrar za odgoj  i obrazovanje Dubrava postoji već 60  godina, a posebno mjesto tijekom njegovog  djelovanja i postojanja zauzima 1999. godina kada je održan prvi INKAZ.

 „INKAZ je predivan primjer jedne dugogodišnje tradicije umjetnosti i kulture osoba s invalidtetom. Zabava mora biti dio obrazovnog  procesa za sve učenike, pa i za učenike s teškoćama u razvoju. Uvijek se govori što osobe s invaliditetom ne mogu, ali ako im damo priliku  i podršku, mogu doprinijeti u svim područjima, pa  tako i u kulturi i umjetnosti,” naglasio je Jurišić.

Ovogodišnji umjetnički program INKAZ-a otvorio je nastup Zbora djelatnika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava koji su izveli himnu INKAZ-a.

Publiku  je  posebno oduševio  glazbeno – scenski nastup učenika Centra  za  odgoj i obrazovanje Dubrava. Uz plesnu pratnju  učenik Vito  uvjerljivo je otpjevao pjesmu  Baby Lasagne.

Dojmljiv je bio i glazbeno-scenski nastup štićenika Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek.

Među  ovogodišnjim izvođačima istaknula se i recitatorska grupa Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava koja je izvela recitaciju Priča o dugi.

Učenice Marina Kotarski  i Lucija Kosović te Lovro  Bilić koji  su u recitarskoj  grupi  prvi puta sudjeluju na INKAZ-u.

 „Volim nastupati pred ljudima, volim recitirati .To me zabavlja. INKAZ  vidim  kao priliku da se zabavim,“ rekla je Marina.

Lovro je izrazio je zadovoljstvo što kao predstavnik Centra Dubrava može nastupati na INKAZ-u. Naglasio je da ga oduševljava interes publike za ovu manifestaciju. Njegova velika ljubav je gluma i recitiranje.

Jedna od ovogodišnjih izvođačica bila je i Ema Hanzec koja pohađa radno-okupacijske aktivnosti Centra. Izvela je  pjesmu Michaela Jacksona, Billie Jean.

 „Sudjelovanje na INKAZ-u mi omogućava da sklopim nova prijateljstva i da vidim koliko su  drugi uspješni u svojim nastupima“, rekla je Ema. Osim što  voli pjevati, izrađuje i  pletene narukvice.

Mnoga djeca  odrastala su čitajući  slikovnicu „ Maca Papučarica“ slovenske  autorice Ele Peroci, a u njoj će od sada moći uživati i djeca s oštećenjem  vida. 

Na  inicijativu  Veleposlanstva Republike  Slovenije u Zagrebu  Tiflološki  muzej  je s Hrvatskim savezom slijepih i Audio Store Transonica  izradio koncepciju i metodološki  pristup prilagodbe  poznate dječje  slikovnice.

Svečana  promocija prve taktilne i audio slikovnice „ Maca Papučarica“ održana je u srijedu u prostoru  Tiflološkog muzeja uz nazočnost  djece iz dječjeg vrtića“ Vrbik“, učenika drugog  razreda osnovne škole Ivan Mertz te brojnih  gostiju.

Osim  u  uvećanom  tisku  i na brajici slikovnica je dostupna i u audio obliku skeniranjem  QR koda na stranicama slikovnice. Izdano je 30 komada  slikovnice, od toga  je 20 izdanja  namijenjeno slijepoj i slabovidnoj djeci u Hrvatskoj, pet djeci u BIH  i pet djeci u Crnoj Gori.

U prigodnom govoru ravnateljica Tiflološkog muzeja Nina Sivec izrazila je zadovoljstvo što se taktilna i audio slikovnica  predstavlja u sklopu  ovogodišnje manifestacije „Noć knjige“.

Veleposlanik  Republike Slovenije u Zagrebu Gašper Dovžan istaknuo je kako prilagodbom slijepoj i slabovidnoj djeci slikovnice Maca Papučarica ostvaren cilj da svako dijete bez obzira na način percepcije svijeta  uživati u čaroliji priče.

„Odabrali smo priču Maca Papučarica iz nekoliko razloga . Čitateljima na hrvatskm jeziku priča je dobro poznata, a ujedno je i vrlo edukativna, ne samo za djecu, nego i za odrasle, pogotovo ako žive s slijepim  i slabovidnim osobama“ pojasnio je  veleposlanik Dovžan.

Edukacijska  rehabilitatorica iz  Tiflološkog muzeja Morana Vouk Nikolić rekla je kako taktilna i audio slikovnica predstavlja priču o suradnji, pristupačnosti i inkluziji.

„Ovo je priča o tome kako jedno klasično  djelo  dječje književnosti  može pronaći novi život i novo značenje kada se ispriča na način koji je pristupačan svima, odnosno  svima koji svijet   doživljavaju  drugačijim putem“, objasnila je Vouk- Nikolić.

Naglasila je da je ova slikovnica okupila razne stručnjake s zajedničkom idejom, a to je stvoriti  dječju knjigu koja se može gledati, slušati, dodirnuti, odnosno doživjeti  različitim osjetilima.

