Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Sljedeći je korak širenje mreže objekata opremljenih Eurobravama. Gradovi, općine, turističke zajednice, benzinske postaje, trgovački centri, zračne luke, kolodvori te sportske i kulturne ustanove pozvani su uvesti sustav

Poslušaj članak

Osobe s invaliditetom u Hrvatskoj uskoro bi trebale lakše i samostalnije koristiti prilagođene toalete, dizala i druge javne sadržaje zahvaljujući uvođenju Euroključa i Eurobrave. Hrvatska se tako pridružuje europskom sustavu koji korisnicima omogućuje pristup prilagođenim prostorima bez traženja ključa od zaposlenika ili ovisnosti o pomoći drugih ljudi.

Uvođenje sustava rezultat je suradnje njemačke tvrtke Der Euroschlüssel GbR, vlasnika licence, i hrvatske tvrtke OSIVOZI d.o.o., zadužene za nabavu, distribuciju i ugradnju opreme.

Euroključ je posebno zaštićen ključ kojim korisnici mogu otključavati prilagođene toalete, dizala, rampe i druge sadržaje opremljene Eurobravom. Sustav se već koristi u brojnim europskim zemljama, a njegov je cilj olakšati svakodnevni život osobama s invaliditetom i omogućiti im veću slobodu kretanja. Istodobno, Eurobrave pomažu u zaštiti prostora od vandalizma, onečišćenja i korištenja koje nije u skladu s njihovom namjenom.

Domagoj Plašić, osnivač tvrtke OSIVOZI d.o.o. i dugogodišnji volonter, ističe da projekt za njega nije samo poslovni pothvat, nego nastojanje da se uklone prepreke s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću.

– Za mene ovo nije samo tehnički projekt ili obična distribucija brava. Euroključ je za osobe s invaliditetom ključ prava, neovisnosti, očuvanja dostojanstva i osnovnog ljudskog prava na slobodno kretanje. Uspjeh za mene neće biti trenutak u kojem ćemo potpisati veliki ugovor ili prodati bravu ili ključ. Reći ću ‘uspjeli smo’ onoga dana kada na terenu, u stvarnom životu, vidim da je ovaj sustav izbrisao osjećaj poniženja i prepreka s kojima se osobe s invaliditetom danas svakodnevno susreću – poručuje Plašić.

U planu je i razvoj mobilne aplikacije koja bi korisnicima omogućila jednostavno pronalaženje lokacija opremljenih Eurobravom u Hrvatskoj. Prikazivala bi najbliže pristupačne toalete, rampe i dizala, radno vrijeme, fotografije i druge informacije važne za planiranje kretanja. Korisnici bi mogli pretraživati lokacije na autocestama, benzinskim postajama, kolodvorima, u trgovačkim centrima, parkovima te kulturnim i turističkim objektima. Predviđena je i povezanost s europskom bazom lokacija radi lakšeg planiranja putovanja izvan Hrvatske.

U projektu sudjeluje i Udruga Zamisli, koja će pomagati u utvrđivanju potreba korisnika i nastojati osigurati transparentan postupak bez nepotrebnih administrativnih prepreka. OSIVOZI će preuzeti tehnički dio posla, uključujući distribuciju originalnih Euroključeva i Eurobrava te planiranje i ugradnju brava.

Uvođenje sustava predstavljeno je na konferenciji na kojoj su sudjelovali predstavnici institucija, organizacija osoba s invaliditetom i europskih tijela. Među njima su bili Christophe Lefèvre, član Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Alen Ružić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom, te Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge Zamisli. Sudjelovali su i predstavnici Saveza SUMSI, Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Svjetlana Marijon istaknula je da je u središtu projekta ljudsko dostojanstvo.

– Naša mjera uspjeha nije koliko smo ključeva prodali, nego koliko je ljudi stiglo do vrata, otvorilo ih samostalno, obavilo što treba i nastavilo dalje s osmijehom – poručila je.

