Premda u srednjestrujaškim medijima o tome nije objavljena ni fusnota, organizacije osoba s invaliditetom u Engleskoj i Walesu vode bespoštedni, rovovski rat s tamošnjima vladajućim strukturama, ponajprije s administracijom premijera Keira Starmera.
Ove su se organizacije, kao nikada ranije, ujedinile u protivljenju pokušajima legalizacije potpomognutog samoubojstva, nakon što su mjesecima bile isključene iz parlamentarnih rasprava o Zakonu o terminalno bolesnim odraslim osobama.
Sramotno je i skandalozno što pri izradi ovog zakona vlast nije konzultirala udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom, niti stručnjake koji su svoje karijere posvetili upravo ljudima s tjelesnim ili intelektualnim teškoćama. Golema je opasnost koju rečeni zakon predstavlja za temeljna prava osoba s invaliditetom.
Zakon ipak službeno nije predložila vlada, premda je savršeno jasno da ga premijer Starmer snažno podržava, već su ga umjesto toga sponzorirali kao privatni zakon laburisti Kim Leadbeater i njegov zastupnički kolega Lord Falconer.
Osobe s invaliditetom, da skratimo, isključene su iz parlamentarnih rasprava o prijedlogu zakona. Stoga OSI organizacije s pravom optužuju vladajuće nomenklature da njihov prijedlog zakona diskriminira osobe s invaliditetom, premda je ključno da parlament razumije implikacije prijedloga zakona na ljudska prava i jednakost.
Financiranje legaliziranog potpomognutog samoubojstva, uz sve ostalo, uklonilo bi novac iz palijativne skrbi te zdravstva i socijale, navode gore spomenute organizacije. A koliko bi se tek uštedjelo na invalidninama i nekim, sve oskudnijim beneficijama koje uživaju osobe s invaliditetom?
Isto tako, zakon ne isključuje rizike od prisiljavanja osoba s invaliditetom na potpomognutu smrt. Stručnjaci UN-a istaknuli su da se pojedinci mogu osjećati suptilno pritisnuti da prerano okončaju svoj život zbog nedostatka usluga i podrške koju im je država dužna osigurati.
Stručnjaci su upozorili i da potpomognuto umiranje može biti kompatibilno s Europskom konvencijom o ljudskim pravima samo ako je ‘visokokvalitetna zdravstvena i socijalna skrb, uključujući palijativnu skrb, dostupna svima, a pacijenti obaviješteni o njezinoj dostupnosti’.
