Vijesti
Inkluzija kao strateški okvir upravljanja stresom i prevencije burnouta
Na Konferenciji za ravnatelje, tajnike i računovođe ustanova u obrazovnom sektoru, srednjem i visokom školstvu Republike Hrvatske, održanoj od 19. do 22. svibnja 2025. u Splitu, Andreja Marcetić, voditeljica Nacionalnog centra za karijere, inkluziju i održivi razvoj, održala je izlaganje na temu upravljanja stresom i prevencije burnout sindroma na radnom mjestu
U svom izlaganju Marcetić je predstavila znanstvene i praktične strategije za očuvanje mentalnog zdravlja zaposlenika, s posebnim naglaskom na inkluziju kao temelj suvremenih radnih i obrazovnih politika. U središtu njenog izlaganja bila je ideja da zdravo radno okruženje ne proizlazi samo iz individualne odgovornosti, već iz strateškog pristupa upravljanja ljudskim potencijalima koji uključuje mentalno zdravlje, podršku menadžmenta i kulturu uvažavanja različitosti.
Posebno je istaknuta uloga Nacionalnog centra u razvoju i implementaciji programa koji povezuju područja obrazovanja, rada i održivog razvoja. Centar aktivno surađuje s institucijama na lokalnoj i nacionalnoj razini u promicanju inkluzivnih praksi, edukacija o mentalnom zdravlju i izgradnji organizacijske otpornosti.
U kontekstu obrazovanja, pitanje mentalnog zdravlja i upravljanja stresom ne tiče se samo osobnog blagostanja zaposlenika – ono je i pitanje kvalitete sustava. Radno okruženje, posebno u ustanovama koje djeluju u zahtjevnom sektoru obrazovanja, može biti snažan izvor stresa. Ukoliko se tim stresom ne upravlja pravovremeno i učinkovito, on vrlo lako prelazi u stanje tzv. burnout sindroma – emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti koja može imati dugoročne posljedice ne samo za pojedince, već i za timove, institucije i zajednicu u cjelini.
Mentalno zdravlje zaposlenika, kako je naglasila Marcetić, ključno je za održavanje produktivnosti, timske suradnje i pozitivne radne dinamike. Prekomjeran i kroničan stres može dovesti do ozbiljnih psiholoških i fizičkih problema – poput anksioznosti, depresije i osjećaja potpune iscrpljenosti. Uzroci stresa su mnogostruki i kompleksni. Među najčešćima su prekomjerno radno opterećenje, nedostatak kontrole nad vlastitim zadacima, nerazjašnjene uloge i očekivanja, isključivanje, onemogućavanje napredovanja i stručnog usavršavanja, mobbing te izostanak emocionalne i profesionalne podrške. U obrazovanju, koje često djeluje pod pritiskom društvenih očekivanja, reformi i ograničenih resursa, ovi uzroci dolaze do izražaja još snažnije. U takvom kontekstu, potreba za inkluzivnim pristupom – onim koji prepoznaje različite potrebe zaposlenika, potiče međusobnu podršku i uvažava različitosti – postaje ključna.
Upravo zato Nacionalni centar za karijere, inkluziju i održivi razvoj zagovara integrirani pristup prevenciji stresa – onaj koji kombinira organizacijske i individualne strategije. Organizacijske strategije uključuju uspostavu ravnoteže između posla i privatnog života kroz fleksibilno radno vrijeme i mogućnost rada na daljinu, jasno definiranje ciljeva i komunikaciju unutar timova, sustavnu podršku zaposlenicima kroz savjetovanja i mentorstvo, te razvijanje pozitivne radne kulture utemeljene na poštovanju, povjerenju i suradnji. S druge strane, individualne strategije su usmjerene na osnaživanje samih zaposlenika. Uključuju tehnike opuštanja, poput meditacije i disanja, redovitu fizičku aktivnost, učinkovito upravljanje vremenom te postavljanje granica između poslovnog i privatnog života. Naučiti reći ‘ne’ kada je to potrebno i tražiti pomoć ne bi smjelo biti znak slabosti, već dio kulture brige o sebi i drugima.
