Intezitet gubitka nema veze s time što je izgubljeno, nego što je to nama u životu značilo, kaže Marija Roth Jelisavčić
U zagrebačkom Kulturno-informativnom centru, 22. siječnja, održana je tribina ‘Gubitak i tugovanje’, na kojoj se govorilo o različitim vrstama gubitaka, tugovanju kao prirodnom odgovoru na gubitak nekoga ili nečega, te kako tugujućoj osobi pružiti podršku.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Marija Roth Jelisavčić istaknula je da svatko od nas tijekom života neće izbjeći gubitak bliske osobe, ali može izgubiti i odnose, sigurnost, zdravlje, sliku o sebi…
– Gubitak ostavlja neizbježne posljedice. Ne možemo se vratiti na ono što je bilo prije gubitka, ali ga možemo prebroditi, možemo iz njega izaći na drugačiji način i reorganizirati svoje postojanje. Intezitet gubitka nema veze s time što je izgubljeno, nego što je to nama u životu značilo – pojasnila je Roth Jelisavčić.
Navela je da u tugovanju kao odgovoru na gubitak nije jedina emocija tuga, nego postoje i ljutnja, ljubomora, zavist, bespomoćnost. Podsjeća roditelje koji imaju malu djecu, ali i adolescente koliko je važno normalizirati sve emocije koje se javljaju.
– Zbog ideje našeg društva da sve mora biti funkcionalno, dijete misli kako je dobro da ne pokaže niti jednu od tih emocija. Uz emocije važno je normalizirati i ponašanja, a mogu, primjerice, biti vezana uz poremećaje spavanja ili hranjenja – objasnila je Roth Jelisavčić.
Naglasila je da roditelji kako bi zaštitili svoje dijete često ne govore o teškim bolestima za koje je sigurno da će rezultirati smrću bliske osobe, što je pogrešno. Dijete treba imati spoznaju o izvjesnom gubitku.
– U procesu tugovanja neposredno nakon gubitka nemoguć je zadatak mirenja glave i srca s gubitkom. Kako vrijeme prolazi, radi se o procesu učenja življenja s činjenicom da nekoga u našem životu više nema. Proces tugovanja nije pravocrtan nego skokovit. Postoje razdoblja poboljšanja i pogoršanja. Ovaj proces možemo usporediti s tunelom, a zahvaljujući dobroj podršci bližimo se izlazu iz tog tunela – pojasnila je psihologinja i psihoterapeutkinja Lidija Arambašić.
Spomenula je da i osobe s invaliditetom trebaju proći proces tugovanja, da otvoreno razgovaraju s drugima i zatraže njihovu podršku. Osobito za osobe s oštećenjem vida veliki je gubitak psa vodiča.
