Svake godine 3. prosinca obilježava se Međunarodni dan osoba s invaliditetom, dan posvećen promicanju prava i dostojanstva osoba s invaliditetom
Poslušaj članak
U Hrvatskoj, gdje prema procjenama živi više od pola milijuna osoba s invaliditetom, ovaj dan predstavlja priliku za osvrt na učinjeno – ali i upozorenje na izazove koji i dalje ostaju neriješeni.
Ovogodišnja tema – ‘Poticanje društava koja uključuju osobe s invaliditetom radi unapređenja društvenog napretka’ – nadovezuje se na globalnu obvezu izgradnje pravednijeg, dostupnijeg i održivijeg svijeta, u kojem nitko ne ostaje po strani.
Unatoč pomacima – poput uvođenja inkluzivnog dodatka i sve veće vidljivosti tema vezanih uz pristupačnost – svakodnevni život osoba s invaliditetom još je često obilježen arhitektonskim barijerama, birokratskim preprekama i nedostatkom podrške u lokalnim zajednicama.
Također, statistike pokazuju da unatoč institucionalnim i civilnim naporima, osobe s invaliditetom i dalje su u Hrvatskoj izložene višim rizicima od siromaštva i socijalne isključenosti. Prema izvješćima iz 2025., stopa rizika od siromaštva u slučaju osoba s invaliditetom ostaje značajna.
Inicijative poput Nacionalne strategije za osobe s invaliditetom, kao i brojni EU projekti koji promiču digitalnu inkluziju, donose pozitivne promjene, ali je ključno da se glas osoba s invaliditetom čuje ne samo na današnji dan – već svaki dan. I da slovo na papiru ne bude samo to.
Na današnji dan podsjećamo – inkluzivno društvo nije milostinja, nego obveza. Hrvatska ima institucionalni okvir, udruge i inicijative, no pravi napredak dolazi kad inkluzija i prava osoba s invaliditetom postanu dio svakodnevnog društvenog tkiva.
Pozivamo vlasti, civilno društvo, medije i građane da ovaj 3. prosinac ne budu samo datum u kalendaru – nego podsjetnik da živimo u zajednici u kojoj pristupačnost, ravnopravnost i dostojanstvo nisu privilegija, nego pravo za sve.
Cilj skupa bio je razmjena znanja i iskustava te promicanje rješenja koja pridonose stvaranju pristupačne i uključive izgrađene okoline za sve građane
Poslušaj članak
U Regionalnom centru kompetentnosti Ruđera Boškovića u Zagrebu 30. lipnja 2026. godine održana je 3. Nacionalna središnja godišnja konferencija ‘Izgrađena okolina – priuštivost pristupačnosti’, u organizaciji projekta AccessibleEU – Croatia, a u suorganizaciji Hrvatske komore arhitekata (HKA), Sveučilišta u Zagrebu – Arhitektonskog fakulteta, Konzorcija pasivna kuća Hrvatska (PKHR), Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) i drugih partnera.
Konferencija je okupila arhitekte, inženjere, predstavnike državnih institucija, akademske zajednice, organizacija osoba s invaliditetom te brojne stručnjake koji djeluju na području pristupačnosti i uključivog projektiranja.
Cilj skupa bio je razmjena znanja i iskustava te promicanje rješenja koja pridonose stvaranju pristupačne i uključive izgrađene okoline za sve građane.
Skup je otvoren pozdravnim govorima organizatora i predstavnika nadležnih institucija koji su istaknuli važnost razvoja prostora dostupnih svim građanima, kao i potrebu za daljnjim unaprjeđenjem politika koje promiču univerzalni dizajn, priuštivost pristupačnosti i jednak pristup javnim sadržajima.
– Pristupačnost nije samo pravo osoba s invaliditetom, već preduvjet njihova ravnopravnog uključivanja u sve segmente društvenog života. Iako je Hrvatska od ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom ostvarila određeni napredak, pred nama je još mnogo posla, što potvrđuje i velik broj pritužbi koje Ured pravobranitelja zaprima upravo zbog nepristupačnosti.
