savjetodavni terapeut i dopredsjednica Udruge Životna linija
Bliže nam se blagdani… Često se opisuju kao vrijeme veselja, zajedništva, blagostanja, ljubavi, sreće i emocionalnog ispunjenja. Ulice su ukrašene, lampice trepere, s radija se čuju vesele melodije i mnogi se osjećaju kao da se od njih očekuje da budu sretni
Kod značajnog broja ljudi upravo u tom razdoblju dolazi do pogoršanja depresivnih simptoma, anksioznosti i osjećaja praznine.
Blagdani sami po sebi ne uzrokuju depresiju. Oni djeluju kao emocionalni okidači koji aktiviraju ranije doživljene odnose, nerazriješene gubitke i unutarnje slike ‘idealne obitelji’ ili ‘uspješnog života’. Osobe često reagiraju ne na stvarni blagdan, nego na nesvjesnu usporedbu između onoga što jest i onoga što ‘bi trebalo biti’. Za mnoge je upravo ta razlika izvor tuge, srama ili beznađa.
Depresija se tada ne javlja zato što nešto nedostaje izvana, nego zato što se ponovno proživljava unutarnji osjećaj gubitka.
Za razliku od drugih blagdana, Nova godina nosi snažnu simboliku završetka i novog početka. Za neke je posebno osjetljivo razdoblje jer simbolizira prolazak vremena, završetak jedne faze života, dovodi do procjene vlastite vrijednosti i postignuća.
Što možemo učiniti?
Blagdani nose snažnu poruku da ‘bi trebalo biti lijepo’. Važno je prepoznati da osjećaj tuge ili ambivalencije tijekom blagdana nije znak neuspjeha, već da su ti osjećaji normalni. Dopuštanje stvarnih osjećaja često smanjuje njihovu jačinu.
Dobro je pitati se ‘Čija očekivanja pokušavam ispuniti?’ kao i dopustiti si tugovanje jer blagdani često bude tugu za izgubljenim odnosima, neostvarenim životnim putevima i propuštenim prilikama. Depresija se često smanjuje kako se toj tuzi da prostor, umjesto da se potiskuje ili moralizira. Važno je razlikovati realni od idealnog ‘novog početka’. Nova godina ne mora biti trenutak potpune promjene. Nova godina ne treba ništa dokazivati.
Kada netko u blagdansko vrijeme pati, nije mu potrebna motivacija niti savjet, nego emocionalna prisutnost. Rečenice koje priznaju osjećaje, primjerice: ‘Vidim da ti je teško’, djeluju snažnije od pokušaja da se tuga ukloni. Osobe trebaju razumijevanje, a ne rješenje problema. Blagdanska depresija nije znak slabosti, nego razumljiv odgovor na unutarnje sukobe, gubitke i ideale. Ne treba se bojati jer je to proces upoznavanja sebe. Važno je znati da ćemo je preživjeti.
Ponekad je teško ‘ostati svoj’ pod pritiscima društva, kulture, tradicije. Važno je sjetiti se da mi ništa ne moramo, nismo bespomoćni… Imamo moć donijeti odluke o svojim daljnjim koracima, imamo utjecaj na sebe, svoje granice, svoje izbore, imamo pravo promijeniti nešto, možda smisliti neke svoje nove tradicije.
Blagdani nisu emocionalni lijek, niti bi to trebali biti. Tuga, ambivalencija i osjećaj praznine često su razumljivi odgovori na duboko ukorijenjena iskustva. Umjesto da se od sebe i drugih zahtijeva obavezna sreća, možda je važnije dopustiti si iskren odnos prema vlastitim emocijama, dopustiti sebi i drugima da budu upravo onakvi kakvi jesu u tom trenutku, osobito u razdobljima koja simboliziraju završetke i nove početke.
