Ovo istraživanje budi nadu kako lijek protiv dijabetesa u budućnosti neće biti tako bolno i neugodno uzimati
Šećerna bolest ili dijabetes najčešća je metabolička bolest u svijetu. Karakteristika ove bolesti je kronična hiperglikemija zbog koje se inzulin nepravilno luči.
Danas u svijetu od dijabetesa boluje više od 500 milijuna ljudi. Postoje dvije glavne vrste dijabetesa – dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Za dijabetes tipa 1 neophodno je uzimanje inzulina koji se unosi injekcijama u debelo tkivo.
Pacijentima često može biti nezgodno davati si inzulin. Upravo zbog toga znanstvenici rade na kremi koja bi mogla isporučivati inzulin u tijelo umjesto neugodnih injekcija.
Koristeći miševe, minijaturne svinje i uzorke ljudske kože uzgojene u laboratoriju, znanstvenici su uspjeli stvoriti lokalni tretman za unos inzulina u ljudski organizam kroz kožu, piše ScienceAlert.
Iako se ovaj tretman godinama smatrao neizvedivim zbog veličine molekula inzulina i njihovog privlačenja s molekulama vode, znanstvenici sa Sveučilišta Zhejiang u Kini otkrili su kako je to ipak moguće.
Primanje inzulina lokaliziranim mazanjem kroz kožu omogućilo bi pacijentima bezbolni tretman i lagano te kontrolirano ispuštanje inzulina u tijelo. Međutim, vanjska barijera, stratum corneum, sastoji se od više slojeva mrtvih stanica kože slijepljenih mastima i uljima ili lipidima što odbija ulazak stranih tijela u kožu.
Inače, lokalni lijekovi zaobilaze staničnu kožnu membranu jer imaju male molekule koje uspijevaju ući kroz kožu, međutim kod inzulina su stanice velike pa se zbog toga, za sad, dijabetes nije mogao liječiti lokalnom terapijom.
Ali znanstvenici su iskoristili kiselost kože kako bi inzulin ušao u tijelo bolesnog čovjeka zaobilazeći kožne barijere.
Naime, koža prirodno ima pH gradijent, koji počinje blago kiselim na površini i raste prema pH neutralnosti u dubljim slojevima.
Ovaj proboj temelji se na polimeru skraćeno nazvanom OP-I, čija se svojstva mijenjaju s promjenom pH vrijednosti, a za koji se u ranijim testovima pokazalo da je biokompatibilan.
Dakle, na površini kože ovaj polimer ima pozitivan naboj što mu omogućava da se veže za lipide kože i prodire u istu. Pri neutralnom PH spomenuti polimer otpušta lipide što omogućuje inzulinu da probije kožnu barijeru i uđe u organizam.
Ispitivanja su pokazala kako je na modelu ljudske kože te na dijabetičkim miševima OP-I bio učinkovitiji u provođenju inzulina kroz kožu nego sam inzulin ili inzulin u kombinaciji s drugim polimerom koji se već koristi u farmaceutske svrhe.
Rezultati istraživanja pokazali su kako je tretman doveo inzulin kod dijabetičkih miševa u normalu u samo sat vremena od podvrgavanja tretmanu.
Ono što je još više pobudilo nadu da bi terapija za dijabetes mogla biti bezbolna i praktičnija je činjenica da je kod minijaturnih svinja, koje imaju sastav tijela sličniji čovjekovom, inzulin vratio u normalu nakon dva sata od primanja tretmana i bio na normalnoj razini idućih 12 sati.
Nakon što uđe u tijelo, OP-I se nakuplja u ključnim tkivima koja reguliraju glukozu, uključujući jetru, masno tkivo i skeletne mišiće, gdje stanice preuzimaju konjugat i oslobađaju inzulin. OP-I aktivira inzulinske receptore i poboljšava unos glukoze i metabolizam, baš kao što to čini injektirani inzulin.
Kako bi se ovaj tretman počeo koristiti na ljudima potrebna su dodatna istraživanja. Međutim, ovo istraživanje budi nadu kako lijek protiv dijabetesa u budućnosti neće biti tako bolno i neugodno uzimati.