– Važno je razumjeti da ono što je pristupačno osobama s invaliditetom koristi svima. Zato pristupačnost treba planirati od samog početka – u prostornom uređenju, prometu, informacijama i komunikaciji – jer su naknadne prilagodbe znatno skuplje i teže izvedive. Posebno je važno u planiranje uključiti same osobe s invaliditetom, jer upravo one najbolje znaju s kojim se preprekama svakodnevno susreću. Samo zajedničkim djelovanjem svih dionika možemo graditi društvo bez prepreka i osigurati jednaku dostupnost za sve – kazala je Gordana Glibo, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Uvodni dio programa bio je posvećen europskim politikama i aktualnim inicijativama koje promiču priuštivost pristupačnosti. Predavači su predstavili smjernice i iskustva vezana uz razvoj pristupačnog stanovanja i javnih prostora, dok su kroz stručna izlaganja sudionici imali priliku upoznati primjere dobre prakse iz Hrvatske i drugih europskih zemalja. Posebna pozornost posvećena je izazovima s kojima se susreću projektanti, investitori i donositelji odluka u provedbi standarda pristupačnosti.
Poslijepodnevni dio konferencije nastavljen je nizom stručnih predavanja o projektiranju pristupačnih građevina, primjeni načela univerzalnog dizajna, zakonodavnom okviru te uspješno provedenim projektima u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Poseban naglasak stavljen je na sigurnost osoba s invaliditetom u izvanrednim situacijama kroz predstavljanje Sustava civilne zaštite Grada Zagreba. Sustav je predstavio Damir Gašparović, viši stručni savjetnik za operativne poslove civilne zaštite i vatrogastva iz gradskih ureda nadležnih za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje, osobe s invaliditetom, mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost.
Na kraju programa održana je pokazna vježba evakuacije osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti iz zgrade Regionalnog centra kompetentnosti Ruđera Boškovića.
Scenarij vježbe izradio je Ljubomir Miščević, razradu zapovjednik DVD-a Kučilovina Ivica Blažinović, uz sudjelovanje DVD-a Trnje i Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba predvođene zapovjednikom Sinišom Jembrihom.
Zgrada Regionalnog centra kompetentnosti Ruđera Boškovića, u kojoj je održana konferencija, projektirana je i izvedena u skladu s najvišim standardima pristupačnosti. Između unutarnjih prostora na prvom i drugom katu izveden je sigurni prostor iz kojeg se, u slučaju požara ili drugih izvanrednih okolnosti, putem sustava Emergency Call (Emergency Voice Communication System) uspostavlja komunikacija s Javnom vatrogasnom postrojbom, odgovornim osobama i spasiteljima koji preko protupožarnog stubišta mogu sigurno evakuirati osobe smanjene pokretljivosti, uključujući korisnike invalidskih kolica.
U pokaznoj vježbi aktivno su sudjelovale osobe s invaliditetom i sudionici konferencije, a njezin cilj bio je provjeriti učinkovitost postupaka evakuacije, naglasiti važnost pristupačnih sigurnosnih protokola te dodatno senzibilizirati stručnu javnost za potrebe osoba s invaliditetom u izvanrednim okolnostima.
Pristupačnost osobama s invaliditetom danas je zakonska obveza, ali kvalitetna arhitektura ne završava ispunjavanjem minimalnih propisa. O osobama s invaliditetom treba razmišljati od početka projektiranja, a ne tek kada je projekt dovršen
Poslušaj članak
Suvremeno lice hrvatskih gradova sve češće obilježavaju jednostavne, gotovo identične stambene zgrade koje mnogi nazivaju ‘kutijama od šibica’. Takav trend otvara pitanje je li moderna arhitektura izgubila kreativnost pod pritiskom ekonomije te koliko se pritom vodi računa o kvaliteti života i pristupačnosti za osobe s invaliditetom.
O tim smo temama razgovarali s Danijelom Koren, izvršnom direktoricom tvrtke DI plan, koja ističe kako arhitekt danas mora istodobno zadovoljiti urbanističke uvjete, energetsku učinkovitost, protupožarne propise i financijske zahtjeve investitora, zbog čega je prostor za kreativnost znatno sužen.
Kreativnost, kaže Koren, nije nestala, ali je sve više ograničava ekonomija. Svaki dodatni detalj na pročelju ili kvalitetniji materijal povećava troškove gradnje pa investitori najčešće biraju jednostavnija i jeftinija rješenja. No problem nije samo u arhitektima, nego i u tržištu koje već godinama prednost daje maksimalnoj iskoristivosti parcele i profitu, dok kvaliteta prostora ostaje u drugom planu. Jednostavna arhitektura sama po sebi nije loša, ali razliku između kvalitetne zgrade i bezlične građevine čine proporcije, materijali, detalji i odnos prema okolini.
Velik pritisak na cijenu gradnje doveo je do toga da se štedi upravo na elementima koji dugoročno određuju kvalitetu života – zajedničkim prostorima, zelenilu, fasadnim detaljima, akustici i trajnosti objekta. Dobra arhitektura nije ona koja izgleda atraktivno samo na fotografijama, nego ona u kojoj će se ljudi jednako ugodno osjećati i desetljećima nakon useljenja.
