Uz posao u URIHO-u koji traje osam sati dnevno, teško je naći vremena za posvetiti se sportu, no uz odlične kolegice iz Odjela računovodstva koje uvijek uskaču kada mi zatreba, mogu se posvetiti svojim sportskim obvezama. Punu podršku dobivam također od svoje obitelji i prijatelja, a posebno od svoje sestre Ivane
1. Poštovani gospodine Glažar, koji je Vaš najupečatljiviji uspjeh u šahu, po čemu ćete pamtiti proteklu sportsku godinu?
-Prošla godina bila je odlična za moju šahovsku karijeru. Na Svjetskom prvenstvu u Armeniji koje se održalo u gradu Gyumri, osvojio sam treće mjesto u konkurenciji osoba s invaliditetom u kategoriji kolica. Taj uspjeh nastavak je dobrih rezultata na Svjetskim prvenstvima gdje sam uvijek bio među osvajačima medalja.
Potvrda tog rezultata i moje dobre forme, stigla je u prosincu kada sam na natjecanju u Poreču osvojio prvenstvo Hrvatske. Tamo sam se natjecao u konkurenciji 20 najboljih igrača Hrvatske. Osvajanje naslova prvaka dokaz je da trener Bogdan Božinović i ja radimo odličan posao dugi niz godina.
2. Koje Vam je sljedeće veliko natjecanje i kako se za njega pripremate?
-Sljedeće natjecanje mi je pomalo egzotično, idem na Svjetsko prvenstvo u Indiju. Od sredine trećeg mjeseca kreću fizičke pripreme, one se sastoje od plivanja na bazenu, vožnje u kolicima po Sljemenu i još puno toga. Ljudi misle da je šah samo za pločom, ali to nije istina.
Treba moći držati koncentraciju šest sati u komadu za vrijeme partije. Moraš biti u odličnoj kondiciji da možeš to izdržati. Najbolji svjetski šahisti izgube i do tri, četiri kile po partiji jer je mozak najveći potrošač energije u ljudskom tijelu.
3. U svojoj karijeri imate puno velikih mečeva, koja Vam je partija najdraža, a koja najteža i na koji ste uspjeh najviše ponosni?
-Najdraža pobjeda mi je ona za naslov svjetskog prvaka 2017. godine. Igrao sam protiv ondašnjeg svjetskog prvaka, Ukrajinca Jarmonova i nakon šest i pol sati sam ga uspio pobijediti. To mi je bio najveći životni sportski uspjeh i na njega sam jako ponosan.
Onda sam imao više motivacije nego sada. Najteži poraz mi je bio u Novom Sadu kada sam izgubio zadnju partiju, a da sam dobio, bio bi među osam najboljih i imao bih stipendiju, ovako sam izgubio i završio na 16. mjestu.
Bio sam razočaran i rekao sam da se više nikada neću baviti ovim sportom. To me držalo par mjeseci, ali sam se na kraju ipak vratio šahu, svojoj najvećoj ljubavi.
Danas nemam toliko motivacije kao te 2017. godine. Kada doživiš vrhunac u sportskoj karijeri onda je teško naći motivaciju za dalje. Najlakše je kada se penješ prema vrhu, ali jednom kad dođeš gore možeš samo ići prema dolje. Tako je to u sportu. Morao bi opet naći motivaciju da se borim za najviše ciljeve.
4. Koji je Vaš najveći šahovski san? Postoji li nešto što niste još ostvarili, a htjeli biste?
-Ja sam svoj san ostvario igrajući na olimpijadi i osvojivši naslov svjetskog prvaka 2017. godine. Trenutno samo želim uživati u šahu i životu, ne želim da mi to bude opterećenje. Moj cilj je ući među prvih pet igrača na svijetu jer mi to donosi status vrhunskog sportaša.
5. Protiv koga bi voljeli odmjeriti snage, a da to još niste učinili?
Nisam nikada igrao protiv Magnusa Carlsena, on je najbolji igrač u povijesti šaha. Volio bi s njim jednom odigrati pa makar na simultanki. Nadam se da će mi se to jednom i ostvariti.
6. Kakva je danas situacija sa Hrvatskim šahovskim savezom za osobe s invaliditetom , a kakva sa šahom osoba s invaliditetom u Hrvatskoj općenito? Što vi kao predsjednik šahovskog saveza za osi radite kako bi se situacija poboljšala?
-Na snagu je stupio novi Zakon o sportu pa se sada zovemo Hrvatski parašahovski savez. Natječemo se još u tri županije, uz Zagreb, tu je još Varaždin i Osijek, a želimo to proširiti i na Dalmaciju, kao i na sve ostale županije. Vidjet ćemo kako će to ići.
Sada je izabrano novo vodstvo u Hrvatskom šahovskom savezu pa vjerujem da će situacija u budućnosti biti bolja.
7. Kako usklađujete poslovne i sportske obveze?
Uz posao u URIHO-u koji traje osam sati, teško je naći vremena za posvetiti se sportu 3 do 4 sata svaki dan, a to bi trebao kako bi se mogao natjecati na Svjetskom prvenstvu među najboljima.
Zahvaljujući odličnim kolegicama iz Odjela računovodstva, koje uvijek uskaču kada mi zatreba, mogu se posvetiti svojim sportskim obvezama. Punu podršku dobivam također od svoje obitelji i prijatelja, a posebno od svoje sestre Ivane koja mi zaista pomaže gdje zatreba.
