Vijesti
INKLUZIVNI DODATAK Obnova i nastavak postupka za nasljednike
Da se građani suočavaju s nejasnoćama, potvrđuje i udruga Sjena koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, a koja ističe kako su u praksi već uočeni problemi
Hrvatski zavod za socijalni rad je u samo 20-ak dana od nasljednika preminulih podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak, kojih je oko 15 tisuća, zaprimio 1640 prijedloga za obnovu ili nastavak postupka, udruge pak upozoravaju da su upute nasljednicima nejasne.
Kako bi im olakšalo posao, Ministarstvo rada i socijalne politike je koncem travnja objavilo upute za nasljednike, no udruge upozoravaju da one nisu jasne ni korisnicima ni stručnim radnicima.
Zbog toga mnogi odustaju od potraživanja svojih prava, tvrde udruge, komentirajući upute u kojima Ministarstvo nasljednicima objašnjava mogu li tražiti nastavak ili obnovu postupka, kome da se obrate i koju dokumentaciju trebaju priložiti.
Ministarstvo se na taj korak odlučilo nakon što je Upravni sud donio presudu prema kojoj nasljednici imaju pravo na isplatu inkluzivnog dodatka preminule osobe, utvrdi li se da je osoba imala na to pravo.
Do sada je Zavod zaprimio ukupno 1640 zahtjeva nasljednika, od čega je njih 1456 zatražilo obnovu, a 184 nastavak postupka.
Zavod ističe kako su rješenja donesena u predmetima u kojima su zaprimili mišljenje Zavoda za vještačenje, pri čemu je 37 priznatih prava na inkluzivni dodatak, a odbijeno je 47 zahtjeva jer nisu bili ispunjeni propisani uvjeti.
S obzirom na to da su postupci još u tijeku, iz Zavoda su za Hinu rekli kako nije moguće dati procjenu prosječnog iznosa zaostataka kojeg je država dužna isplatiti nasljednicima.
Upute su bitne jer su se nasljednici Zavodu obraćali i prije pravomoćnosti presude i objavljivanja uputa, međutim on po njima do sada nije mogao postupati.
Organiziran je i besplatni info telefon, a Zavod ističe kako su zabilježili pojačan interes građana. Najčešća pitanja odnose se na potrebnu dokumentaciju, mjesnu nadležnost područnih ureda te tijek postupka nakon podnošenja prijedloga za obnovu ili nastavak postupka.
Da se građani suočavaju s nejasnoćama, potvrđuje i udruga koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, a koja ističe kako su u praksi već uočeni problemi.
– Ove upute nisu razlog za zadovoljstvo i slavlje. One su samo dokaz koliko je sustav zakazao prema najranjivijim ljudima. Ovo je pokušaj popravljanja štete koja je već napravljena – ocijenila je predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar u razgovoru za Hinu.
Posebno zabrinjava, dodala je, što se i dalje sve prebacuje na građane te ih se ponovno šalje da idu od vrata do vrata. Riječ je o raznim rješenjima, neka od kojih uključuju i javne bilježnike, odjavama za zdravstveno, bankama, nasljedstvu, žalbama i drugim postupcima.
– Umjesto da institucije same, po službenoj dužnosti, rješavaju postupke i kontaktiraju obitelji, ljude se ponovno šalje da sami proučavaju procedure, skupljaju dokumente i snalaze se u labirintu propisa koje jedva razumiju i pravnici, a kamoli iscrpljene obitelji nakon smrti člana obitelji – rekla je.
Upozorila je kako poseban problem oko prikupljanja dokumentacije imaju starije osobe koje se teže služe modernom tehnologijom, mailovima i e-Građanima, a također je navela da na terenu „vlada potpuna zbunjenost”.
„Ljudi ne znaju razliku između nastavka i obnove postupka. Ne znaju koje rokove moraju poštovati. Ne znaju što kada ostavinska rasprava nije završena ili kada ima više nasljednika. I opet imamo isti obrazac – sustav stvara problem, a građani nose teret tog problema”, rekla je Rešetar.
