MARIJANA IBRIKS Glazba mi je lijek, uvijek je bila uz mene

Marijana Ibriks je od malih nogu, uz pomoć slušnih aparata, prepoznavala koliko glazba ima ljekovitu moć u njenom životu

Poslušaj članak

Važnost umjetnosti u poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom prepoznale su brojne institucije kao i pojedinci koji rade na povećavanju inkluzije. Sve veći je i broj osoba s invaliditetom koje ruše dosadašnje barijere i dobivaju mjesto na pozornicama.

Jedna je od njih i gluhoslijepa pjevačica Marijana Ibriks. Ona je od malih nogu, uz pomoć slušnih aparata, prepoznavala koliko glazba ima ljekovitu moć u njenom životu. Kad god bi se loše osjećala, tražila je i nalazila utjehu u glazbi.

– Glazba mi je lijek, a život mi je to još jednom dokazao. U rano proljeće 2023. godine dijagnosticiran mi je zloćudni tumor dojke. Glazba je uvijek bila uz mene, preko slušalica, nakon svake kemoterapije i nakon operacije. Uz nju plačem i smijem se zahvalna što je još mogu čuti i osjetiti svaki akord, ritam u plućima. Zanimljivo je da mi je voditeljica zbora potvrdila da imam apsolutan sluh za glazbu. Da, ja – gluhoslijepa osoba – osjetim glazbu kroz svaku svoju poru u tijelu! Kada nastupam, moja duša se otvori, radosna što se može pokazati svijetu bez ikakve zadrške – započela nam je svoju priču ova umjetnica iz Velike Gorice i pjevačica grupe Deaf Music Dreamers. Riječ je o bendu u kojem stvara zajedno s još troje entuzijasta.

– U bendu nastupaju, osim mene u ulozi vokala, Dražen Maleković, koji je nagluh, na električnoj gitari i ritam bubnjevima i Robert Vincek, koji je gluh, na bas gitari, dok Mona Vincek, koja je nagluha, sve prevodi na znakovni jezik omogućujući publici potpuno razumijevanje izvedbi. Sviramo rock oslanjajući se na slušne aparate. Trudimo se imati zajedničke probe svake subote – ispričala nam je Ibriks koja s Malekovićem piše i sklada pjesme. 

– ‘Rođen sam za rock’ prva je naša autorska i povratnička pjesma. Dražen je imao spremnu glazbu, a ja sam napisala riječi. Do danas smo napisali i skladali još četiri pjesme, a nekoliko ih je na čekanju. Oboje smo članovi HDS ZAMP-a – istaknula je Marijana dodavši kako trenutno vježbaju za nastup koji ih čeka u studenom.

– Dražen i ja iskopali smo sve autorske, neobjavljene pjesme koje smo imali, napravili aranžmane i sad vježbamo za nadolazeći 7. UPSET ART festival. Glazba je apsolutno dobar medij za izražavanje. Dok Dražen temama pristupa ozbiljnijim tonom, ja preferiram sarkazam – rekla je Marijana koja već nekoliko godina sudjeluje na spomenutom Festivalu umjetnosti i inkluzije osoba s invaliditetom UPSET ART-u u Centru za kulturu Trešnjevka. Na ovom hvalevrijednom festivalu Ibriks se okušala i u ulozi pjevačice, voditeljice te pripovjedačice.

– 2023. godine zbog karcinoma nisam nastupala s tadašnjim bendom, ali sam zato po prvi puta vodila program UPSET ART festivala. Iako pod kemoterapijom, bila sam vesela duha i čast mi je bila voditi festival na kojem sam nastupala kao glazbenica dvije godine zaredom. Ove godine opet vodim program festivala i čitam poeziju, za koju se ispostavilo da je sjajna terapija za ljude -, otkrila je Ibriks, koja je iskoristila priliku i pozvala sve da dođu 29. i 30. studenog na UPSET ART festival. Ujedno je i podsjetila koliko je važno rušiti predrasude.