Ministar Alen Ružić naglasio je da institucije trebaju podupirati inicijative koje uklanjaju prepreke i olakšavaju svakodnevni život osobama s invaliditetom.

Pravobranitelj Darijo Jurišić istaknuo je da pristupačnost nije pitanje dobre volje, nego temeljno ljudsko pravo.

Predsjednica SOIH-a Marica Mirić izrazila je uvjerenje da će sustav olakšati pristup javnim sadržajima bez ponižavajućeg traženja ključeva.

Sljedeći je korak širenje mreže objekata opremljenih Eurobravama. Gradovi, općine, turističke zajednice, benzinske postaje, trgovački centri, zračne luke, kolodvori te sportske i kulturne ustanove pozvani su uvesti sustav. Objekti će dobiti oznaku „Euroključ – Pristupačan objekt“, kojom će posjetiteljima označiti da su dio sustava.

Osobe s invaliditetom koje žele iskazati interes za kupnju Euroključa mogu ispuniti službeni obrazac za iskaz interesa.

Cijena Euroključa iznosi 33,20 eura + 25 posto PDV-a (8,30 eura), odnosno ukupno 41,50 eura s PDV-om, uz eventualne troškove poštarine ako se preuzimanje ne obavlja osobno u prostorijama Udruge Zamisli ili prema dogovoru.

Institucije, ustanove i tvrtke zainteresirane za ugradnju Eurobrava mogu se obratiti tvrtki OSIVOZI d.o.o. putem e-pošte eurokljuc@osivozi.hr ili telefonom na broj 099/207-8940.

Više informacija dostupno je na stranici OSIVOZI – Euroključ i Eurobrava.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Prema najnovijim podacima, u Hrvatskoj je evidentirano 8.005 nezaposlenih osoba s invaliditetom od ukupno 59.423 nezaposlenih. U prvih šest mjeseci ove godine zaposleno je 2.060 osoba s invaliditetom, što je oko 3,7 posto od svih zaposlenih

Poslušaj članak

O dobrim praksama inkluzivnog zapošljavanja govorilo se na panelu „Inkluzija s velikim I: Zapošljavanje osoba s invaliditetom“ u sklopu Konferencije Startover, održane 6. listopada u Zagrebu u organizaciji 24sata. Tom prigodom predstavljen je Centar za inkluzivne radne aktivnosti (CIRA), koji kontinuirano radi na zapošljavanju osoba s invaliditetom.

– Zaposlenje osobama s invaliditetom omogućava financijsku neovisnost koja je prevencija institucionalizacije. Najveća prepreka za zapošljavanje je predrasuda da su ove osobe radno nesposobne te nedovoljno poznavanje procesa zapošljavanja i birokratska opterećenja – rekla je Kristina Prhal Mišić iz Centra.

Pojasnila je da Centar pomaže poslodavcima iz privatnih tvrtki u procesu zapošljavanja osoba s invaliditetom, dok osobama pruža stručnu podršku u traženju zaposlenja.

Kroz intervju se prikupljaju informacije o sposobnostima, mogućnostima i interesima osobe, na temelju čega se izrađuje njezin profil, a što se tiče poslodavca, vrši se analiza radnog mjesta i okruženja. U inkluzivnom zapošljavanju ključni su radni asistenti Centra koji pružaju podršku osobi na radnom mjestu i senzibiliziraju radni kolektiv. U početku se osobe s invaliditetom zapošljavaju na nepuno radno vrijeme u pomoćnim poslovima, a tijekom vremena rade druge poslove.

Ove godine zahvaljujući Centru ugovore je dobilo sedam osoba u tri tvrtke te se očekuju daljnja zapošljavanja do kraja godine.

Vedran Prpić iz METRO-a Hrvatska istaknuo je da tvrtka koristi razne modele zapošljavanja, među kojima je izravno zapošljavanje.

– Surađujemo s centrima za odgoj i obrazovanje. U sklopu projekta „Upoznavanje s radnom okolinom“ u Varaždinu osobe s invaliditetom upoznajemo s radnim zadacima tvrtke. Skladišno-prodajni smo prostor, veleprodaja, te su posebni uvjeti rada prisutni za skoro 85 pozicija. Stoga je bitno interno osvijestiti što je objektivni zahtjev posla, a što predrasuda – pojasnio je Prpić.