Naglasila je kako iza svakog neriješenog predmeta nije administrativni broj, već čovjek – nečije dijete, roditelj, obitelj koja se godinama bori s bolešću, invaliditetom, siromaštvom, administracijom i osjećajem da ih država vidi tek kada postanu problem u javnosti.
– Nikada neću zaboraviti majku iz Zadra koja nam se obratila za pomoć, a čija je kćerkica, koja je bila u sustavu i bila korisnica osobne invalidnine, preminula čekajući rješenje za inkluzivni dodatak. Ta majka danas pravdu za svoje dijete mora tražiti u sudnicama – rekla je Rešetar.
Oni to rade namjerno, ocijenila je, zato što znaju da će pola ljudi u tom procesu odustati.
– Jer već jesu – ustvrdila je.
– A kada govorimo o oko 15.000 umrlih osoba prije donošenja rješenja, onda više ne govorimo o pojedinačnim propustima, već o ogromnom institucionalnom neuspjehu i sramoti države. I, realno, broj bi mogao biti i veći jer i dalje postoji više od 100.000 neriješenih zahtjeva, ali potpune brojke javnost nema – ocijenila je Rešetar.
Uputama su u potpunosti nezadovoljni i stručni radnici.
– Ne da nisu pomogle, nego su uvele još više nejasnoća. Ni korisnicima ni stručnim radnicima nije jasne – rekla je za Hinu Nela Pamuković, predsjednica Udruge NovisS – Nova vizija socijalne skrbi.
Govoreći o provedivosti uputa u praksi, Pamuković je navela kako im svakodnevno stižu požurnice od odvjetnika.
– Isključivo je ovaj posao u nadležnosti pravnika, a upute daju socijalni radnici, koji ih ni sami ne razumiju, niti su ih dužni razumjeti, jer to ne spada u njihov stručni rad – navela je.
Pri tome je također potvrdila da stručni radnici nailaze na neujednačena tumačenja u različitim uredima „jer razni nadređeni daju razna tumačenja ili ih nemaju”.
Upitana koliko upute zaista mogu pomoći građanima koji su izgubili člana obitelji prije donošenja rješenja, Pamuković je ironično poručila: – Toliko će im olakšati da moraju plaćati odvjetnike za naknadno pronađenu imovinu i pokretanje prava na isplatu inkluzivnog dodatka s osnove nasljeđa – dodatno dva postupka kao dodatni trošak, jer ne razumiju postupak.
Naime, čak i kad podnositelji zahtjeva imaju rješenje o nasljeđivanju, čime pokazuju da su nasljednici, ovo pravo nije moglo ući u rješenje o nasljeđivanju, jer nije ostvareno za života korisnika. Ako nema ovog prava u rješenju o nasljeđivanju, ponovno se pokreće postupak dokazivanja naknadno pronađene imovine, napomenula je.
Pri tome je nejasna situacija, dodala je Pamuković, kad je rješenje napisano i upućeno korisniku, a korisnik ga nije primio radi smrti i nije postalo izvršno, niti je moglo biti naplaćeno. Kao dodatnu prepreku koja otežava rad stručnjaka i položaj građana navela je i ugovore od dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju, jer tada ne postoji rješenje o nasljeđivanju.
Pamuković je također mišljenja da će cijela situacija dodatno opteretiti sustav s obzirom na kontinuirani odljev stručnjaka i nedovoljnog broja pravnika te postojeće neriješene slučajeve inkluzivnog dodatka.
– Kada bi se u rad uključili pravnici koji su upravitelji ili rade u županijskim službama, raznim sektorima, uredima i središnjici Zavoda, a od kojih su mnogi otišli iz Područnih ureda, bilo bi puno lakše. No tužna činjenica je da je ustroj HZSR-a postavljen tako da nikoga nije briga niti za stručnjake niti za korisnike – ocijenila je Pamuković.
