Izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo naglašava razmjere i složenost položaja žena s invaliditetom te ukazuje na potrebu za ciljanom javnozdravstvenom, socijalnom i razvojnom politikom
U Republici Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u studenome 2025. godine evidentirano je 313.078 žena s invaliditetom. One čine gotovo polovicu svih osoba s invaliditetom u zemlji te oko 15,7 posto ukupnog ženskog stanovništva.
Ovi podaci jasno pokazuju da je riječ o brojnoj i društveno značajnoj skupini, čije potrebe i izazovi zahtijevaju sustavan i dugoročan pristup u području javnog zdravstva i socijalne politike.
Dobna struktura žena s invaliditetom izrazito je nepovoljna. Više od polovice njih starije su od 65 godina, što odražava opći trend starenja stanovništva, ali i povećanu učestalost invaliditeta u starijoj životnoj dobi.
Oko 37 posto žena s invaliditetom nalazi se u radno aktivnoj dobi, dok djeca i mlade osobe čine najmanji udio. Takva struktura ima važne posljedice za sustav zdravstvene skrbi, mirovinski sustav i organizaciju socijalnih usluga, osobito u kontekstu dugotrajne skrbi i podrške starijim osobama.
Geografska raspodjela pokazuje da najveći apsolutni broj žena s invaliditetom živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, što je povezano s ukupnim brojem stanovnika tih područja.
Međutim, kada se promatra udio žena s invaliditetom u ukupnoj ženskoj populaciji, pojedine manje županije, poput Šibensko-kninske, bilježe znatno veće relativne udjele. Takve regionalne razlike upućuju na potrebu prilagođavanja javnih politika lokalnim okolnostima i stvarnim potrebama zajednica.
Izvješće također donosi detaljne podatke o vrstama oštećenja i funkcionalnim ograničenjima žena s invaliditetom. Obuhvaćeni su različiti oblici tjelesnih, senzoričkih, mentalnih i intelektualnih oštećenja, kao i podaci o korištenju ortopedskih i drugih pomagala. Ovi pokazatelji važni su za planiranje zdravstvenih i rehabilitacijskih usluga te za procjenu dostupnosti i učinkovitosti postojećih oblika podrške.
Prikupljanje i obrada podataka temelje se na Registru osoba s invaliditetom i drugim službenim izvorima, uz primjenu novog sustava vještačenja. Iako takav pristup omogućuje preciznije praćenje funkcionalnih sposobnosti, on istodobno otežava usporedbu s ranijim izvješćima izrađenima prema starijim metodologijama. Unatoč tim ograničenjima, izvješće pruža vrijedan i aktualan uvid u stanje žena s invaliditetom u Hrvatskoj.
Izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo naglašava razmjere i složenost položaja žena s invaliditetom te ukazuje na potrebu za ciljanom javnozdravstvenom, socijalnom i razvojnom politikom.
Sustavno praćenje ovih podataka ključno je za unapređenje kvalitete života, socijalne uključenosti i ravnopravnosti žena s invaliditetom u hrvatskom društvu.