Tiskara Macan, koja ima status integrativne radionice, zapošljava preko 60 posto osoba s invaliditetom koje obavljaju različite poslove. S ciljem ispunjenja potencijala osobe tvrtka prilagođava radne procese i radno mjesto – od arhitektonskih do tehničkih prilagodbi, kao što je na strojevima svjetlosna signalizacija za osobe oštećenog sluha. U integrativnoj radionici stručni radnik daje podršku osobi s invaliditetom i prilagođava radne procese, dok je radni instruktor zadužen za stručno usavršavanje osoba te također za prilagodbu radnih procesa.

– Njihova suradnja je bitna kako bi se otkrilo u čemu je osoba najbolja, što može doprinijeti uspjehu tvrtke i profesionalnom razvoju osobe – pojasnila je Lucija Jelušić iz tiskare Macan.

Pozitivna iskustva u zapošljavanju osoba s invaliditetom iznijela je i Ida Mujkić iz Spectra media d.o.o. Tvrtka se bavi recikliranjem elektroničkog otpada, a trenutačno su zaposlene dvije osobe s invaliditetom kao strojar u bravariji i mehaničar u pogonu. Sudionici panela složili su se da je potrebno više organizacija koje povezuju osobe s invaliditetom i poslodavce.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Nada je ljudima s ozljedom leđne moždine potrebna, ali ne smije se pretvoriti u poslovni model. Nada nije terapija, a očaj pacijenta ne smije biti tržište, poručuje Bojan Hajdin, predsjednik HUPT-a

Poslušaj članak

Još u ožujku ove godine Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT), krovna organizacija osoba s ozljedama leđne moždine, pokrenule su kampanju „Čuda nisu terapija” kojom su željeli alarmirati javnost na opasnost od prijevare kod tzv. revolucionarnih terapija koja obećavaju „čudesna ozdravljenja”.

Prijevare su tada bile u zabrinjavajućem porastu, ljudi bi se tih terapija uglavnom vraćali financijski iscrpljeni, s osjećajem bespomoćnosti i s gorčinom u srcu. No, kampanji unatoč, redakcija In Portala dobila je informacije kako osobe s ozljedama leđne moždine i dalje u velikom broju nasjedaju na lažna obećanja.

Tim povodom razgovramo s Bojanom Hajdinom, predsjednikom HUPT-a, koji nam potvrđuje da i dalje raste broj osoba koje čudesna ozdravljenja traže u inozemstvu – uzalud.

– Kampanju „Čuda nisu terapija“ pokrenuli smo jer sve češće nailazimo na ponude koje osobama s ozljedama leđne moždine obećavaju povrat funkcije, pa čak i hod, bez odgovarajućih znanstvenih dokaza – kaže nam Hajdin.

– Ne raspolažemo registrom na temelju kojeg bismo mogli iznijeti točan broj osoba iz Hrvatske koje odlaze na takve terapije, pa ne želimo licitirati brojkama. Međutim, iz kontakata s osobama s ozljedama leđne moždine, oglasa i kampanja za prikupljanje novca vidimo da problem ne jenjava, nego imamo dojam da je u porastu.

Društvene mreže su to dodatno ubrzale, pojašnjava Hajdin. Nekada je pacijent morao pronaći kliniku, danas klinika pronalazi njega. Dovoljno je nekoliko puta pretraživati sadržaj o ozljedi leđne moždine, matičnim stanicama ili oporavku i algoritmi vrlo brzo počinju nuditi oglase, „svjedočanstva pacijenata“ i revolucionarne metode liječenja.

S razvojem umjetne inteligencije problem postaje još veći jer je danas iznimno lako proizvesti profesionalno napisan „medicinski“ sadržaj, manipulirane fotografije i videozapise, navodne izjave liječnika ili iskustva pacijenata koja mogu izgledati potpuno vjerodostojno. Nikada nije bilo lakše proizvesti uvjerljivu laž i plasirati je čovjeku koji se nalazi u vrlo ranjivoj životnoj situaciji.

