Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu

Poslušaj članak

Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.

Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.

– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.

– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.

Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.

Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.

Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga

Poslušaj članak

Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).

U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.

Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.

Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.

Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.

U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.

Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost. 

Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

U ovom istraživanju sudjeluje šesto osoba s Down sindromom, pa autori studije vjeruju kako ćemo konačno dobiti pouzdan odgovor zašto je Alzheimer neusporedivo učestaliji kod ‘Downovaca’ negoli u neurotipičnoj populaciji

Poslušaj članak

Ranija znanstvena istraživanja pokazala su da gotovo sve osobe s Down sindromom kasnije u životu mogu razviti Alzheimerovu bolest.

Premda su ta dva stanja genetski povezana, osobe s Down sindromom koje su stekle Alzheimera uglavnom su bile isključene iz kliničkih ispitivanja, no tu nepravdu pokušat će ispraviti nova studija Instituta pri UNT Health Fort Wortha koja, među ostalim, pokušava identificirati biološke markere Down sindroma.

U ovom američkom istraživanju sudjeluje šesto osoba s Down sindromom, pa autori studije vjeruju kako ćemo konačno dobiti pouzdan odgovor zašto je Alzheimer neusporedivo učestaliji kod ‘Downovaca’ negoli u neurotipičnoj populaciji.

Prema dosadašnjim istraživanjima, doživotna incidencija Alzheimerove bolesti kod odraslih s Down sindromom iznosi nevjerojatnih 90 posto. Za razliku od prijašnjih, nova studija će se baviti razumijevanjem krvnih biomarkera Alzheimerove bolesti kod osoba s Down sindromom.

Za sudionike s Down sindromom, studija će uključivati ​​fizičke preglede, neurološke testove, skeniranje mozga i procjene za mjerenje kognitivnih funkcija, pamćenja i kretanja.  

Tek da podsjetimo, znanstveno je dokazano kako je veza između Down sindroma i Alzheimerove bolesti genetske prirode, a ključni razlozi su višak 21. kromosoma, nakupljanje amiloidnih plakova i rani početak simptoma.

Autori nove studije vjeruju kako će njihovo istraživanje rezultirati stvaranjem učinkovite terapije za osobe s ovom vrstom invaliditeta koja ovog trenutka ne postoji.