Joj, mama… – vodič za preživljavanje tinejdžerskih godina

Nemojte se stalno postavljati u ulogu roditelja koji sve zna i uvijek je u pravu. Ne morate imati odgovor na svako pitanje niti uvijek znati što je najbolje. Budite autentični i iskreni. Tinejdžeri cijene kada roditelji priznaju da su i sami ljudi koji griješe i uče

Poslušaj članak

Ako imate tinejdžera kod kuće, vjerojatno vam je poznat ovaj scenarij: postavite sasvim obično pitanje, a zauzvrat dobijete kolutanje očima, uzdah, kratko „Pusti me na miru!” ili, u najdramatičnijoj verziji, zalupanje vratima.

Iako takvo ponašanje može biti frustrirajuće, važno je zapamtiti da je pred vama mlada osoba koja tek uči razumjeti svoje osjećaje i nositi se s njima. Tinejdžerima je potrebno više samostalnosti, ali i dalje trebaju roditeljsku sigurnost, podršku i razumijevanje. Zato komunikacija u ovom razdoblju zahtijeva strpljenje, malo humora i mnogo slušanja.

Kada tinejdžer kaže: „Ništa ti ne razumiješ!”, prirodno je poželjeti objasniti mu kako život funkcionira. Ipak, duga predavanja često imaju suprotan učinak. Ponekad je dovoljno reći: „Možda stvarno ne razumijem kako je tebi, ali želim te saslušati.”

Tako pokazujemo da nam nije cilj pobijediti u raspravi, nego razumjeti svoje dijete. Umjesto niza pitanja, postavimo jedno i dajmo tinejdžeru vremena da odgovori. Tišina ne znači uvijek nezainteresiranost. Ponekad je mladima potrebno više vremena da pronađu prave riječi.

Kolutanje očima može djelovati kao osobna uvreda, ali ponekad je znak frustracije, nelagode ili želje za samostalnošću. To ne znači da trebamo prihvatiti svako neprimjereno ponašanje. Tinejdžer ima pravo biti ljut, ali ne i vrijeđati druge. Umjesto ljutite reakcije, možemo mirno reći: „Vidim da te ovo ljuti. Možemo razgovarati, ali bez vrijeđanja.” Tako postavljamo granicu i pokazujemo kako se sukobi mogu rješavati mirno.

Kada razgovor preraste u svađu, najbolje je ponekad napraviti stanku. Ne moramo svaki problem riješiti odmah. Možemo reći: „Vidim da smo oboje uzrujani. Napravimo kratku pauzu pa ćemo nastaviti razgovarati.” Važno je da se nakon pauze doista vratimo razgovoru. Tako pokazujemo da neslaganje ne znači prekid odnosa i da se problemi mogu riješiti bez vikanja.

Ponovno se povežite sa svojim tinejdžerom

Nemojte se stalno postavljati u ulogu roditelja koji sve zna i uvijek je u pravu. Ne morate imati odgovor na svako pitanje niti uvijek znati što je najbolje. Budite autentični i iskreni. Tinejdžeri cijene kada roditelji priznaju da su i sami ljudi koji griješe i uče.

Provedite vrijeme nasamo sa svojim tinejdžerom. Ako imate više djece, pokušajte svakome posvetiti vrijeme samo za sebe. Otiđite zajedno u šetnju, na izlet ili kratko putovanje. Ne mora biti ništa posebno ni skupo. Važno je da imate vrijeme za druženje bez žurbe i drugih obveza.

Tinejdžeri žele da ih shvaćamo ozbiljno i poštujemo njihovo mišljenje. To ne znači da trebamo odustati od granica, nego da im trebamo dati priliku izraziti stavove. Malo humora može olakšati i najnapetiju situaciju, pod uvjetom da se ne šalimo na njihov račun.

Pokažite zanimanje za njihov život. Pitajte ih o prijateljima, omiljenim igricama, glazbi, onome što ih veseli ili brine. Nemojte razgovarati samo o školi, ocjenama i obvezama. Pokažite da vas zanima njihov svijet, čak i kada vam nije potpuno jasan ili su vam njihovi interesi neobični.

Pokažite osjećaje i ranjivost. Ako ste povrijedili dijete ili narušili vaš odnos, priznajte to. Recite da vam je žao i da želite popraviti odnos. Možete pitati: „Što misliš, što bismo mogli učiniti da se bolje razumijemo?” Tako pokazujete da su njegovi osjećaji važni i da ste spremni raditi na odnosu.

Nemojte samo davati savjete – naučite slušati. Kada vam tinejdžer govori o problemu, ne morate odmah ponuditi rješenje. Ponekad mu je samo potrebno da ga netko sasluša. Pitajte: „Želiš li da te samo saslušam ili želiš da ti kažem što mislim?” To jednostavno pitanje može spriječiti mnoge nesporazume. Kada dijete osjeti da ga ne osuđujete i da ga doista slušate, veća je vjerojatnost da će vam se ponovno obratiti kada mu bude teško.

Odnos s tinejdžerom nije uvijek jednostavan. Bit će uzdaha, kolutanja očima, neslaganja i možda ponekih zalupanih vrata. No iza takvih trenutaka često se krije mlada osoba koja pokušava pronaći svoje mjesto, postati samostalna i razumjeti samu sebe.

Ne trebamo biti savršeni roditelji. Trebamo biti spremni slušati, priznati pogrešku, postaviti granice i pokušati ponovno.

Cilj nije odgojiti tinejdžera koji nikada neće reći „Joj, mama!”, nego izgraditi odnos u kojem će, unatoč svim neslaganjima, znati da nam se uvijek može vratiti i razgovarati s nama.