„Taktilne i audio slikovnice poput ove imaju iznimno važnu ulogu u razvoju djece s oštećenjem vida, djece s komunikacijskim teškoćama, ali i sve djece koja uče kroz igru, dodir i zvuk. One omogućuju djeci ne samo pristup priči, nego i dublje razumijevanje svijeta, razvijanje jezičnih vještina, empatije i osjećaja pripadnosti.  

“Djeca uče o različitosti  i uvažavanju  različitosti“ pojasnila je Vovk- Nikolić. Naglasila je da slikovnica  nije samo projekt nego primjer dobre prakse  te bi trebala potaknuti druge ustanove, knjižnice, škole i muzeje da slijede  sličan put.

Edukacijska rehabilitatorica iz Hrvatskog saveza slijepih Antonija Papić istaknula da prilagodba slikovnice Maca  Papučarica je još jedan korak  prema  približavanju  dječje književnosti  djeci s oštećenjem vida  te  korak prema tome da budu  aktivni sudionici, a ne samo korisnici  kulturnog sadržaja.

„Ono što slikovnicu čini posebnom jest što nije pristupačna samo kroz jedan format, već nudi različite načine doživljavanja, a svako  dijete može odabrati onaj način koji mu najviše odgovara.

“Nadam se da će se na ovakvim projektima u budućnosti još više raditi. Važno je da ovakve slikovnice budu dostupne ne samo  djeci s oštećenjem vida već i stručnjacima koji rade s njima“, rekla je Papić.

U  ime Audio Store Transonica nazočnima se obratila Ljubica Letinić koja je istaknula zadovoljstvo sudjelovanja u  jedinstvenom  i hvalevrijednom projektu  kroz audio produkciju .

„Drago mi je da smo dali  jedan dodir naše audio produkcije na način da  zvuk i priču  napravimo tako da se djeci otkrije  sve što je moguće  u zvuku čak i kad osoba ne vidi. Inkuzivno izadvaštvo je kod nas podzastupljeno. No važno je njegovati praksu.Nadam se da ovaj prvi korak otvara vrata jednog boljeg i novog svijeta“, rekla je Letinić

Nakon promocije slikovnice  održana je radionica u kojoj su se djeca iz dječjeg  vrtića Vrbik i učenici osnovne škole Ivan Mertz prepustili mašti te su taktilno izrađivali Macu Papučaricu.

Radnici poručili – bez zadovoljavajuće plaće, mentalno zdravlje ostaje u drugom planu

U vremenu kada se vodi žestoka bitka za svakog radnika, a osobito onog kvalitetnog, poslodavci sve češće posežu za dodatnim pogodnostima kako bi privukli i zadržali talente. Fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće i dodatni slobodni već su neko vrijeme gotovo postali standard. No, u toj se paleti benefita polako, ali sigurno, sve čvršće pozicioniraju i oni usmjereni na mentalno zdravlje zaposlenika.

No koliko su takve pogodnosti doista važne samim zaposlenicima? Upravo na to pitanje pokušala je odgovoriti Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao, u okviru najnovije ankete u kojoj je sudjelovalo više od 1700 ispitanika.

Smanjena produktivnost i burnout

Prema rezultatima ankete, čak 44% ispitanika smatra da je izuzetno važno da njihov trenutni ili budući poslodavac pokazuje brigu o mentalnom zdravlju zaposlenika, primjerice kroz programe wellbeinga ili nudeći mogućnost psihološke podrške. Kako ističu, zanemarivanje tog segmenta dovodi do sve prisutnijeg burnouta, pada angažiranosti i motivacije, a posljedično i smanjene produktivnosti.

– Briga o mentalnom zdravlju trebala bi biti sastavni dio poslovne kulture, no nažalost, u mnogim tvrtkama još uvijek se radi o temi koja se prečesto ignorira – poručuju ispitanici.

Plaća kao temelj mentalnog blagostanja

Gotovo polovica sudionika (48%) vjeruje da bi psihološka podrška i wellbeing programi bili korisni, ali naglašavaju da je prvi korak osigurati temeljne uvjete, poput zadovoljavajuće plaće i pozitivne radne atmosfere.

– Dobra plaća, ona od koje se mogu pokriti osnovni životni troškovi i priuštiti si poneko zadovoljstvo ili godišnje putovanje, čini pola mentalnog zdravlja – komentira jedan od ispitanika. Kao referentni prag priželjkivane plaće, najčešće se spominjao iznos od barem 1500 eura neto.

Mentalno zdravlje i osobna odgovornost

S druge strane, 8% sudionika ističe kako im nije osobito važno da poslodavac pruža podršku kad je riječ o mentalnom zdravlju. Prema njihovom mišljenju, wellbeing i osobni razvoj primarno su odgovornost samih zaposlenika, dok bi poslodavci trebali osigurati korektne financijske uvjete, profesionalno okruženje i prilike za razvoj vještina.

Izvor: MojPosao