– Važno je naglasiti da nismo protiv istraživanja, matičnih stanica ili neurostimulacije. Naprotiv, postoje ozbiljna istraživanja koja daju razlog za optimizam. Ali kliničko istraživanje i komercijalna ponuda koja vam za velik novac obećava da ćete ponovno hodati nisu ista stvar – napominje Hajdin.

– Posljedice za ljude mogu biti velike. Financijski, govorimo o desecima tisuća eura, uz troškove puta, smještaja, pratnje i rehabilitacije. Ljudi prodaju imovinu, posuđuju novac ili pokreću humanitarne akcije. Taj novac tada više nije dostupan za ono što im dokazano može poboljšati kvalitetu života – prilagodbu stana, kvalitetna pomagala, rehabilitaciju ili osobnu podršku – govori Hajdin.

Postoje i zdravstveni rizici. U stručnoj literaturi zabilježene su ozbiljne komplikacije poput infekcija, meningitisa, neurološkog pogoršanja i abnormalnog rasta tkiva.

– Treća posljedica je psihološka. Čovjeku koji je nedavno doživio ozljedu netko obeća da će ponovno hodati. On i njegova obitelj mjesecima žive za taj cilj, skupljaju novac i odlaze na liječenje. Kada se vrate bez obećanog rezultata, ne gube samo novac nego često ponovno prolaze cijeli proces suočavanja s invaliditetom.

Poseban problem je što se kod nepotpunih ozljeda dio funkcije može vratiti tijekom vremena i rehabilitacije. Ako osoba istodobno primi neku eksperimentalnu terapiju, svaki napredak može se pripisati upravo toj terapiji. Tada nastaje video „prije i poslije” koji postaje reklama za sljedeće pacijente, iako ne postoji dokaz da je poboljšanje posljedica zahvata.

Što se konkretnih slučajeva tiče, zbog privatnosti ne bih iznosio podatke osoba koje poznajemo ili s kojima smo bili u kontaktu – kaže Hajdin.

Međutim, postoje dobro dokumentirani međunarodni slučajevi. U jednoj studiji praćeno je 11 osoba s ozljedom leđne moždine koje su primile različite terapije matičnim stanicama u Indiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Kini i Južnoj Africi. Nije utvrđeno funkcionalno ni neurološko poboljšanje koje bi se moglo pripisati tim terapijama, a pacijenti su pritom snosili vrlo velike troškove.

U drugoj seriji pacijenata koji su otišli u Kinu zabilježene su i ozbiljne komplikacije poput meningitisa, upale pluća, delirija i gastrointestinalnog krvarenja.

– Kada govorimo o zemljama, u literaturi o takozvanom „stem cell tourismu“ često se spominju Kina, Indija, Tajland, Meksiko i SAD, ali takve ponude postoje i u drugim državama. Problem nije zemlja, nego terapija koja se prodaje bez odgovarajućih dokaza i realnog prikaza rizika – nastavlja Hajdin.

– Naša poruka zato nije „nemojte se nadati“. Medicina napreduje i vjerujemo da će budućnost donijeti mogućnosti koje danas nemamo. Ali nadu treba graditi na znanosti, a ne na marketingu.

Ako netko tvrdi da osoba s potpunom ozljedom leđne moždine nakon njegove terapije može ponovno hodati, onda teret dokaza nije na pacijentu nego na onome tko tu tvrdnju prodaje. Neka pokaže ozbiljna klinička istraživanja, neovisno provjerene rezultate i regulatorna odobrenja – a ne reklame, svjedočanstva i snimke s društvenih mreža.

Nada je ljudima s ozljedom leđne moždine potrebna, ali ne smije se pretvoriti u poslovni model.

Nada nije terapija, a očaj pacijenta ne smije biti tržište – poručuje Hajdin.