Connect with us

Moderna vremena

ADHD KOD ODRASLIH Droge i alkohol za liječenje poremećaja?

Objavljeno

/

Foto: Pexels

Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje

Kada dijete dobije dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poznatog kao ADHD, mnogi roditelji počinju gledati na vlastite emocije i ponašanje drugim očima, a neki se pitaju imaju li možda i oni ADHD koji još nije prepoznat.

– Za mnoge odrasle osobe, dijagnoza ADHD-a postavljena djetetu prvi je poticaj da se i sami testiraju – kaže dr. Matthias Rudolph, specijalist psihosomatske medicine i psihoterapije.

I to s dobrim razlogom, jer ADHD je genetski uvjetovan, neurobiološki metabolički poremećaj u kojem je mozak preosjetljiv na senzornu stimulaciju. Postoji neravnoteža neurotransmitera dopamina i noradrenalina.

Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje.

Neki oboljeli od ADHD-a obično se ponašaju na temelju svog ‘osjećaja’, imaju česte promjene raspoloženja i skloni su naglo prekinuti vezu ili dati otkaz na poslu. Drugi se bacaju na sport, osobito ekstremne sportove.

Zlouporaba alkohola ili droga nisu neuobičajeni.

– Neki oboljeli od ADHD-a uzimaju lijekove kako bi sami izliječili svoje stanje – rekla je neurologinja dr. Carolin Zimmermann.

Daljnji simptom je ‘gubljenje niti’, kako to kaže Rudolph. Mnogi oboljeli od ADHD-a imaju problema sa sustavnim planiranjem dana i često zagube predmete poput ključeva, mobitela i kreditnih kartica.

S druge strane, mnogi se mogu intenzivno usredotočiti na stvari koje smatraju uzbudljivima. Oni su savršeni krizni menadžeri i najbolji su kad se drugi pogube i ne znaju što da učinei. “Zbog toga su mnogi od njih aktivni u umjetnosti ili show businessu, rade u IT-u ili start-up poduzećima”, kaže Zimmermann.

Manje je vjerojatno da će ženama biti dijagnosticiran ADHD nego muškarcima, tvrdi Rudolph, uglavnom zbog prevladavajućih rodnih stereotipa/očekivanja: dječaci su bučni i nemirni, djevojke tihe i sanjive.

– Ali ako bolje pogledate, to nije uvijek točno – kaže on.

Najveća razlika između spolova kada je riječ o ADHD-u, kaže on, jest ta što su muškarci skloni prezentirati svoje simptome izvana i vidjeti svoje loše ponašanje kao krivnju drugih, dok su žene sklone samookrivljavanju pa se kod njih javlja depresija ili tjeskoba.

Osamdeset posto odraslih osoba s ADHD-om ima još neko stanje, a 60 posto ima dva ili više, kaže Rudolph. Među njima su depresija, anksioznost i ovisnosti.

Kad se odraslima dijagnosticira ADHD, kreće liječenje koje se sastoji od nekoliko elemenata. Lijekovi su važni, često nadopunjeni kognitivno bihevioralnom terapijom čiji je cilj pomoći u boljem strukturiranju života. Ostali elementi mogu uključivati radnu terapiju, sport i grupe za samopomoć.

Znanost

CEREBRALNA PARALIZA Ranija dijagnostika i brža intervencija

Objavljeno

/

Napisao/la:

Osoba pruža podršku osobi u invalidskim kolicima držeći je za ruku.
Foto: Pexels

Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života

Poslušaj članak

Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.

No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.

Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.

Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.

Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi

– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.

Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.

Nastavite čitati

Moderna vremena

PLATFORMA ZA LJUBAV Intimni život osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena puše u maslačak pokraj muškarca u invalidskim kolicima u parku.
Foto: Pexels

Zvuči gotovo srcedrapajuće da je Dateability nedavno bio uzročnikom prvog braka sklopljenog između dvoje korisnika ove aplikacije

Poslušaj članak

Možda i niste čuli za platformu Dateability, aplikaciju za upoznavanje koja, kako kažu njezini osnivači, pomaže u rušenju tabua o intimnom životu osoba s invaliditetom.

