Osobe koje boluju od ovog poremećaja mogu osjećati dodir, toplinu i hladnoću, ali ne osjećaju bol, bez obzira na ozbiljnost ozljede. To može zvučati kao blagoslov, no u stvarnosti je to stanje puno opasnosti
Zamislite svijet u kojem vas nikada ne boli glava, ne osjećate zubobolju, niti ikad znate što znači opeći se ili uganuće. Za većinu ljudi, bol je neugodna, ali i korisna pojava – znak da nešto nije u redu. No, za malu skupinu pojedinaca diljem svijeta, bol je potpuni nepoznat pojam. Oni žive s rijetkim medicinskim stanjem poznatim kao urođena neosjetljivost na bol (engl. congenital insensitivity to pain, CIP).
CIP je rijetki genetski poremećaj koji onemogućava živčanim završecima da prenose bolne podražaje u mozak. Osobe koje boluju od ovog poremećaja mogu osjećati dodir, toplinu i hladnoću, ali ne osjećaju bol, bez obzira na ozbiljnost ozljede. To može zvučati kao blagoslov, no u stvarnosti je to stanje puno opasnosti.
Liv iz Švedske, danas tinejdžerica, rođena je s CIP-om. Njezini roditelji kažu kako su prvi put posumnjali da nešto nije u redu kada se kao beba nikad nije rasplakala od pada ili ozljede. U dobi od dvije godine ugrizla si je jezik do krvi – bez da je pokazala ikakav znak nelagode.
– Bilo je zastrašujuće. Nikad nisi znao kad je stvarno ozlijeđena – rekla je njezina majka.
– Kao dijete sam voljela trčati i igrati se, ali često sam lomila kosti bez da sam to primijetila. Jednom sam hodala na slomljenom gležnju tjednima, a da nisam znala – kazala je Ashlyn iz SAD-a, koja boluje od istog poremećaja.
Iako se može činiti kao da je riječ o supermoći, nedostatak boli ima svoju mračnu stranu. Bez osjećaja boli, ljudi ne znaju kada trebaju potražiti pomoć. Djeca s CIP-om moraju se pažljivo nadzirati jer mogu nesvjesno ozlijediti sebe – primjerice, stavljanjem ruku na vruću ploču ili udaranjem glavom o zid, bez ikakve svjesnosti o posljedicama.
Roditelji djece s CIP-om često se osjećaju kao da moraju držati svoju djecu ‘pod staklenim zvonom’. Nema spontanih igara, sportova, niti opuštenih trenutaka. Svaki dan je izazov, jer i najmanja ozljeda može proći nezamijećeno i postati ozbiljna. Mnogi oboljeli imaju trajna oštećenja zglobova, zuba ili organa upravo zbog nedostatka boli koja bi upozorila na problem.
Trenutno ne postoji lijek za CIP, ali znanstvenici proučavaju gene povezane s tim poremećajem kako bi pronašli načine liječenja – ne samo za oboljele, već i u svrhu razvoja učinkovitijih analgetika za one koji bol osjećaju previše, poput ljudi s kroničnim bolestima.
– Svi misle da je blagoslov ne osjećati bol. Istina je upravo suprotna. Bol nas štiti. Bez nje, svijet postaje mnogo opasnije mjesto – poručio je otac jedne djevojčice s CIP-om.
