Osobe s invaliditetom
ZET putniku u kolicima mora isplatiti odštetu zbog diskriminacije
Ovaj slučaj ilustrira kako sud prepoznaje da redovni linijski prijevoz ne smije biti privilegija, već pravo koje mora biti jednako dostupno svima
Poslušaj članak
Siniša Kekić, putnik u invalidskim kolicima, prije dvije godine podnio je tužbu protiv ZET-a jer mu vozač nije ispustio rampu prilikom pokušaja ulaska u tramvaj, što ga je onemogućilo u korištenju javnog gradskog prijevoza.
Sud u Zagrebu presudio je u njegovu korist i utvrdio da je ZET prekršio njegova temeljna prava na jednakost, pristupačnost, dostojanstvo i slobodu kretanja, navodi Index.hr.
Presuda, koja još nije pravomoćna, nalaže da ZET osigura da svi niskopodni tramvaji u prometu budu opremljeni rampama dostupnim osobama u kolicima. Sud je odbacio obrane ZET-a prema kojima je problem bio u nesposobnosti konkretnog vozača za spuštanje rampe, u nedostatku radne snage ili u organizacijskim teškoćama, te je poručio da tehničke barijere i organizacijski propusti ne smiju ograničiti prava osoba s invaliditetom.
U odluci je ZET proglašen potpuno odgovornim za diskriminaciju, pri čemu izvanredna ispričavanja ne oslobađaju od obveze naknade štete. Iznos dodijeljene odštete iznosi 9954 eura, s obračunatim kamatama, uz dodatnih tisuću eura za parnične troškove.
– To još nije pravomoćna presuda, mora na županijski sud, a na tužbu sam se odlučio jer je vozač bio bezobrazan i nije mi htio otvoriti prednja vrata, nego je putnica izvana morala stisnuti tipku da bih mu se uopće mogao obratiti. On je, usred razgovora, zatvorio vrata i otišao. Nakon toga sam čekao 45 minuta na kiši jer sljedeći tramvaj nije bio niskopodan, a onaj nakon njega nije imao ugrađenu rampu iako je bio niskopodan, pa ni iz trećeg pokušaja nisam mogao ući. Ružno iskustvo i, nažalost, ni prvo ni zadnje – bilo ih je u tri desetljeća puno. Ovo je jednostavno kap koja je prelila čašu – kratko je komentirao Siniša.
Ne krije zadovoljstvo što je slučaj pozitivno riješen kao primjer da ubuduće ZET može kvalitetnije educirati djelatnike, jer iako tvrde da ih redovno educiraju, i dalje se događaju brojni propusti.
– Osjetan je pomak u pristupu prema putnicima s invaliditetom, pogotovo s mlađim djelatnicima, ali daleko je to od onoga kako bi trebalo biti – zaključio je Siniša Kekić.
Ovaj slučaj ilustrira kako sud prepoznaje da redovni linijski prijevoz ne smije biti privilegija, već pravo koje mora biti jednako dostupno svima.