Istraživanja pokazuju da oko 10 posto ljudi u općoj populaciji ima izražene aleksitimijske osobine, a mnogi za njih saznaju tek u odrasloj dobi – često kroz terapiju ili partnerske odnose
Aleksitimija je psihološki pojam koji opisuje poteškoće u prepoznavanju, razumijevanju i izražavanju vlastitih emocija. Osobe s aleksitimijom često osjećaju da se ‘nešto događa’ u njima, ali ne mogu jasno odrediti je li to tuga, ljutnja, strah ili radost. Umjesto emocija, češće primjećuju tjelesne senzacije poput pritiska u prsima, napetosti u želucu ili općeg umora.
Iako se često pogrešno doživljava kao emocionalna hladnoća, aleksitimija ne znači odsutnost emocija. Emocije postoje, ali su zbunjujuće, nejasne i teško dostupne svijesti. Zbog toga komunikacija s drugima, posebno u bliskim odnosima, može biti izrazito izazovna. Okolina ponekad takve osobe doživljava kao distancirane, zatvorene ili nezainteresirane, iako one same često osjećaju frustraciju jer ne znaju kako objasniti ono što proživljavaju.
Osobe s aleksitimijom često opisuju svoje unutarnje stanje kao ’emocionalnu maglu’. Mnogi kažu da razumiju emocije na racionalnoj razini – znaju kada bi nešto trebali osjećati, ali taj osjećaj ne mogu jasno prepoznati u sebi. Neki navode da im je lakše govoriti o činjenicama, događajima i logici nego o vlastitim doživljajima.
U partnerskim odnosima često se susreću s nerazumijevanjem. ‘Znam da mi je stalo, ali ne znam to pokazati riječima’, česta je rečenica koju izgovaraju. Umjesto verbalnog izražavanja emocija, ljubav i brigu češće pokazuju kroz djela – praktičnu pomoć, brigu ili prisutnost. Mnogi tek kroz terapiju shvate da nisu ‘pokvareni’ ili bezosjećajni, već da jednostavno nemaju razvijen emocionalni jezik.
Aleksitimija se može pojaviti kao stabilna osobina ličnosti, ali i kao posljedica traume, emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu, dugotrajnog stresa ili određenih psihičkih i neuroloških stanja. Često je povezana s anksioznošću, depresijom, posttraumatskim stresnim poremećajem i psihosomatskim simptomima.
Važno je naglasiti da se emocionalna svijest može razvijati. Psihoterapija, osobito terapije usmjerene na emocije, rad s tijelom, mindfulness i vođenje emocionalnog dnevnika pomažu osobama s aleksitimijom postupno naučiti prepoznavati i imenovati ono što osjećaju.
Pojam aleksitimija potječe od grčkih riječi a (bez), lexis (riječ) i thymos (emocija) te doslovno znači ‘bez riječi za emocije’. Istraživanja pokazuju da oko 10 posto ljudi u općoj populaciji ima izražene aleksitimijske osobine, a mnogi za njih saznaju tek u odrasloj dobi – često kroz terapiju ili partnerske odnose.