Inkluzivno vodstvo i zdrava radna kultura – temelj otpornosti i razvoja
Ključnu ulogu u oblikovanju pozitivne radne klime imaju upravo menadžeri. Njihova sposobnost aktivnog slušanja, prepoznavanja truda zaposlenika i pružanja kontinuirane profesionalne podrške snažno utječe na motivaciju, osjećaj pripadnosti i ukupno mentalno zdravlje zaposlenika. Redovite pauze, dostupnost psihološke pomoći te promicanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života dodatni su alati koji povećavaju otpornost zaposlenika i jačaju produktivnost radnog tima.
Prevencija burnout sindroma zahtijeva sustavni, interdisciplinarni pristup – od redovitog praćenja opterećenja i evaluacije izvora stresa, do edukacija o mentalnom zdravlju i emocionalnim vještinama. No, pritom je važno naglasiti da inkluzija nije dodatak organizacijskoj kulturi – ona je njezin temelj. Uključivanje različitih perspektiva, osiguravanje jednakih prilika i poticanje osjećaja pripadnosti temelj su zdravih i otpornih organizacija.
Zaposlenici koji se osjećaju viđeno, poštovano i uključeno manje su podložni stresu i sagorijevanju. Njihova sposobnost da doprinesu punim potencijalom, u atmosferi međusobne podrške i povjerenja, znatno se povećava. Upravo je u tome i ključna uloga Nacionalnog centra za karijere, inkluziju i održivi razvoj – poticanje organizacija da postanu mjesta zdravlja, rasta i međusobne podrške za svakoga, bez obzira na njihove individualne karakteristike, okolnosti ili profesionalne izazove.
Inkluzija kao strateški temelj održivog razvoja i otpornog radnog okruženja
U kontekstu sve kompleksnijih izazova suvremenog radnog i obrazovnog okruženja – od porasta mentalnih teškoća do potrebe za prilagodbom radnim uvjetima različitih skupina – inkluzija se nameće kao strateški prioritet, a ne samo moralna ili socijalna vrijednost. Organizacije koje ozbiljno pristupaju pitanju zaštite mentalnog zdravlja, međuljudskih odnosa i psihološke sigurnosti grade temelje za dugoročnu otpornost, inovativnost i stabilnost.
Zato se inkluzivne prakse ne smiju promatrati kao izolirani projekti, već kao integrirani elementi strateškog upravljanja ljudskim potencijalima, organizacijske kulture i održivog razvoja. Ulaganje u mentalno zdravlje zaposlenika, podršku menadžmenta, fleksibilne modele rada i razvoj emocionalnih vještina ključno je za kvalitetan rad, zadovoljstvo i smanjenje fluktuacije.
Nacionalni centar za karijere, inkluziju i održivi razvoj svojim djelovanjem upravo to i promiče – razvoj inkluzivnih, zdravih i podržavajućih radnih zajednica utemeljenih na znanju, dijalogu i suradnji. Kroz edukacije, savjetovanja i strateško partnerstvo sa sektorima obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva i uprave, Centar potiče promjene koje dugoročno donose korist pojedincima, institucijama i društvu u cjelini.
– Inkluzija ne predstavlja fakultativan aspekt organizacijske kulture, već njezinu strateški utemeljenu jezgru. U suvremenim društveno-gospodarskim uvjetima obilježenima visokom dinamikom tržišta rada, demografskim promjenama i rastućim psihosocijalnim rizicima, inkluzivni pristupi nisu samo reaktivna mjera, već nužan uvjet za izgradnju otpornih, inovativnih i socijalno održivih radnih zajednica. Empirijski i teorijski utemeljeni modeli pokazuju da radna okruženja koja sustavno implementiraju principe uključivosti – pri čemu zaposlenici imaju osjećaj prepoznatosti, podržanosti i ravnopravnog sudjelovanja – značajno smanjuju razinu institucionalnog stresa, preveniraju sindrom izgaranja (burnout) i doprinose razvoju organizacijske otpornosti, socijalne kohezije i stabilnosti sustava. Slijedom toga, inkluzija i promocija mentalnog zdravlja trebaju biti integralni dijelovi nacionalnih razvojnih politika, strateških dokumenata o radu i obrazovanju, te modela upravljanja ljudskim potencijalima, kako bi se osigurala dugoročna održivost, konkurentnost i pravednost radnih sustava u 21. stoljeću – istaknula je Andreja Marcetić, voditeljica Nacionalnog centra za karijere, inkluziju i održivi razvoj.
