Printanje asistivnih uređaja u nevjerojatno kratkom roku i za sitne novce postalo je stvarnost zahvaljujući naporima dvojice američkih entuzijasta
Mogu li 3D printeri stvarati asistivnu tehnologiju za pomoć osobama s invaliditetom u rješavanju problema s kojima se susreću u svakodnevnom životu?
Ako to pitate Noama Platta i Philipa Dunhama, koji su svoje karijere posvetili izgradnji humanijeg društva, odgovor je sam po sebi jasan. Oni kažu da 3D pisači za sada mogu stvarati jednostavnija asistivna pomagala, no proizvodnja u ovoj grani tehnološke industrije zapravo još nije ni počela. Visoko sofisticiranu asistivnu tehnologiju u 3D printu možemo očekivati tek u nekoj, ne tako bliskoj budućnosti.
Kako god bilo, Platt i Dunham svojim su dizajnom jednostavnijih pomagala već osvojili zajednicu osoba s invaliditetom te su besplatno isporučili više od petsto uređaja asistivne tehnologije korisnicima s različitim tjelesnim ograničenjima.
Arhitekt po zanimanju, Platt je prije tri godine osnovao neprfitnu organizaciju MakeGood, i to nakon što je dizajnirao prijenosnu WC školjku za čovjeka s cerebralnom paralizom kojemu je odlazak na zahod predstavljao veliki problem.
Njegov prijatelj Phillip Dunham kvadriplegičar je već 25 godina, a u 3D printanje uključio se nakon što je s Plattom radio na dizajnu držača za telefon za invalidska kolica. Oduševila ga je, kaže, mogućnost printanja asistivnih uređaja u nevjerojatno kratkom roku i za sitne novce.
Tako je u njihovoj skromnoj radionici proizveden i trenažer za mobilnost male djece – sićušna invalidska kolica od drva i plastike koja pomažu mališanima da se sigurnije i lakše kreću. No njihov asortiman proizvoda neprestano raste, tako da se među njihovim klijentima danas nalaze i osobe oštećena vida.
– Ključni razlog zbog kojeg nam se ljudi s invaliditetom obraćaju jest to što ne mogu pronaći ono što im je potrebno na komercijalnom tržištu, a mi smo u mogućnosti vrlo jeftino izraditi stvari koje su zaista prilagođene njihovim specifičnim potrebama – rekao je Platt.
Već se dulje vrijeme govori o robotima koji bi trebali zamijeniti asistente od krvi i mesa, ili o umjetnoj inteligenciji koja će ljudima s invaliditetom bitno olakšati svakodnevicu, no skeptici tvrde kako smo još daleko od te tehnološke utopije.
