MORANA VOUK NIKOLIĆ Muzejska savjetnica Tiflološkog muzeja

Nakon što je nedavno u Tiflološkom muzeju predstavljen priručnik u pet tematskih cjelina ‘Pristupačnost za sve 2 – smjernice za inkluzivnu praksu’, napravili smo intervju s muzejskom savjetnicom Tiflološkog muzeja i urednicom priručnika Moranom Vouk Nikolić

Poslušaj članak

S obzirom da je priručnik do sada objavljen u dva dijela, mogu li se očekivati i treći te četvrti dio, ili čak više dijelova? Ako da, o čemu će biti?

– Iako oba priručnika donose širok raspon tema i detaljno ih obrađuju, interes i potreba za stručnom literaturom ove vrste ne jenjavaju – zato već razmišljamo o trećem nastavku priručnika. Njegova koncepcija još je u fazi promišljanja, no svakako ćemo nastaviti razvijati i promicati ideju otvorenih, osjetljivih i društveno odgovornih muzejskih praksi.

Na osnovu dosadašnjeg iskustva s prvim priručnikom, objavljenim 2022. godine, imate li povratne informacije da isti u praksi doprinosi većoj pristupačnosti muzejskih sadržaja?

– Priručnici su značajno pridonijeli povećanju senzibiliziranosti prema posjetiteljima s invaliditetom te potaknuli promišljanje o mogućnostima prilagodbe unutar muzejskih prostora. U Hrvatskoj već postoje primjeri muzeja koji godinama njeguju inkluzivnu praksu, a u novije vrijeme, osobito kroz projektne aktivnosti, sve veći broj institucija uvodi različite oblike prilagodbi – od uređenja prostora do prilagođenih sadržaja i komunikacijskih pristupa.

Po Vama, što bi pomoglo da se ubrza postupak pristupačnosti muzejskih sadržaja svim osobama s invaliditetom po cijeloj Hrvatskoj? Postoji li možda oformljena stručna skupina u tu svrhu?

– Smatramo kako bi priručnici trebali biti prepoznati kao sastavni dio službene literature za stručne ispite u muzejskoj djelatnosti. Time bi se novim generacijama stručnjaka već u ranim fazama karijere približila važnost prilagodbi i razvijala osjetljivost za pitanja pristupačnosti. Istodobno, potrebno je njegovati pozitivnu klimu i spremnost na promjene unutar uprava ustanova, kako bi pristupačnost postala trajna vrijednost sustava. Takav bi pristup zasigurno doprinio stvaranju inkluzivnijih i otvorenijih baštinskih ustanova.

Kako unaprijediti objavljivanje muzejske publikacije za slijepe i slabovidne osobe?

– Objavljivanje publikacija za slijepe i slabovidne osobe treba planirati od samog početka, a ne kao naknadnu prilagodbu. Važno je omogućiti više formata – Braille, veliki tisak, audio i digitalne verzije prilagođene čitačima ekrana. Jednostavan dizajn, dobar kontrast i opis vizualnih elemenata također su ključni. Uz to, iznimno je važno uključiti same korisnike i udruge osoba s oštećenjem vida te osigurati podršku uprava ustanova, kako bi pristupačnost postala dio redovne muzejske prakse.

Kako približiti muzeje cjelokupnoj OSI populaciji?

– Muzeje je moguće približiti cjelokupnoj populaciji osoba s invaliditetom jedino ako pristupačnost postane sastavni dio muzejskog promišljanja, a ne dodatak. To znači da se prilagodbe trebaju planirati od samog početka — u prostoru, sadržaju, komunikaciji i programu. Potrebno je razvijati različite oblike pristupačnosti: prostornu, komunikacijsku i sadržajnu. Jednako je važno educirati muzejsko osoblje, surađivati s udrugama osoba s invaliditetom i uključivati ih u procese planiranja. Takvim pristupom muzeji ne samo da postaju dostupniji, nego i bogatiji – jer se otvaraju novim iskustvima, perspektivama i publici.