Nedostatak empatije i razumijevanja može značiti da ugostiteljska industrija ne identificira osobe s invaliditetom kao ciljne korisnike svojih usluga
Mnoge osobe s invaliditetom osjećaju se izolirano i isključeno kada je riječ o prehrani u javnim prostorima, pokazuje istraživanje Tehnološkog sveučilišta u Sydneyu.
Na ovu činjenicu donedavno nitko nije obraćao pažnju, premda je objedovanje vani visoko cijenjena društvena aktivnost, kao i sjajan način za slavlje, druženje s obitelji i prijateljima, ali i poslovanje.
Rezultati ove studije ‘šaka su u oko’ i svima onima koji godinama neumorno rade na priznavanju prava ljudi s invaliditetom, ukazuju na svekoliku diskriminaciju u društvenom životu te nude rješenja za poboljšanje takve nakaradne situacije. Za što se, zaboga, svi ti svjetski aktivisti bore ako čovjek s nekim tjelesnim ograničenjem u restoranima ne može pojesti ni pristojan obrok?!
U svijetu otprilike jedna od svakih šest osoba živi s invaliditetom, uključujući intelektualne, fizičke ili senzorne nedostatke ili oštećenja, kao i invaliditet nakon moždanog udara ili povezan s Parkinsonovom bolešću, bolešću motoričkih neurona ili drugim stanjima. Procjenjuje se da 8 posto svjetske populacije ima poteškoća s gutanjem, a mnogima je potrebna hrana s modificiranom teksturom za siguran i ugodan obrok.
Istraživanje nazvano ‘Žudnja za uključivanjem: sustavni pregled iskustava i potreba osoba s invaliditetom koje jedu vani’, nedavno objavljeno u časopisu Disability and Rehabilitation, analizirala je 36 studija usmjerenih na iskustva osoba s invaliditetom u restoranima i kafićima. A ta iskustva nisu obojena veselim tonovima.
Većina tih studija odnosila se na osobe s tjelesnim ili osjetilnim oštećenjima, a samo nekoliko proučavalo je iskustva ljudi s intelektualnim invaliditetom, teškoćama gutanja ili komunikacijskim ograničenjima.
– Ova studija pokazuje da osobe s invaliditetom ne mogu konzumirati hranu vani kao i drugi ljudi. Često puta kafić ili restoran nisu dostupni ili osoblje pokazuje omalovažavajuće i negativne stavove – navode autori istraživanja.
– Ljudi s komunikacijskim poteškoćama bore se da prenesu svoju poruku, a oni koji imaju problem s gutanjem često otkriju da na jelovniku nema ničeg sigurnog za jelo ili nema prikladnih slamki za piće, a jelovnik može biti nedostupan. To može navesti ljude da izbjegavaju jesti vani, što znači da također imaju manje društvene interakcije i angažmana. To bitno utječe na njihovo uključivanje u kulturno važne aktivnosti kao što su zabave i proslave ili čak samo druženje s prijateljima na kavi – rekla je Fiona Given, koautorica ove studije, žena s cerebralnom paralizom.
Studija je zaključila da postoji niz radnji koje bi osobama s invaliditetom mogle olakšati objedovanje u restoranima, uključujući potporu za učinkovitu komunikaciju i povećano samoodređenje i samozastupanje, pozornost na dizajn okoliša i ugostiteljskih objekata te poboljšanu obuku ugostiteljskog osoblja o pristupu osobama s invaliditetom.
Nedostatak empatije i razumijevanja može značiti da ugostiteljska industrija ne identificira osobe s invaliditetom kao ciljne korisnike svojih usluga. S obzirom na naglasak ugostiteljske industrije na personaliziranoj usluzi, to je zbunjujuće, zaključili su autori istraživanja.
