Zašto je netko u svom izričaju i postupcima motiviran ‘spaliti sve do temelja’ i širiti neprijateljske poruke i sadržaje, nerijetko usmjerene protiv određene grupe, odnosno političke opcije?
Prije četiri godine, na Danima psihologije Sveučilišta u Zadru, gostovao je danski psiholog, prof. dr. Michael Bang Petersen s izuzetno zanimljivim predavanjem pod naslovom’Potreba za kaosom i motivacija za širenje neprijateljskih političkih glasina’. Jedno od osnovnih pitanja, koje je u prezentiranom istraživanju autor postavio, bilo je: ‘Zašto je netko u svom izričaju i postupcima motiviran ‘spaliti sve do temelja’ i širiti neprijateljske poruke i sadržaje, nerijetko usmjerene protiv određene grupe, odnosno političke opcije?’.
Analizirajući ovu pojavnost, Petersen je sa svojim suradnicima izradio upitnik od osam čestica u kojem ispitanici označavaju svoje (ne)slaganje s tvrdnjama poput: ‘Smatram da bi društvo trebalo biti spaljeno do temelja’; ‘Ne možemo popraviti probleme naših društvenih institucija, trebamo ih srušiti i početi ispočetka’ i drugo. Kao jedna od tvrdnji poslužio je i citat iz poznate knjige Chucka Palahniuka ‘Fight club’ (kao i istoimenog filma): ‘Ponekad želim uništiti nešto prekrasno’.
Primjenjujući ovaj upitnik, Petersenov je tim došao do zanimljivih rezultata. Jedan od prvih bila je pozitivna korelacija između potrebe za širenjem kaosa i motivacije za mobilizacijom istomišljenika, kao i potrebe za privlačenjem pa i zabavljanjem publike oko sebe. Širenje kaosa rezultira stvaranjem straha, zastrašivanja i određene prisile, a onome koji ga širi stvara dodatni osjećaj nadmoći i dominacije.
Još jedna važna karakteristika ličnosti je bila značajno povezana s potrebom za širenjem kaosa, a to je besmisao. Naime, ispitanici koji su imali poteškoća u pronalaženju vlastitog smisla u životu, postizali su statistički značajno više rezultate na ovom upitniku.
Autori na kraju ovog opsežnog istraživanja zaključno kažu: ‘Pojedinci kojima su osobni status i samopromocija izuzetno važni, a pronalaženje pravog smisla u životu im nije jača strana, izražavanjem i širenjem kaosa i neprijateljskih poruka nastoje mobilizirati svoje pratitelje u borbi protiv čitavog sustava, kreirajući destruktivne strategije, kako bi sami sebe izbavili od osjećaja osobnog besmisla.’