Pristupačnost osobama s invaliditetom danas je zakonska obveza, ali Koren naglašava da kvalitetna arhitektura ne završava ispunjavanjem minimalnih propisa. O osobama s invaliditetom treba razmišljati od početka projektiranja, a ne tek kada je projekt dovršen. Kada je prostor pristupačan njima, funkcionalniji je i za roditelje s dječjim kolicima, starije osobe i sve građane smanjene pokretljivosti.
Na pitanje zašto se čini da nove zgrade niču bez reda, preblizu prometnicama ili susjednim objektima, odgovara kako urbanistički planovi postoje, ali se gradovi sve češće razvijaju kroz pojedinačne investicije umjesto prema dugoročnoj viziji. Nekada se više pažnje posvećivalo odnosu zgrada, zelenila, prometa i javnog prostora, dok danas tempo razvoja diktira tržište. Kada prostorni planovi dopuštaju preveliku izgrađenost, a infrastruktura ne prati intenzitet gradnje, građani stječu dojam urbanističkog kaosa.
Jednako tako, postoji opasnost da pristupačnost ostane tek formalno zadovoljena. Ona ne bi smjela biti samo stavka na popisu zakonskih uvjeta, nego sastavni dio promišljanja prostora. Isto vrijedi i za zelenilo koje sve češće ustupa mjesto parkiralištima i maksimalnom iskorištenju parcela. Kvaliteta života ne može se svesti samo na kvadraturu stana ili broj parkirnih mjesta. Važni su i prirodno svjetlo, pogled, parkovi, igrališta i osjećaj pripadnosti prostoru.
Grad je kvalitetan onoliko koliko je dostupan svim svojim građanima. To podrazumijeva široke i sigurne pješačke površine, funkcionalne rampe i dizala, pristupačne ulaze, taktilne trake za slijepe osobe, jasnu signalizaciju te javne prostore koje osobe s invaliditetom mogu koristiti samostalno. Pravo pitanje nije postoji li rampa, nego može li osoba bez tuđe pomoći od svog doma doći do trgovine, liječnika, parka ili radnog mjesta.
Sve češće se postavlja i pitanje zašto nove zgrade već nakon nekoliko godina pokazuju znakove propadanja. Koren smatra da problem nije u suvremenoj arhitekturi, nego u pritisku na brzinu gradnje, uštedama na materijalima i slabijoj kvaliteti izvedbe. Nekadašnje zgrade građene su od masivnijih i prirodnijih materijala koji su bolje podnosili protok vremena, dok je današnja gradnja tehnološki složenija i osjetljivija na pogreške. Moderna fasada može trajati desetljećima, ali samo uz kvalitetan projekt, materijale i izvedbu.
Govoreći o ljepoti starih zgrada, ističe da često promatramo samo najbolje primjere koji su preživjeli vrijeme. Ipak, nekada su proporcije, detalji i urbana kompozicija imali veću važnost, a gradovi su se planirali dugoročnije. Današnji arhitekti imaju jednako znanje, ali rade u bitno drukčijim ekonomskim i regulatornim okolnostima.
Estetska kvaliteta grada nije samo pitanje izgleda, nego i zdravlja njegovih stanovnika. Brojna istraživanja potvrđuju da zelene površine smanjuju stres i pozitivno utječu na mentalno zdravlje. Koren upozorava da se ne prilagođavamo ružnoći, nego postupno prihvaćamo niže standarde. Ipak, vjeruje da promjena jest moguća. Potrebni su kvalitetniji prostorni planovi, odgovorniji investitori, odlučnija struka i kupci koji će prepoznati da dobar stan nije samo broj kvadrata. Zgrade koje danas gradimo ostat će dio naših gradova desetljećima, zato ih ne bismo smjeli projektirati samo za prodaju, nego prije svega za život.
Završnom revijom održanom u Hotelu President u Solinu uspješno je završen projekt ‘5. Ljetni dani mladih Downića’, jubilarno peto izdanje višednevnog inkluzivnog programa Humanitarne udruge Adonis namijenjenog djeci i mladima sa sindromom Down te njihovim obiteljima
Poslušaj članak
Ovogodišnje izdanje okupilo je sudionike iz deset hrvatskih županija te Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije, potvrđujući da su Ljetni dani mladih Downića tijekom godina postali prepoznatljivo regionalno mjesto povezivanja obitelji, stručnjaka, institucija i zajednice.
