Film „55 decibela“ otkrio tajnu deflimpijskih prvaka

Šesto zlato Hrvatske, odnosno cijeli trnovit put do najsjajnijeg odličja na Deflimpijskim igrama, zaslužio je biti ovjekovječen kroz ovaj film

Poslušaj članak

Krajem rujna u kino dvorani Cineplexxa u City Centeru one East u Zagrebu, premjerno je prikazan film Tomislava Krnića pod nazivom „55 decibela”. To nije samo još jedan običan film, to je priča o pomicanju granica, upornosti i izvanrednom sportskim uspjehu jedne reprezentacije i njezinim igračima koji možda ne čuju, ali za njih je čuo cijeli svijet.

Film „55 decibela“ priča je o hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji gluhih, najtrofejnijoj reprezentaciji u povijesti hrvatskog sporta. Priča prati njihov odlazak na Deflimpijske igre koje su se 2025. održale u Tokiju.

Kroz ovaj dokumentarac gledatelji se mogu pobliže upoznati sa reprezentacijom kojoj javnost unatoč njihovim kontinuiranim uspjesima nije pridavala previše pažnje. Ovim se filmom to htjelo promijeniti.

Naziv dokumentarnog filmskog ostvarenja nosi veliku simboliku jer prema pravilima sporta gluhih, za nastup u sportskim natjecanjima za gluhe sportaš mora imati gubitak sluha od najmanje 55 decibela na oba uha.

Deflimpijske igre svoj početak doživjele su u Parizu 1924. godine, tada pod nazivom Međunarodne tihe igre (International Silent Games). Danas su Deflimpijske igre puno više od pukog natjecanja.  

One otvaraju prostor sportašima s oštećenjem sluha da se dokažu, ali također i da se povežu s drugima te izbore ravnopravno mjesto u svijetu sporta. Bavljenje sportom također je jako dobar način za rušenje postavljenih barijera kao i stereotipa o gluhim osobama.

Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih velika je sportska sila koja svojim uspjesima dokazuje baš to, da ne postoji granica, te da oštećenje sluha ne mora biti prepreka za ostvarivanje svojih sportskih snova. Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih čist je primjer toga jer iza sebe ima šest deflimpijskih zlata.

Šesto zlato, odnosno cijeli trnovit put do najsjajnijeg odličja na Deflimpijskim igrama u Tokiju zaslužio je biti ovjekovječen kroz ovaj film. Tihi pakleni bili su pogođeni brojnim nedaćama pa je put do još jednog zlata izgledao kao neostvariv cilj. Ovaj film prikazuje trnovit put do uspjeha.

Naša reprezentacija bila je prokušana brojnim kušnjama. Od konstantnih ozljeda od početka prvenstva, do sumnje zbog smiraja karijere stožernih igrača koji su sumnjali da se mogu nositi s mlađim i poletnijim igračima protivničkih momčadi. Sve to uvuklo je crv sumnje u redove naše reprezentacije u to da mogu do zlata. Međutim, iz toga su izašli još jači i pobijedivši Njemačku u finalu 30:23 uzeli šesto deflimpijsko zlato.

Ovaj film prikazuje upravo ono što se događalo ondje gdje nitko drugi osim igrača nema pristup. Ekipa na čelu s redateljem filma Tomislavom Krnićem bila je s reprezentacijom kroz mjesec dana turnira. Snimili su sve trenutke. Kamera je bila uz njih i kad su se smijali nakon pobjede i kad su padali s nogu od bolova i skupljali snagu da još jednom izađu na teren i bore se do kraja.

Suze, krv, bol, sumnja, smjeh utjeha i nada, sve su to prolazili zajedno. Svaki težak trening, mentalni pad i dizanje iz istog uz pomoć suigrača kada je to bilo najpotrebnije, kada je trebalo stisnuti zube, izaći na teren i pobijediti.

Sve to ekranizira film „55 decibela“ donoseći gledateljima onu stranu priče koju nitko ne vidi, onu koja se događa iza kulisa velikog rezultata puno prije nego što se krajnji rezultat utakmice pojavi na semaforu. Film prikazuje snagu, karakter, hrabrost, ljubav i prijateljstvo iz kojeg je iskovana još jedna zlatna deflimpijska medalja, sada već legendarne hrvatske rukometne reprezentacije gluhih.

Njihova krilatica „Mi ne čujemo. Mi osjetimo“ najbolje opisuje njih, ali i ovaj vrhunski film koji, ako ćete ikada imati priliku, svakako vrijedi pogledati.