Purger i Purgerica
Ispod plašta tame: Coprnice, strah, vatra i razum
Zamislite stari Zagreb 18. stoljeća. Dok hodate mračnim, uskim ulicama Gradeca, s krovova te ne gledaju samo mačke, već i strah. U to vrijeme, kad bi u mraku „narasle oči“, svaki neobičan šum ili krivi pogled susjeda mogao je značiti presudu.
Poslušaj članak
I danas na krovu kule od Kamenitih vrata stoji podsjetnik – čelični buzdovan postavljen s ciljem da uhvati vještičji plašt dok je vještica u niskom letu jurila na metli.
Prema pučkim vjerovanjima i optužnicama, smatralo se da su vještice posjedovale širok raspon moći kojima su mogle utjecati na svakodnevni život. Vjerovalo se tako da vještice imaju moć preobrazbe u životinje i to najčešće mačke, muhe ili ptice poput vrana i gavrana kako bi neopaženo uhodile ljude. Mogle su upravljati vremenskim prilikama tako da im se pripisivala sposobnost izazivanja nevremena poput tuče i oluje koje bi uništavale usjeve, pri čemu su navodno jahale na crnim oblacima. Bile su poznate po vještini spravljanja napitaka za privlačenje ljubavi ili izazivanje mržnje. Poznat je slučaj iz 1362. godine gdje je žena koristila “zle trave” iz Manduševca kako bi je muž prestao tući.” Vjerovalo se da samim pogledom mogu uzrokovati bolest, smrt djeteta ili neplodnost (urokljivo oko). Česte su optužbe bile da su uzrokovale štete na imanju jer su krale mlijeko iz krava ili uzrokovale kvarenje hrane.
Službeni progoni vještica u Zagrebu započeli su u 14. stoljeću, a najstariji sačuvani sudski zapis o suđenju za čarobnjaštvo potječe iz 1360. godine. Iako su se pojedinačni slučajevi pojavljivali i ranije, sustavni progoni i masovna histerija razvijali su se kroz nekoliko ključnih razdoblja.
Prvo suđenje na Gradecu zabilježeno je 1360. protiv Alice i Margarete. U to vrijeme optužene su još uvijek imale pravo dokazivati nevinost zakletvom porotnika i nisu bile izvrgnute mučenju. Krajem 15. stoljeća i objavom papinske bule Summis desiderantes affectibus (1484.) i priručnika Malleus Maleficarum (Vještičji malj, 1486.), progoni diljem Europe, pa tako i u Zagrebu, postaju nasilniji i uključuju sustavnu torturu. Nakon odluke crkvene sinode u Trnavi o obveznom propovijedanju protiv čarobnjaštva 1611. godine, broj procesa u Zagrebu i okolici naglo raste. Kraj 17. i početak 18. stoljeća je razdoblje najžešćih progona. Posebno su zloglasni bili gradski suci i kapetani poput Đure Porte i Ivana Khaylla, koji su između 1698. i 1705. vodili desetke procesa bez ijedne oslobađajuće presude. Ukupno je u Zagrebu kroz stoljeća zabilježeno oko 250 službenih procesa (prema nekim procjenama i više), a najmanje 106 osoba je pogubljeno, najčešće spaljivanjem na lomači na stratištu Zvezdišće (današnje područje kina Tuškanac).
Uzmimo za primjer Matiju Pauna. Matija je bila žena koja je odlučila živjeti i odijevati se kao muškarac. U svijetu koji nije podnosio različitost, to je proglašeno „protuprirodnim“ i dokazom paklenog saveza. S druge strane, Agatu Golić su suci bockali iglama tražeći „vražji pečat“ – običan madež koji ne krvari bio je dovoljan da te proglase vješticom.
Jadna Dora Drpčić stradala je zbog obične susjedske svađe oko duga. Kad su kovaču oboljeli konji, najlakše je bilo uprti prstom u Doru i reći: „Ona ih je začarala!“.
Najstrašnije je bilo na sudu. Barica Cindrić, jedna od najpoznatijih zagrebačkih „coprnica“, prošla je kroz pravi pakao. Prvo je hrabro šutjela, ali nakon rastezanja na spravama i mučenja vatrom, priznala bi bilo što – i saveze s đavlom i sijela na raskrižjima – samo da bol prestane.
Ipak, u ovoj mračnoj priči jedna je žena odlučila da ne može dalje tako – carica Marija Terezija. Kada je do nje stigao slučaj Magde Logomer Herucine, koju su optužili da se pretvara u muhu i leti oko bolesnika, carica je rekla: „Dosta!“.
Marija Terezija nije vjerovala u vještice, nego u medicinu i razum. Pozvala je Magdu u Beč, dala je liječnicima na pregled i shvatila da su optužbe plod neukosti i zlobe.
Kako bi stala na kraj općem ludilu, lažnim besmislenim optužbama postupno su doneseni zakoni koji se odnose na suđenja vješticama. Odredba iz 1740. za austrijske nasljedne zemlje uvela je obvezu da svaka presuda u procesima protiv vještica mora ići njoj na osobnu potvrdu. To je konkretno značilo da svaku optuženicu grad treba odvesti u Beč i to o svom trošku.
Pod njezinim je utjecajem Hrvatski sabor je 26. ožujka 1756. usvojio zakon koji je naložio da sve smrtne presude za vještičarstvo iz Hrvatske moraju biti poslane Carici na potvrdu prije izvršenja. Budući da ona nikada nije potvrdila nijednu takvu presudu, procesi su zapravo prestali. Novim kaznenim zakonikom iz 1768. Constitutio Criminalis Theresiana značajno je postrožen dokazni postupak u slučajevima magije, čime je suđenja učinio gotovo nemogućima, te je službeno ukinuo spaljivanje vještica u većem dijelu Carstva.
Ukidanje torture (1776.) bio je konačni udarac procesima kada je ukinuto mučenje pri ispitivanju optuženika, čime su iznuđena priznanja postala stvar prošlosti.