U provedbi programa sudjelovalo je više od 180 osoba – djece i mladih sa sindromom Down, članova njihovih obitelji i pratnje, organizacijskog tima, volontera, voditelja radionica, stručnih suradnika, partnera i pružatelja logističke podrške – što potvrđuje opseg organizacije i važnost međusektorske suradnje u stvaranju dostupnih i kvalitetnih programa za djecu i mlade sa sindromom Down.
Tijekom četiri dana proveden je sadržajno i stručno osmišljen program koji je objedinio edukativne, razvojne, kreativne, kulturne i inkluzivne aktivnosti s ciljem razvoja samostalnosti, jačanja socijalnih i komunikacijskih vještina, poticanja kreativnog izražavanja i aktivnog uključivanja sudionika u zajednicu.
Foto: Udruga Adonis
Program je realiziran u suradnji s brojnim ustanovama, stručnjacima i partnerima iz različitih područja djelovanja.
Sudionici su kroz interaktivne sadržaje upoznavali kulturnu i povijesnu baštinu na lokalitetu Salona u suradnji s Arheološkim muzejem Split, sudjelovali u radionici ‘Posebna emocionalna priča’, realiziranoj u suradnji s Obrtničkom školom Split, Obrtničkom školom Požega i Školom za modu i dizajn Zagreb, kroz koju su kreativnim izražavanjem prenosili vlastite emocije i doživljaje.
Kroz suradnju s Prirodoslovnim muzejem Split sudionici su istraživali prirodnu baštinu i upoznavali bogatstvo podzemnog i podmorskog svijeta, dok su kroz umjetničke, motoričke i praktične radionice razvijali kreativnost, samopouzdanje i suradnju.
Poseban dio programa bilo je iskustveno upoznavanje prirodnih i kulturnih ljepota Hrvatske kroz organizirani odlazak na otok Šoltu, gdje su sudionici kroz zajedničke aktivnosti razvijali samostalnost, socijalne odnose i osjećaj pripadnosti.
Program je dodatno obogaćen sadržajima usmjerenima na upoznavanje hrvatske tradicijske baštine, razvoj motoričkih vještina, praktičnih znanja i kreativnog izražavanja, stvarajući okruženje u kojem su sudionici mogli učiti, istraživati i aktivno sudjelovati.
Foto: Udruga Adonis
Posebna vrijednost ovogodišnjeg izdanja bila je suradnja obrazovnih ustanova, kulturnih institucija, stručnjaka, umjetnika, volontera i partnera koji su zajednički oblikovali program prilagođen sudionicima.
Završna revija predstavljala je simboličan završetak četverodnevnog programa i priliku da sudionici pokažu samopouzdanje, osobnost i iskustva stečena tijekom projekta.
Okupljenima su se prigodnim riječima obratili župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban i zamjenik gradonačelnika Grada Splita Ivo Bilić, pruživši podršku sudionicima, njihovim obiteljima i daljnjem razvoju uključivih programa u zajednici.
Ovogodišnje izdanje realizirano je uz podršku Zaklade Adris i Hrvatske banke za obnovu i razvitak – HBOR-a te uz doprinos dugogodišnjih partnera, donatora i prijatelja Humanitarne udruge Adonis. Dodatnu podršku pružili su i partneri koji su omogućili smještaj dijelu sudionika kako bi što veći broj obitelji mogao sudjelovati u programu.
Posebnu ulogu u provedbi programa imalo je više od 50 volontera različitih struka, uz organizacijski tim, stručne suradnike i brojne suradnike koji su tijekom sva četiri dana osiguravali kvalitetnu provedbu svih aktivnosti.
Humanitarna udruga Adonis posebnu zahvalnost upućuje svim partnerima, suradnicima, voditeljima radionica, volonterima, roditeljima i prijateljima projekta.
Foto: Udruga Adonis
Posebno priznanje upućeno je organizacijskom timu koji je mjesecima pripremao i koordinirao provedbu projekta – predsjednici Humanitarne udruge Adonis i idejnoj začetnici projekta Ini Barić Požnjak te članicama organizacijskog tima Ivanki Karabatić, Ivani Martinović i Ivani Tijardović.
Peto izdanje Ljetnih dana mladih Downića još je jednom potvrdilo da inkluzija nastaje kroz konkretne prilike, sustavan rad i suradnju zajednice te da djeca i mladi sa sindromom Down, kada im se osigura prostor i podrška, mogu aktivno sudjelovati, razvijati svoje potencijale i graditi mjesto u zajednici u kojoj se različitosti prepoznaju kao vrijednost.