Redovita fizikalna terapija i suradnja terapeuta s pacijentom ključni su za bolju pokretljivost i kvalitetu života. Kako kaže Robert Obrovac, cilj nije samo vježbanje, nego pronalaženje načina da svaka osoba što samostalnije i lakše funkcionira u svakodnevici
Nedavno smo imali pitanje čitatelja o tome zašto osobe s cerebralnom paralizom imaju nekontrolirane trzaje i grčeve mišića koji su za njega vrlo neugodni, utječu mu na samopouzdanje, socijalne kontakte i intimne situacije. Odgovore na tu temu dao nam je viši fizioterapeut Robert Obrovac.
– Kod cerebralne paralize dolazi do oštećenja mozga koje utječe na živčane puteve odgovorne za kontrolu mišića. Zbog toga signali iz mozga prema mišićima nisu pravilno usklađeni, što izaziva spazme, nevoljne kontrakcije i trzaje mišića – objašnjava Obrovac.
On dodatno pojašnjava razliku između dviju čestih pojava.
– Refleksni trzaji su kratki, iznenadni pokreti koji se javljaju kao odgovor na neki podražaj, dok je spastičnost trajno povišeni mišićni tonus i ukočenost mišića zbog poremećene kontrole živčanog sustava. Spastičnost je dugotrajnija i može remetiti kretanje i svakodnevne aktivnosti – kaže Robert.
Redovita fizikalna terapija može značajno ublažiti ove simptome.
– Cilj nam je smanjiti ukočenost, poboljšati pokretljivost zglobova i pomoći mišićima da se opuste. Uz odgovarajuće tehnike, potičemo pravilnije obrasce pokreta, što osobama olakšava svakodnevni život – naglašava Obrovac.
Od metoda izdvojio je PNF koncept, u kojem ima završena dva stupnja, te Bobath koncept.
– Postoji i Vojta metoda, ali osobno smatram da je dosta agresivna u odnosu na druge tehnike – dodaje.
Na pitanje o lijekovima ističe kako to nije njegovo područje, ali ono što znam je ‘da se koriste mišićni relaksanti poput diazepama te botoks’.
– Botoks daje rezultate, no njegova učinkovitost nije dugotrajna pa se mora ponavljati – dodaje Robert.
Kako bi što jednostavnije objasnio pojavu trzajeva, Obrovac ju je usporedio s glazbenim instrumentom.
– Kod osoba s cerebralnom paralizom živčani sustav je stalno u akciji. Dovoljan je mali podražaj i cijeli se sustav aktivira – kao kada samo lagano dotaknemo žicu gitare i ona počne vibrirati – pojasnio je.
Iako mnogi pacijenti fizioterapiju doživljavaju kao napornu i neugodnu obavezu, Obrovac naglašava važnost zajedničkog pristupa.
– Fizioterapija nije sama sebi svrha – ona je tu da poveća kvalitetu života. Terapeut i pacijent trebaju zajedno dogovoriti ciljeve. To može biti savladavanje prijenosa iz kolica u krevet, pravilno držanje pribora za jelo ili smanjenje trzaja pri svakodnevnim radnjama. Mi ne možemo potpuno ukloniti pojavu trzaja, ali možemo naučiti kako ih kontrolirati i olakšati svakodnevicu – ističe Robert.
Na kraju razgovora otkrio je i osobni motiv za odabir poziva.
– Moj otac je doživio srčani udar kad sam imao pet godina. Kroz njegovo iskustvo i vlastito odrastanje shvatio sam koliko terapija može promijeniti život. Zato sam odabrao fizioterapiju – da pomognem ljudima da lakše žive i da im kvaliteta života bude veća – zaključio je Robert.