Od početka primjene Zakona o inkluzivnom dodatku, prema podacima Zavoda doneseno je više od 223.000 rješenja o priznavanju prava, a trenutačno je u tijeku nešto više od 100.000 postupaka utvrđivanja prava.
– Iako prosječan broj mjesečnih zahtjeva varira, uočen je određeni trend smanjenja novih zahtjeva. Stručni radnici u Zavodu nastavljaju intenzivno raditi kako bi se preostali predmeti riješili u najkraćem mogućem roku – poručili su iz Zavoda.
Piše: Marina Hudoletnjak
Kad bi mogli birati bez ograničenja, kod kojeg bi poslodavca Hrvati najradije gradili svoju karijeru? Koje tvrtke danas imaju status najpoželjnijih i što ih čini toliko privlačnima zaposlenicima i kandidatima?
Poslušaj članak
Odgovore je donijelo istraživanje Poslodavac prvog izbora, koje je ove godine obuhvatilo više od 27 tisuća ispitanika i još jednom otkrilo koje kompanije uživaju najjaču reputaciju na hrvatskom tržištu rada.
Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, poznata po brendu MojPosao, a temelji se isključivo na percepciji i slobodnom izboru ispitanika.
Rimac i Atlantic na vrhu
Ovog puta, fokus je usmjeren prema proizvodnom sektoru.
U djelatnosti proizvodnje neprehrambenih proizvoda, poslodavci prvog izbora su: Rimac Group, INA – industrija nafte i Končar.
Kada je riječ o proizvodnji prehrambenih proizvoda, na samom vrhu nalaze se: Atlantic Grupa, Coca-Cola HBC Hrvatska i Podravka.
Što poslodavca čini prvim izborom?
Što zapravo čini poslodavca poželjnim? Kako bi to doznali, ispitanici su izdvojili do tri faktora koja, prema njihovu mišljenju, najviše utječu na privlačnost poslodavca.
U obje proizvodne djelatnosti posebno se ističu mogućnost napretka u struci, dobri međuljudski odnosi, sigurnost radnog mjesta te ravnoteža privatnog i poslovnog života. Upravo su to karakteristike koje kandidati najčešće povezuju s poslodavcima kod kojih bi željeli graditi svoju karijeru.
Važan dio slike čine i dobra reputacija tvrtke te kvalitetan odnos nadređenih prema zaposlenicima, što potvrđuje da privlačnost poslodavca ne ovisi samo o poslu koji nudi, već i o iskustvu rada unutar same organizacije.
Kad je poslodavac prvog izbora ujedno i mjesto na kojem radimo
Među ispitanicima kojima je poslodavac prvog izbora iz prehrambene industrije, njih 53% često razmišlja o promjeni posla, nešto više nego u ukupnom uzorku, gdje taj udio iznosi 49%. Kod onih koji svojeg najpoželjnijeg poslodavca vide u proizvodnji neprehrambenih proizvoda, o promjeni često razmišlja 49% ispitanika.
No slika se osjetno mijenja među ljudima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.
Upravo oni pokazuju znatno veću lojalnost i manju sklonost odlasku. Među zaposlenima kod poslodavca prvog izbora iz prehrambene industrije, čak 45% uopće ne razmišlja o promjeni posla, dok ih svega 12% o odlasku razmišlja često.
Vrlo sličan obrazac bilježi se i među zaposlenicima koji rade kod svog poslodavca prvog izbora u proizvodnji neprehrambenih proizvoda, što dodatno potvrđuje povezanost poželjnosti poslodavca i spremnosti zaposlenika da u tvrtki ostanu dulje.
Koje beneficije najviše cijenimo?
Kada je riječ o pogodnostima koje zaposlenici priželjkuju, u obje promatrane skupine na vrhu liste nalaze se bonusi za izvanredna postignuća i fleksibilno radno vrijeme.
