Popričali smo s mladim perspektivnim hrvatskim paraboćarom Marinom Govorkom koji već u ranoj fazi svoje karijere postiže vrhunske rezultate
Poštovani gospodine Govorko, iza vas je odlična sportska godina. Osvojili ste zlatnu medalju na turniru u Kninu, srebro na domaćem terenu u Splitu te svoju prvu međunarodnu medalju na dalekom Tajlandu. Kako ste zadovoljni svojim uspjesima?
– Prošla godina je super prošla. Paraboćanjem se bavim samo godinu dana. U početku su to bili samo prijateljski turniri, a onda sam dobio priliku da odem na Državno prvenstvo u Rijeku, na zadnje kolo. Tamo sam u grupnoj fazi pobjedio u jednoj utakmici, što je bilo odlično. Dobili smo iznenadan poziv u reprezentaciju za Svjetske igre mladih na Tajlandu, to smo prihvatili i dobro se pripremili. Bili smo tamo sedam dana, jako sam zadovoljan svojim nastupom i sa svime što se dogodilo prošle godine.
Kako ste i sami rekli, bocciu trenirate relativno kratko, a u svojim vitrinama već imate četiri medalje. Koja je tajna vaših sportskih uspjeha?
– Bocciu sam počeo trenirati sasvim slučajno. Otac jedne moje kolegice iz kluba mi je rekao da postoji boćarski klub za osobe s invaliditetom. Kad sam došao na prvi trening, odmah mi se svidjelo. Trener i ekipa bili su odlični, a boccia je sama po sebi jako zanimljiv sport. Ja sam u tom sportu našao zanimaciju. Nema neke velike tajne za uspjeh, stvar je isključivo treninga.
Kao plod Vaših dobrih igara i osvajanja odličja, došao je i već spomenuti poziv u juniorsku reprezentaciju. Kakav je osjećaj bio dobiti poziv i braniti hrvatske boje na Tajlandu?
– Taj poziv za nastup na Tajlandu je došao iznenadno. Bio sam iznenađen, ali i presretan kad mi je trener priopćio da smo dobili poziv, ipak je svakom sportašu san igrati za reprezentaciju. Kad idete na svoje prvo međunarodno natjecanje, to je nešto posebno. Mislio sam da sanjam, ali kad je se sve pretvorilo u realnost osjećaj je bio odličan.
U Vašoj kategoriji natječe se legendarni hrvatski paraboćar Davor Komar koji je osvojio gotovo sve što se osvojiti da. Možemo li od Vas u budućnosti očekivati slične rezultate?
– Teško će biti ostvariti rezultate kao što ih je ostvario Davor Komar. On je jedan od najboljih ikad u ovom sportu i osvojio je sve što se osvojiti da. Mislim da je prerano razmišljati o postizanju takvih uspjeha kao što ih on ima, ali naravno da je san postati najbolji u ovome sportu i osvojiti sve. Još sam mlad, treba puno trenirati i truditi se pa što bude.
Sanjate li nastup za Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama i mislite li da jednog dana možete do medalje i na tom natjecanju?
– Ove godine sam, zajedno s trenerom, dosta pratio Paraolimpijske igre i gledao kako se igra. Sam sam sebi rekao da ću jednog dane biti tamo. Roditelji su mi rekli da ne sumnjaju u to. Vjerujem da, ako čovjek zacrta sam sebi neki cilj i ako u nastojanju da dođe do tog cilja bude uporan, na kraju ga i ostvari. Nadam se da ću i ja ostvariti svoj cilj.
Koja je Vaša poruka onima koji tek razmišljaju da se počnu baviti bocciom, zašto bi trebali odabrati baš taj sport?
– Postoji dosta paraolimpijskih sportova koji se mogu trenirati u Splitu. Meni se boccia svidjela. Sam koncept boccie meni je odličan. Taj sport je pristupačan svima jer postoji više kategorija, zato ga mogu trenirati svi ljudi bez obzira na vrstu njihova invaliditeta. Nama je u klubu odlično. Ekipa je dobra, u dobrim smo odnosima, puno međusobno razgovaramo i treniramo. Trener nam je stvarno odličan, svima daje priliku. Ja bih svima preporučio da dođu probati pa ako im se svidi da ostanu, a ako ne, nema veze.
Poručio bih svim osobama s invaliditetom da izađu iz svojih domova, da se druže s prijateljima i treniraju jer prepreka nema.