Ova je platforma gotovo preko noći stekla golemu popularnost među ljudima s invaliditetom, ali i onima koji invaliditet nemaju. Razlog je prilično jednostavan. Vodeće aplikacije za upoznavanje – poput Tindera, Hingea i Bumblea – za neke osobe s invaliditetom ili one s kroničnim bolestima mogu biti diskriminirajuće ili isključive. Kako kaže jedan 29-godišnji mladić iz Bristola, a prenosi BBC, korisnici takvih platformi u njemu najprije vide invaliditet, a tek potom osobu.

Platforma Dateability tek je jedna od sve većeg broja namijenjenih osobama s invaliditetom, vrtoglavi porast broja korisnika bilježe i Hiki, Special Bridge te Dating4Disabled.

Spomenuti mladić veli kako je, kada je postao članom Dateabilityja, osjetio ‘ogromno olakšanje jer se više ne osjeća pod pritiskom kada ili kako nekome reći za svoj invaliditet’.

Zastarjeli stereotipi koji sugeriraju da osobe s invaliditetom ne žele ili ne zaslužuju romantične veze ili intimnost na ovim su platformama strogo zabranjeni.

Tom Lewis, 43-godišnjak koji ima cerebralnu paralizu, kaže kako mu je platforma pomogla povezati se s istomišljenicima, što je uvelike pozitivno utjecalo na njegov život

– Volim ljude poput sebe i volim koristiti aplikaciju Dateability koja mi ​​pomaže steći nova poznanstva. Pomaže mi i jer sam homoseksualac – rekao je Tom za BBC.

Zvuči gotovo srcedrapajuće da je Dateability nedavno bio uzročnikom prvog braka sklopljenog između dvoje korisnika  aplikacije. Kaci i Colin LeFon, novopečeni supružnici, na platformi su najprije tražili supatnike s kojima će jadikovati o svome zdravstvenom stanju no, kako kažu, njihov se odnos vrlo brzo od lamentacija o izazovima invaliditeta prometnuo u razgovor o slušanju i razumijevanju. Kako li je samo lijepo kada u ovoj digitalnoj močvari postoji netko tko će te slušati, a potom i razumjeti.  

– Ljudi ne očekuju da osobe s invaliditetom imaju spolne odnose – kaže Jacqueline Child, suosnivačica Dateabilityja.

– Razumijemo jedinstvene okolnosti koje se javljaju prilikom izlazaka s osobama s invaliditetom, zbog čega smo stvorili siguran i prihvaćajući prostor za stvaranje smislenih veza za osobe s tjelesnim, intelektualnim i psihijatrijskim invaliditetom.

Njezina je životna priča uistinu dobar predložak za filmski scenarij. Da ne duljimo, Jacqueline je razvila kroničnu bolest s 14 godina te i sama doživjela diskriminaciju koristeći vodeće aplikacije za upoznavanje. Stoga je bila nevjerojatno odlučna i hrabra ustati protiv tupavih stereotipa o invaliditetu i intimnosti. Ili bi je na tim aplikacijama odmah odbili, svjedoči Jacqueline, ili bi joj ljudi govorili uvredljive stvari poput ‘nikad nemoj imati biološku djecu’ ili da njihove obitelji ne bi odobrile vezu s osobom s invaliditetom.

Njezina platforma za upoznavanje, uvjerena je, početak je šireg pokreta u kojemu će invaliditet i intimnost nestati kao tabu, naime aplikacija gdje će ljudi znati slušati i razumjeti druge.

Nastavite čitati

Znanost

STUDIJA Previše proteina ne koristi osobama koje se malo kreću

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ruke starije osobe koja iz staklenke sipa kikiriki u dlan.
Foto: Towfiqu Barbhuiya/Pexels
Novinar: Darko Vlahović

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu

Poslušaj članak

Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.

Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.

– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.

– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.

Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.

Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.

Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu