Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Zaista smo se potrudili dovesti vrhumske stručnjake za asistivnu tehnologiju, koji dolaze s raznih kontinenata i s velikim znanjem i iskustvom, kaže Miroslav Vrankić

Poslušaj članak

ATAAC konferencija o asistivnoj tehnologiji i potpomognutoj komunikaciji ove godine obilježava desetljeće postojanja i tim je povodom u Zagrebu okupila vrhunske međunarodne stručnjake iz tog područja.

ATAAC 2026, otvoren jučer u zagrebačkom Mozaik Event Centru, privukao je više od tisuću sudionika iz 52 zemlje te organizirao stručnu konferenciju s predavanjima, radionicama, izlagačkim prostorom i igraonicom. Dostojno jubileja, reklo bi se, što nam potvrđuje i Miroslav Vrankić, organizator ATAAC festivala, u pauzi između dva predavanja.

– Zaista smo se potrudili dovesti vrhumske stručnjake za asistivnu tehnologiju, koji dolaze s raznih kontinenata i s velikim znanjem i iskustvom – rekao nam je Vrankić.

Za neupućene, Miroslav Vrankić jedan je od vodećih stručnjaka za asistivnu tehnologiju i potpomognutu komunikaciju, ujedno i veliki zagovornik i lobist za širu primjenu te tehnologije za osobe s invaliditetom. Dakle, zalaže se za znatno veću dostupnost asistivne tehnologije i za ljude slabijeg imovinskog stanja. U svojih 15-ak godina postojanja In Portal je redovno pratio njegove napore u tom pravcu, pa Vrankića pitamo koliko su se u tom razdoblju promijenile stvari kada je o asistivnoj tehnologiji i osobama s invaliditetom riječ.

– Da, hvala In Portalu na vjernosti, a što se tiče asistivne tehnologije u posljednjih je desetak godina napravljen veliki pomak. Međutim, veliki problem predstavlja financiranje, bez pomoći sustava ne možemo realizirati naše ciljeve, a to je ponajprije asistivna tehnologija dostupna svim osobama s invaliditetom kojima je potrebna. Primjerice, komunikatori još uvijek nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Obitelj djeteta s teškoćama i dalje često mora sama pronaći način da to plati – kaže Vrankić.

Molimo dr. Vrankića da nakratko postane futurolog te nam prorokuje razvoj asistivne tehnologije u bliskoj budućnosti. Hoćemo li, kako to tvrde neki stručnjaci, zahvaljujući asistivnoj tehnologiji uskoro drugačije tumačiti pojam invaliditeta? Zapravo, hoće li invaliditet kakvog danas poznajemo već sutra izgledati bitno drugačije?

– Mislite, onako biblijski, jedni će prohodati a drugi će progledati? To se već sada i događa. Pogledajte samo razvoj egzoskeleta, primjerice, zahvaljujući njima osobe s paraplegijom mogu hodati i asistivna tehnologija im je bitno poboljšala živote.Teško je predvidjeti razvoj asistivne tehnologije jer je umjetna inteligencija ušla u to područje i nevjerojatno brzo se razvija, toliko brzo da je nadišla našu sposobnost da je uvedemo u svakodnevni rad. Uređaj koji nema educiranog čovjeka uz sebe ostaje neiskorišten. Svejedno, ja sam optimist, asistivna tehnologija razvijat će se u korist svakog čovjeka kojemu je uistinu potrebna – zaključuje Vrankić.

Na dvodnevnoj ATAAC konferenciji proizvođači asistivne tehnologije iz cijelog svijeta predstavit će svoja rješenja u izlagačkom prostoru, dok je u ATAAC igraonici opremu je moguće isprobati kroz igru i simulirane situacije.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Prednost ovog uređaja je to što direktno i precizno cilja tumorske stanice, a pritom se smanjuje izloženost zračenja zdravih stanica

Poslušaj članak

U svijetu svake godine od neke vrste karcinoma oboli preko 20 milijuna ljudi, a umre ih čak 10 milijuna. Trend obolijevanja odnosno umiranja od raka zabrinjavajuć je i u Hrvatskoj. U Lijepoj Našoj na godišnjoj razini od raka oboli oko 27 tisuća, dok se broj umrlih vrti oko 13 tisuća osoba.

Taj bi se trend uskoro mogao promijeniti. Naime, u studenom ove godine Hrvatska bi trebala dobiti uređaj Acella. Radi se o sustavu kojeg je osmislila kompanija Siemens Healthineers, a koji ima za cilj brže i preciznije izvođenje postupaka za otkrivanje karcinoma.

Spomenuti sustav izrađen je pomoću NeoArc tehnologije koja predstavlja softverski vođenu radioterapiju. Ovaj postupak osigurava stereotaktičko liječenje, odnosno liječenje s manje zračenja.

Pomoću Acella uređaja željeni dio tijela može se ozračiti za svega 60 sekundi. Tako se nanosi manje štete čovjekovom i onako već narušenom zdravlju.

Ovaj uređaj predstavljen je u rujnu, a u glavni grad Hrvatske trebao bi stići i za liječenje se početi koristiti tijekom studenog ove godine. Ovaj uređaj bit će dostupan u privatnoj specijalnoj bolnici za dijagnostiku i liječenje raka Radiochirurgija Zagreb.

Prednost ovog uređaja je to što direktno i precizno cilja tumorske stanice, a pritom se smanjuje izloženost zračenja zdravih stanica. Isto tako, pozitivna stvar je i to što se kod zračenja ovim uređajem, zbog brzine kojom se provodi ovaj tretman, pacijente izuzetno kratko izlaže štetnom zračenju.

Spomenuti uređaj kao i NeoArc sustav na koji se oslanja, nastali su kao plod suradnje između Siemens Healthineersa i vodećim kliničkim i istraživačkim institucijama koje su specijalizirane za područje onkologije.

– Accela je vrsta iskoraka kakav naše područje ne viđa često. Izgrađena je na temeljno modernoj arhitekturi i uvodi generacijski pomak u planiranju liječenja – istaknuo je dr. Dee Khuntia, glavni medicinski direktor Variana, onkološkog poslovanja Siemens Healthineersa.

Naime, Radiochirugija Zagreb postala je prva europska članica Cleveland Clinic Connected, kao i referentni centar Siemens Healthineersa za primjenu umjetne inteligencije u planiranju radioterapije i radiokirurgije.

Iz Siemens Healthineersa poručuju kako je razvoj ove tehnologije svojevrsan odgovor na sve veći broj ljudi oboljelih od karcinoma kao i na sve složenije oblike liječenja istog.

Cilj je, tvrde, omogućiti učinkovitije radne procese i skratiti vrijeme trajanja pojedinih radioterapijskih i radiokirurških postupaka.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Modificirani virus mozgu šalje uputu za proizvodnju proteina ChrimsonR osjetljivog na svjetlost u ganglijske stanice mrežnice

Poslušaj članak

Danas od neke vrste slabovidnosti boluje 2,2 milijarde ljudi. Čak 43 milijuna ljudi ima potpuni gubitak vida, dok 295 milijuna njih pati od slabovidnosti.

Oftalmolog José-Alain Sahel sa Sveučilišta u Pittsburghu, zajedno sa kolegom znanstvenikom Botond Roska s Instituta za molekularnu i kliničku oftalmologiju, pronašao je moguće rješenje za vraćanje vida osobama s jednom vrstom oštećenja vida, piše ScienceAlert.

Naime, riječ je o eksperimentalnom tretmanu za bolest Retinitis pigmentosa, odnosno skupinu nasljednih poremećaja kod koje dolazi do distrofije mrežnice, djela oka koji detektira svjetlost.

Radi se o terapijskom pristupu koja se daje živčanim stanicama pacijenata koje uspiju opstati, kako bi ponovo mogle reagirati, odnosno percipirati svjetlost.

U testiranju je sudjelovalo više ispitanika, a svaki je pacijent primio injekciju s modificiranim virusom u oko koje mu je bolest više zahvatila. Spomenuti virus mozgu šalje uputu za proizvodnju proteina ChrimsonR osjetljivog na svjetlost u ganglijske stanice mrežnice, živčane stanice koje prenose vizualne signale prema mozgu.

Uz terapiju pacijenti gledaju kroz naočale.  

– Genska terapija kroz naočale dostavlja svjetlosni senzor slijepoj mrežnici, čineći je ponovno osjetljivom na svjetlost. Izumljene naočale pružaju svjetlosnu stimulaciju na valnoj duljini na koju ovaj senzor reagira – kazali su Sahel i Roska.

Kamera u spomenutim naočalama bilježi promjene i pretvara ih u jantarnu svjetlost koju projektor zatim usmjerava na mrežnicu te se aktivira spomenuti protein.

– Naočale se prilagođavaju vanjskim svjetlosnim uvjetima i modificiraju signal kako bi osigurale optimalnu stimulaciju mrežnice – ističu Sahel i Roska.

Kada su pacijenti vježbali na vizualnim testovima, oko u koje nije ubrizgana terapija bilo je prekriveno. Ono što se ovom vježbom nastojalo istražiti bila je sigurnost, osjetljivost na svjetlost kao i prepoznavanje određenih predmeta.

Znanstvenici su mjerenjem ustanovili koja je najmanja svjetlost koju pacijenti s naočalama vide prije i nakon tretmana virusom.

Osam ispitanika riješilo je testove s predmetima s korištenjem naočala i bez njih. Pred njih je stavljen zadatak da otkriju, dodirnu ili pokušaju dokučiti u kojem se položaju nalazi određeni predmet.

U testiranje su bili uključeni predmeti kao što su kutijica za spajalice, bilježnica i šipka.

Prema rezultatima koje je zabilježilo računalo, četvero ljudi postiglo je vidljivo poboljšanje između godine i godine i pol od početka korištenja terapije. Za sudionike koji su imali bolje rezultate, njih četvero, utvrđeno je da je to posljedica većeg ponavljanja odnosno kontinuirane vježbe.

Snimke mozga koje su znanstvenici snimili, kod pet ispitanika sugeriraju da je slika došla do mozga, a za njih četvero reagiralo je na sliku, odnosno predmet koji su vidjeli.

Iako je kod devet ljudi zabilježeno nekoliko desetaka nuspojava s očima, one su blage ili umjerene, ni jedna nuspojava nije povezana s injekcijom, a tri su ih povezane s naočalama.

Kako navode znanstvenici, sigurnost ove terapije nije upitna.

Četiri sudionika završila su petogodišnje istraživanje. Iako postoje manjkavosti što u vidu nuspojava, što u vidu tehnologije, znanstvenici rade na rješavanju problema. Oni smatraju kako bi ova terapija u budućnosti mogla pomoći slabovidnim osobama.