Uživajte, dragi moji, u buđenju i sutonu ljetnih dana, opustite se i odlutajte barem u mislima, daleko od svih, ali uvijek ostajući blizu sebe
Ovih dana došla mi je u ruke sjajna knjiga Olje Savičević Ivančević naslova ‘Pisma čitateljici’. Na samom početku spisateljica kaže:
‘Pisanje je kao razgovor s ljudima koje volimo i s kojima smo živi, ne možemo se zaustaviti i svaka priča ima nastavak … To i je neka bit pripovijedanja i pisanja, nije dovoljna samo želja ili strast prema tome, često je presudno kome se obraćamo, adresant, onaj ili ona s kojima imamo potrebu ostati u četiri oka i osjećamo ‘tebi želim, mogu, trebam reći, govoriti.’ To je ujedno priča o Autorici i Čitateljici (Autoru i čitatelju), kroz koju se obje ostvaruju, jedna od najsnažnijih međuljudskih veza koje postoje, zasnovana na nekom davno nenapisanom ugovoru o naklonosti, razumijevanju, poštovanju i neokrnjenom povjerenju.
… Zadovoljstvo čavrljanja (pisanja) stara je boljka s kojom se treba izboriti dok gore lampice na alarmima, gradovi i šume svijeta, dok nam svima doslovno gori i topi se pod nogama, dok gore, čemu šutjeti, i zaboravljeni ručkovi na špaherima…
… Svijet je mahnit i obezglavljen, kako mu prići. Postaju li sve teme koje nisu političke naravi efemerne (nevažne) i treba li baš zbog toga pisati o sitnicama koje život znače, olabaviti barem u knjigama (i tekstovima raznim) da bismo sačuvale dragocjenosti svakodnevice – u prolaznu slavu svega što vrijedi. Ako govorimo više o smislenim i dobrim sitnicama, možemo li malo povećati opseg lijepog i vratiti važnost i normalnost standardnom životu (kakav naslućujemo)?’
Odgovor je više nego jasan i moramo ga svi uglas izgovoriti: ‘Možemo!!’ Jer – pisali smo, pišemo i pisat ćemo i o sitnicama i o (samo naizgled) ‘krupnicama’, i o ‘nenormalnoj normalnosti’, i o ‘normalnoj nenormalnosti’, o svemu onome što život čini i o onome što mi (ne) činimo (u) životu, vraćajući se iznova i iznova ljepoti i jednostavnosti života samoga.
I zato – uživajte, dragi moji, u buđenju i sutonu ljetnih dana, opustite se i odlutajte barem u mislima, daleko od svih, ali uvijek ostajući blizu sebe.
Čitamo se početkom rujna.