Visoko kotiraju i beneficije koje zaposlenicima donose veću sigurnost, razvoj i kvalitetniju svakodnevicu, poput edukacija, dodatnih zdravstvenih usluga iznad osnovnog paketa i dodatnih dana godišnjeg odmora, a među poželjnijim pogodnostima ističe se i automobil za osobnu upotrebu.
Na začelju liste nalaze se bonusi za preporuke, subvencionirane kulturne i sportske aktivnosti te organizirana vikend druženja.
Izvor: Alma Career Croatia
Zagreb Zoo has one of the most romantic stories of how it came into being, and it all began with one man’s vision and just three animals.
Listen to the article
The Zoo is located in Maksimir Park, which was named after Zagreb Bishop Maksimilijan Vrhovac. The name Maksimir was coined from the phrase ‘Maksimilijanov mir’ (‘Maksimilijan’s peace’), symbolising the bishop’s wish to give the citizens a place to relax and enjoy nature on the site of what had once been the old episcopal forest.
The entire project to build the Zoo was not initiated by the state or a scientific institute, but by the sheer passion of one individual. Mijo Filipović was not a zoologist by profession, but a nature enthusiast who had spent years dreaming of giving Zagreb a window onto the wild. His enthusiasm was so infectious that he managed to get the whole city behind the idea at a time when there were far greater problems to deal with.
It all began on 27 June 1925, when Mijo Filipović, then director of a construction company, managed to convince the then Mayor of Zagreb, Vjekoslav Heinzel, that Zagreb, as a modern European metropolis, needed a zoo. Filipović insisted that the Zoo should be located within Maksimir Park because he wanted it to be more than just a place to look at animals – he wanted it to be a place for science and education. At the time, it was known as the ‘Zoological Museum’.
The Zoo’s first ‘residents’ were not exotic lions or elephants, but three foxes and two polar bears which Mijo Filipović received as a gift. They were housed on a small island in the middle of Maksimir Lake, which is still known today as Swan Island.
Between 1925 and 1926, the Zoo expanded at an astonishing pace. At first, it was not stocked by buying animals; instead, they were donated by citizens. People brought in injured birds, deer they had found, or unusual animals they had acquired while travelling. This created a strong emotional bond between Zagreb’s residents and the Zoo – it was literally ‘theirs’.
In the 1930s, some of the most recognisable structures that still stand today were built. The best known is Lion Bridge, with its lion statues, along with the towers that resemble castles, giving the Zoo a fairytale-like, ‘old Zagreb’ character. A special enclosure for monkeys was soon built as well, and they immediately became the Zoo’s biggest stars. An elephant also arrived during this period, becoming a real attraction.
The Zoo survived the Second World War, but by the end of the 20th century it was in very poor condition, with enclosures that were far too small. Major modernisation did not begin until the 2000s, when the cages were replaced with spacious enclosures designed to imitate the animals’ natural habitats.
The Case of the Zagreb Giraffe
One of the city’s great mysteries is why so many Zagreb residents insist that they saw a giraffe at the Zoo as children. Some remember seeing one, while for others it would have been impossible.
Since its foundation, the Zoo has kept detailed records of all its animals. Even today, its official website states under the ‘Questions and Answers’ section that the Zoo had a giraffe between 1955 and 1960. So after 1960, there was no giraffe at the Zoo. Yet the question remains: how did generations of children later remember seeing a giraffe that was no longer there?
Experts explain this through a phenomenon known as the Mandela Effect in a local context – a situation in which a large number of people share the same, highly specific, but incorrect memory. Experts suggest that there may have been confusion with camels or llamas, as camels and llamas lived for years in the old part of the Zoo, near the entrance. From a child’s perspective, these long-necked animals may have seemed ‘enormous’, and over the years that childhood memory could have transformed into the image of a giraffe.
There is also the influence of collective suggestion. When someone in a position of authority – a parent or an older brother or sister – says, ‘Do you remember how we saw the giraffe here?’, a child’s brain may create a false visual image to fill in the missing information.
