Četrdesetogodišnji Nikola Rundek spada u kategoriju gluhoslijepih osoba. Osjetilo vida u potpunosti je izgubio kao dječak u dobi od tri godine, a bez većeg dijela sluha ostaje nekoliko godina kasnije.
Unatoč invaliditetu, njegov život je ispunjen i sretan, prije svega zbog posla koji voli. Prije 18 godina Nikola se zaposlio kao korektor za brajicu u Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ u kojem je završio osnovnu i srednju školu, a danas je prvostupnik informatike te radi kao stručni suradnik za brajicu i digitalnu pristupačnost.
Jedan od njegovih poduhvata je pokretanje audio podcasta ‘Zvukopis’ u kojemu govori o tehnologiji za osobe s invaliditetom ili intervjuira osobe koje su po nečemu zanimljive, a da to nije samo njihov invaliditet.
Dugogodišnja ljubav prema pisanju kratkih priča i pjesama ove je godine rezultirala pobjedom na natječaju za najbolju kratku priču “Sead Ivan Muhamedagić“ koji je raspisala Hrvatska knjižnica za slijepe povodom Dana hrvatske knjige. U nagrađenoj kratkoj priči „Plivanje s Arijanom“, Nikola opisuje iskustvo plivanja koje je povezao s književnim djelom Zvonimira Majdaka „Kupanje s Katarinom“.
„Uvijek je zanimljivo natjecati se i vidjeti kako će drugi procijeniti tekst. Konkurencija nije bila velika jer se slijepi ljudi, nažalost, sve manje bave pisanjem. Na ovaj natječaj sam po drugi put prijavio priču, ali ove godine sam prvi put pobijedio. Oduvijek sam volio književnost i želja za pisanjem se javila spontano. Počeo sam pisati pjesme, a i čitam druge autore jer se od svakog može nešto naučiti. Pišem od srednje škole, ali nikad nisam objavljivao svoje radove. Ove godine sam odlučio na svojoj web stranici „Prsten riječi“ objaviti stare pjesme i kratke priče, a na njoj će se također naći i novi radovi,“ ispričao je Nikola.
U želji da stekne adekvatno znanje 2019. godine upisao je studij informatike. Nakon
završetka preddiplomskog studija na Veleučilištu u Rijeci, nastavlja diplomski studij na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu i trenutno piše diplomski rad.
„Prije upisivanja fakulteta imao sam 13 godina radnog staža u Centru „Vinko Bek“, a fakultet sam upisao jer sam shvatio da je naše društvo formalističko. Neko svoje usvojeno znanje osoba mora potvrditi fakultetskim obrazovanjem. Nije dovoljno nešto naučiti pa da osoba kaže da je to njena struka.“ rekao je Nikola.
Gluhosljepoća je jedan od najtežih oblika invaliditeta pa tako Nikola svojim primjerom i praksom pomaže Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba „Dodir“ u promicanju prave slike o toj skupini invaliditeta. Zato se osvrnuo i na položaj gluhoslijepih osoba na tržištu rada. Pojasnio je da se gluhoslijepe osobe teže zapošljavaju od drugih osoba s invaliditetom jer poslodavci nisu upoznati s njihovim mogućnostima, odnosno nisu upoznati s poslovima koje bi one mogle raditi. Što se tiče njegovog iskustva u traženju posla, istaknuo je kako je nakon završetka srednje škole tri godine bio nezaposlen, od 2004. do 2007.
„Javljao sam se na posao za telefonsku prodaju i slično, ali je bilo bezuspješno. Svakoj je osobi i bez invaliditeta teško biti bez posla, a pogotovo osobama s invaliditetom jer nezaposlenost najviše utječe na njihovo samopouzdanje. Srećom, zaposlio sam se u Centru „Vinko Bek“ u Odjelu za brajicu i uvećani tisak. Radim na prilagodbi udžbenika za slijepe i slabovidne učenike. Ukupno nas dvanaest radi udžbenike iz svih područja“, ispričao je Nikola.
Naglasio je kako položaj gluhoslijepih osoba u društvu nije lagan, a najveći je problem, pogotovo za potpuno gluhe i slijepe, nedostatak prevoditelja i asistenata, ali problem je i to što gluhoslijepe osobe ne mogu kupiti informatičku opremu koja bi im poboljšala i olakšala komunikaciju s drugim ljudima.
„Mislim da gluhoslijepe osobe mogu biti ravnopravni članovi informatičkog društva u onoj mjeri u kojoj se nauče koristiti informacijskim i komunikacijskim tehnologijama“, rekao je Nikola.
Naglasio je da o svom invaliditetu ne razmišlja kao o nečemu što ga sputava, ali je važno da svaka osoba postavi realne ciljeve te da im teži.
„Moj cilj je prvenstveno završiti fakultet, a sve ostalo ovisi o okolnostima. Zadovoljan sam onim što imam. Međutim, ne propuštam prilike ako se pojave“, poručio je.
