Nitko ni u kom slučaju ne može drugoj osobi reći kako treba misliti. To je jednako kao kada biste nekome rekli kako treba disati da bi mu krv cirkulirala
Još u 18. stoljeću znameniti filozof Immanuel Kant o ‘čistom je umu’ pisao, o umu koji ‘iskustvo potvrđuje’, stvarajući podlogu za mnoga znanja i teorije koje su slijedile – i one marksističke, i one teološke, čas ‘napredne’, čas ‘nazadne’, ovisno koji vjetrovi puhali, po onoj Gundulićevoj ‘tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje’.
Al’ čitava je poanta i onda i sada, a nadajmo se i ubuduće, u razvijanju i podržavanju kritičkog mišljenja, čijim se ocem smatra John Dewey, američki filozof, pedagog i psiholog. On kritičko mišljenje naziva i refleksivnim, pobliže ga definirajući u knjizi ‘Kako mislimo’, izdanoj 1910. godine. Prema njemu kritičko ili refleksivno mišljenje je ‘aktivno, uporno i pažljivo razmatranje određenog uvjerenja, uz analizu onoga što to uvjerenje podupire, što samo po sebi predstavlja refleksiju našega mišljenja o vanjskim procesima i događajima oko nas.’
Mada je naslov ovog djela ‘Kako mislimo’ (How we think), kažu da bi sasvim prikladan bio i ‘Kako misliti’,što, osim samog sadržaja, potvrđuju i prvi reci ove knjige: ‘Nitko ni u kom slučaju ne može drugoj osobi reći kako treba misliti. To je jednako kao kada biste nekome rekli kako treba disati da bi mu krv cirkulirala’.
Dewey je uveo i pojam ‘učenje za mišljenje’ (learning to think) ističući važnost uvježbavanja kritičkog mišljenja, što bi po njemu trebala biti primarna svrha i imperativ svih obrazovnih sustava.
Suprotno kritičkom jest reproduktivno mišljenje koje je rezultat učenja i ponavljanja unaprijed pripremljenog i ‘serviranog’, kao i lojalno, ne razmišljajuće ponavljanje onoga što netko drugi misli.
Promišljati i kritički vrednovati tvrdnje koje čujemo zauzimajući stav prema njima ili se reproduktivno i (ne)misleći sljedno prikloniti istomišljenicima svojim?
Poticati ili zatirati? Svakome na izbor bilo …