The explanation may also be generational. Parents or older brothers and sisters may genuinely have seen a giraffe, while younger members of the family only heard about it.
Furthermore, most children’s ‘Zoo’ toy sets or picture books featured drawings of giraffes as a universal symbol of the zoo, which the brain could later associate with an actual visit.
Today, Zagreb Zoo – or the Wild Heart of the City, as we like to call it – has a historic reputation as the oldest zoo in south-eastern Europe. It ranks among the leading destinations for wildlife lovers in this part of Europe and remains Zagreb’s most popular destination for family walks.
Godišnji odmor trebao bi biti vrijeme za potpuni odmak od posla. No, uspijevamo li se doista isključiti ili nas poslovni pozivi i poruke ipak pronađu i dok odmaramo?
Poslušaj članak
Upravo tim pitanjem pozabavila se Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka prepoznatljiva po portalu MojPosao, pitavši građane: Zovu li te ili šalju poruke šef i kolege dok si na godišnjem odmoru?
Rezultati ankete, u kojoj je sudjelovalo više od 250 ljudi, pokazuju da velik dio radnika u Hrvatskoj ni tijekom godišnjeg ne uspijeva u potpunosti pobjeći od posla.
Trećina radnika uvijek se javlja na poslovne pozive
Čak 31% ispitanika kaže da ih šef ili kolege tijekom godišnjeg često zovu ili im šalju poruke, a oni se na te pozive redovito javljaju. Neki ističu kako kolege, ako ih ne uspiju dobiti, znaju pokušati stupiti u kontakt s njima čak i preko njihovih prijatelja. Iako se na poslovne pozive tijekom odmora ne žele javljati, priznaju da osjećaju obvezu biti dostupni.
S druge strane, svaka peta osoba (20%), također prima poslovne pozive i poruke tijekom godišnjeg, ali ih uglavnom uspješno ignorira. Budući da nisu dodatno plaćeni za dostupnost tijekom odmora, na propuštene pozive, poruke i e-mailove odgovorit će nakon povratka na posao, poručuju.
Kad ‘gori’, ipak se javljamo
Nešto drugačije iskustvo ima otprilike trećina ispitanika (31%). Njih kolege ili nadređeni kontaktiraju samo kada je doista hitno, odnosno kada, kako kažu, „nešto gori“. Budući da takvi pozivi ne stižu bez opravdanog razloga i rezervirani su za iznimne situacije, na njih se u pravilu odazivaju.
I konačno, 18% radnika ima potpuni mir tijekom godišnjeg odmora kada je riječ o poslu. Nekima privatni broj nitko u tvrtki nema, drugi odlaze na kolektivni godišnji, dok su treći jednostavno postavili jasne granice i dali do znanja da tijekom odmora nisu dostupni.
Izvor: Alma Career Croatia
Tko su Purger i Purgerica?
Usluga osobne asistencije doprinosi deinstitucionalizaciji
HRVATSKI SAVEZ SLIJEPIH Stvaranje prilika u radu s mladima
Zagreb Health Week doprinosi kreiranju zdravih navika
-
ZabavaPrije 6 danaBAŠ NAŠ Bundek postaje mjesto dobre hrane, glazbe i druženja
-
In MetropolaPrije 1 danZagreb priprema novu strategiju za osobe s invaliditetom
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danJedna vrata zatvorena psu, tisuću vrata zatvorenih čovjeku
-
in MREŽAPrije 5 danaSOIH organizira Peer Counseling trening za žene s invaliditetom
-
Video / podcastPrije 4 danaZašto gluhe osobe govore drugačije? Istina o mitu ‘gluhonijem’
-
ZnanostPrije 6 danaCEREBRALNA PARALIZA Ranija dijagnostika i brža intervencija
-
in MREŽAPrije 6 danaOkrugli stol o mobilnosti mladih s invaliditetom ‘Put pod noge’
-
Osobe s invaliditetomPrije 5 satiUsluga osobne asistencije doprinosi deinstitucionalizaciji