Ljudi bi mogli misliti da je boks za mlade i odrasle osobe s Down sindromom čudan i da se ne može smatrati terapijom, ali boks uistinu djeluje, svjedoči mama jedne tinejdžerke s invaliditetom
I laicima je već poznato da ljudi s Down sindromom imaju teškoća s tonusom mišića, koordinacijom oko-ruka i ravnotežom. No osobe s ovim sindromom, koji se naziva i trisomija 21, nisu uvijek spremne baviti se nekim od sportova kako bi riješile ovaj problem. Pogotovo ne s borilačkim sportovima.
Stoga su mnogi ispočetka sumnjičavo gledali na Down to Box, program koji osnažuje osobe s Down sindromom da koriste boks kao sredstvo za rad na svojoj koordinaciji, mentalnom fokusu i fizičkoj kondiciji. Sada se priča stubokom promijenila pa se program Down to Box sve češće označava kao moćna terapija za ljude s trisomijom 21.
Jedna od onih koji su se osvjedočili u učinkovitost programa je i 14-godišnja Phoenix Anderson, tinejdžerka koja je odrastajući s Downom imala značajnih poteškoća u svekolikoj socijalizaciji. Nakon tromjesečnog skakutanja u ringu, učenja tehnika eskivaže i šaketanja sa sparing parteri(ca)ma, Phoenix se osjeća bolje nego ikad u životu. Samopouzdanje joj svakodnevno raste, baš kao i socijalne vještine.
Jednosatni tečaj boksa, par puta tjedno, odrađuje u Jack Costello Boxing Gym, teretani koja vonja na muški znoj i testosterone, a vodi je boksački trener Brian Costello.
Teretana, smještena u uskom središtu grada Philladephije, oduvijek je služila kao sklonište za one mlade ljude koji bi se, da nije bilo boksa, vrlo vjerojatno bavili dilanjem droge ili bi bili na skrbi socijalnim službama. Sada teretana, uz rehabilitirane delikvente, ugošćuje i mlade Downovce.
– Godinama smo slušali pitanja roditelja koji dolaze i govore: ‘Imam sina ili kćer s autizmom, ne snalaze se u društvu. Imate li nešto što bi nam moglo pomoći?’ – kaže trener Costello.
– Oduvijek smo imali potražnju za boksom kao oblikom terapije i prije nego što smo se uključili u Down to Box, ali nismo baš imali iskustva u radu s osobama s različitim oblicima invaliditeta. Sada je situacija bitno drugačija i sretni smo što možemo pomagati svim mladim ljudima, svejedno imaju li razvojne teškoće ili ne – kaže Costello koji je i sam u mladosti imao problema sa zakonom, ali se kroz boks uspio osloboditi sve tog nezadovoljstva i bijesa, tipičnog za američke tinejdžere.
– Ljudi bi mogli misliti da je boks za tinejdžere i odrasle s Down sindromom čudan i da se ne može smatrati terapijom, ali boks uistinu djeluje – svjedoči mama Phoenix Anderson, tinejdžerke s početka priče.
– Vidjela sam veliku promjenu na svojoj kćeri otkako je počela dolaziti ovamo i u boksu pronašla ne samo sport kojim se želi baviti, nego i druge stvari koje je čine sretnijom i ispunjenijom osobom. Terapija je u ringu, to je jasno kao dan.