– Često se sjetim one mame iz Pule koja je pred kamerama izjavila kako ne želi da ‘kljakava’ djeca idu s njenom savršenom djecom u školu. Neki nas ne bi ni malim prstom taknuli da se ne zaraze, ali kada vide na festivalima koliko se trudimo, da čak možemo parirati ‘savršenim’ umjetnicima, onda se nakratko zamisle – poručila je Ibriks koja se dotaknula i jedne druge važne teme.

– U Hrvatskoj kronično nedostaje festivala kao što je UPSET ART festival. Ovo je jedini festival takve vrste u Hrvatskoj. Na UPSET-u je umjetnik honoriran za svoj nastup i rad, a mi tada dobijemo vjetar u leđa za daljnji razvoj svoje umjetnosti, osjećamo se poštovanima. Nekada je postojao takav festival u Rijeci, a u Zagrebu još imamo i Festival jednakih mogućnosti na kojem dobiješ promociju kroz nastup na Trgu bana Josipa Jelačića – ispričala nam je Ibriks koja je s bendom Deaf Music Dreamers imala prilike nastupati od Bosne i Hercegovine do Poljske gdje su pjevali na izboru za Miss i Mistera gluhih svijeta.

A osim što se bavi glazbom, ova umjetnica godinama je bila aktivna u više udruga i radila na tome da se poboljša položaj osoba s invaliditetom, kao i položaj žena. Sada se iz udruga koje je osnovala povukla i posvetila – ribolovu.

– Krajem prošle godine sa svojim Slavoncima osnovala sam Športsko ribolovnu udrugu gluhih ‘Šaran’ Hrvatska, koja je prva i jedina udruga takvog tipa u državi i napokon mogu reći da sam sretna, da uživam u radu s gluhim ribolovcima. Imali smo već dva natjecanja, a u rujnu slijedi Europsko natjecanje gluhih u lovu na šarana u suradnji s Europskom udrugom gluhih ribiča – ispričala nam je ova rođena Osječanka koja ističe da bi položaj osoba s invaliditetom bio puno bolji kada bi postojala sloga između njih.

– Mi osobe s invaliditetom nismo složni i zato je lako upravljati s nama. Osim toga, školovanje treba mijenjati pod obavezno. Svi imaju skraćeni program školovanja, još po starom sistemu iz prošlog stoljeća, bez obzira imaju li intelektualne teškoće ili ne. Tako se proizvodi masa ljudi koja ‘šuti i radi’ – istaknula je između ostalog Ibriks.

Ipak, ona ni ne pomišlja da odustane od borbe za svoja prava u svakodnevnom životu. Nakon što je dobila bitku s rakom dojke, čeka je nova borba.

– Sam karcinom težak je za svakoga, a kamoli za nas osobe s invaliditetom. Tijekom kemoterapije vid mi je bio jako sužen, skoro do potpunog sljepila. Šumilo mi je u ušima i uz slušne aparate. Uobičajeno je da gluhi imaju problema s ravnotežom, a tada me baš ‘bacalo’. Komunikacijski posrednik pomagao mi je koliko je mogao, ali nakon operacije tijekom koje mi je odrezano 11 limfnih čvorova, desna ruka više nikada neće biti kao prije. Stoga mi je potreban osobni asistent, a za kojega se moram zakonski izboriti sama. I budem – istaknula je ova hrabra žena koja se odnedavno počela baviti pisanjem priča.

– Početkom ove godine počela sam pisati priče za čarobnu djecu – ‘Tulipa i Bontonko’. Tulipa je gluhoslijepa djevojčica, a Bontonko je njen pas čuvar, vodič koji drži do bontona. Priča o ‘Tulipi i Bontonku’ po prvi puta će se objaviti u online časopisu za gluhe i nagluhe osobe ‘Jeka’, a reakcije su već odlične. Imam još puno priča za ispričati, tek sam počela. To mi je nova zanimacija koja me opušta i zabavlja – zaključila je Ibriks.

Ivana Perković Rosan

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.