Ako zavolite osobu s invaliditetom naučit ćete uživati u malim stvarima, ali i doticati vrhove na koje se drugi ljudi ne usude ni pomišljati
Ljubav sve pozlati. Tako glasi jedna od najljepših ljubavnih balada, a itkako je istinita. Svi smo nekada bili slijepo zaljubljeni i apsolutno nam ništa nije predstavljlo problem kada je u pitanju bila ta osoba.
Ovo se događa svakome, a razloga je više. Jedan od glavnih razloga je hormonalne, točnije komiske prirode. Naime, kako bi se rodila ljubav između dvoje ljudi potrebno je ‘da se desi kemija’. Ova kemija na koju se ovdje misli lučenje je oksitocin i dopamina ilitiga hormona sreće.
Dopamin se luči zagrljajem i jača osjećaj zadovoljstva i privrženosti prema osobi koju grlimo. Isti taj dopamin zaslužan je za početak dubljih emocionalnih veza koje kasnije dovode do ljubavi. Samo dvadeset sekundi dovoljno je čovjeku da počne osjećati mir i sigurnost kada je u zagrljaju voljene osobe.
Drugi hormon koji je isto tako ključan u rađanju i učvršćivanju dublje emocionalne veze između patnera je Oksitocin. On u čovjeku budi osjećaj povjerenja i pripadnosti te je njegovo lučenje jedan od važnih faktora svakog odnosa.
Potreba za fizičkim dodirom i privrženošću nije kod svakog ista. Naprimjer kod većine osoba s invaliditetom lučenje ovih hormona više je izraženo nego kod osoba bez invaliditeta.
Osobe s invaliditetom puno češće i jače izražavaju svoje emocije jer im je zbog osjećaja odbačenosti, kojega jako često osjećaju potrebno više ljubavi.
Većina ljudi se boji emotivno vezati za osobe s nekom vrstom invaliditeta zbog straha od brige za tu osobu.
Postoji nekoliko stvari koje ljudi ne razumiju, a to su – ako cijelog sebe date osobi s invaliditetom ona će vam vratiti duplo. Osjećaj sigurnosti i povjerenja kojega osoba s invaliditetom stekne u voljenu osobu, kod nje može probuditi snalažljivu, kreativnu, maštoviitu, bržnu i pouzdanu osobu koja će se biti spremna brinuti za svoju obitelj te će u svakom pogledu biti oslonac u zajedničkom životu.
Partner osobe s nekom vrstom invaliditeta ima priliku bolje upoznati sebe i puno brže, kvalitetnije i kreativnije smišljati riješenja za novonastale životne situacije. Isto tako, patneri s invaliditetom čine vas empatičnijom osobom te vas uče da život gledate s vedrije strane te izvučete maksimalno od onoga što imate u sebi.
Ako zavolite osobu s invaliditetom naučit ćete uživati u malim stvarima, ali i doticati vrhove na koje se drugi ljudi ne usude ni pomišljati.