Zaključno, Konferenciju su organizirali UTIRUŠ i Kovačić konzalting, a okupila je više od 300 sudionika iz svih dijelova Hrvatske. Kroz niz izlaganja i rasprava, tema mentalnog zdravlja, upravljanja stresom i izgradnje inkluzivne organizacijske kulture istaknula se kao jedno od ključnih strateških pitanja za budućnost obrazovnog sustava i učinkovito upravljanje ljudskim resursima. Jasno je da bez sustavne brige o dobrobiti zaposlenika i integracije inkluzivnih vrijednosti u sve razine upravljanja, nije moguće osigurati održivost, kvalitetu i otpornost obrazovnih institucija u suvremenom kontekstu.
Izvor: Nacionalni centar za karijere, inkluziju i održivi razvoj
Nije tu tek riječ o neizrecivoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije
Potresna i uznemirujuća, no usto i edukativna, putujuća je fotoizložba ‘Prava cijena megafarmi’ koju su jučer na zapadnoj šetnici zagrebačkog parka Zrinjevac upriličili Prijatelji životinja i Zelena akcija.
Ova izložba dio je građanskog otpora – vođen i pod sloganom Stop pilićarskoj ekobombi – protiv izgradnje masovnih industrijskih postrojenja za uzgoj, klanje i preradu peradi. Tek da podsjetimo, pokret ‘NE megafarmama’ usmjeren je protiv stranih i domaćih investitora koji planiraju izgraditi dvadesetak peradarskih megafarmi na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, što bi našoj zemlji, upozoravaju organizatori izložbe, donijelo neizrecivu ekološku katastrofu, a investitorima zavidan profit.
Pritom, očito, kapital pretjerano ne brine o golemim količinama amonijaka, fosfata, nitrata i stajskog gnoja koji nepovratno mogu onečistiti zrak, tlo i podzemne vode. Ekološki aktivisti također upozoravaju na utjecaj megafarmi na ljude, ne samo one koji žive u njihovoj blizini, nego i u susjednim županijama. Nepodnošljiv smrad i prekomjerna upotreba antibiotika na farmama dodatno će, kada je riječ o utjecaju na ljude, opteretiti i naš zdravstveni sustav.
Nije tu tek riječ ni o silnoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.
Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, upozorila je kako se diiljem Europe, tamo gdje postoji visoka koncentracija peradarskih megafarmi, građani žale na dugotrajno onečišćenje tla i podzemnih voda. Uz sve ostalo, Sivka je navela primjer ukrajinskih sela u blizini najvećeg peradarskog kompleksa u Europi, gdje su zabilježene razine nitrata u vodi dvanaest puta veće od dopuštenih.
Luka Oman predsjednik Prijatelja životinja, pozvao je nadležne institucije da ne šute nego da djeluju i da u potpunosti odbace sve projekte u postupku.
– Radi se o vrlo ozbiljnom problemu koji ne možemo riješiti jednom kada on postane svakodnevicom. Gdje megafarme dođu, života nema – rekao je Oman.
Izložbu ‘Prava cijena megafarmi’ zainteresirana javnost može pogledati i na web stranici ne-megafarmama.net.
Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije
Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.
Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.
Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.
Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.
Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i
mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.
Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.
To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.
– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.
Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju
Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne
Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.
Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.
Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.
Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.
Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.
– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.
Tko su Purger i Purgerica?
RIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji
ALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
PRAVA CIJENA MEGAFARMI Gdje farme dođu, života nema
-
VijestiPrije 1 danGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 6 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 6 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
-
in MREŽAPrije 3 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
KulturaPrije 7 danaMeđunarodna smotra folklora obogatila je kulturni život Zagreba
-
IntervjuPrije 2 danaFran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom
-
Civilno društvoPrije 3 danaR.E.A.D. program mijenja dječji odnos prema čitanju