Divlje srce grada i potraga za žirafom

Zoološki vrt u Zagrebu ima jednu od najromantičnijih priča o nastanku, a sve je počelo s vizijom jednog čovjeka i samo tri životinje.

Read in English

Poslušaj članak

ZOO se nalazi se u parku Maksimir koji je ime dobio po zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, a  naziv Maksimir je nastao kao kovanica fraze „Maksimilijanov mir“ (skraćeno Maksimir), što je simboliziralo biskupovu želju da građanima podari mjesto za odmor i uživanje u prirodi na prostoru nekadašnje stare biskupske šume.

Cijeli projekt izgradnje ZOO vrta nije pokrenula država ili znanstveni institut, već čista strast pojedinca. Mijo Filipović nije bio zoolog po struci, već zaljubljenik u prirodu koji je godinama sanjao o tome da Zagreb ima prozor u divljinu. Njegov entuzijazam bio je toliko zarazan da je uspio pokrenuti cijeli grad u vremenima kada je bilo puno većih problema.

Sve je počelo 27. lipnja 1925. godine, kada je Mijo Filipović tadašnji ravnatelj građevinskog poduzeća uspio uvjeriti tadašnjeg gradonačelnika Vjekoslava Heinzela da je Zagrebu, kao modernoj europskoj metropoli, potreban zoološki vrt. Mijo Filipović je inzistirao da ZOO bude u sklopu parka Maksimir jer je želio da to ne bude samo mjesto za gledanje životinja, već mjesto za znanost i edukaciju (tada se zvao “Zoološki muzej”).

Prvi “stanovnici” vrta nisu bili egzotični lavovi ili slonovi, već tri lisice i dva polarna medvjeda koje je Mijo Filipović dobio na poklon. Smjestili su ih na mali otočić usred maksimirskog jezera, koji se i danas zove Labuđi otok.

U razdoblju od 1925. do 1926. godine vrt se širio nevjerojatnom brzinom. U početku se ZOO nije punio kupovinom životinja, već su ih građani darovali. Ljudi su donosili ranjene ptice, pronađene srne ili neobične životinje koje su dobili na proputovanjima. To je stvorilo snažnu emocionalnu vezu između Zagrepčana i vrta – on je bio “njihov” u doslovnom smislu.

Tridesetih godina prošlog stoljeća izgrađeni su neki od najprepoznatljivijih objekata koji stoje i danas. Najpoznatiji je Lavov most sa statuama lavova te kule koje podsjećaju na dvorce, što je vrtu dalo taj bajkoviti, “starozagrebački” štih. Ubrzo je izgrađena i posebna nastamba za majmune, koji su odmah postali najveće zvijezde vrta. U to je vrijeme stigao i slon koji je bio prava atrakcija.

Vrt je preživio Drugi svjetski rat, ali je krajem 20. stoljeća bio u jako lošem stanju, s premalim kavezima. Velika modernizacija započela je tek 2000-ih godina, kada su kavezi zamijenjeni prostranim nastambama koje oponašaju prirodno stanište životinja.

Slučaj zagrebačke žirafe

Jedna od većih misterija u gradu je pitanje kako to da velik broj Zagrepčana tvrdi da je u djetinjstvu u ZOO vrtu vidio žirafu. Neki su je vidjeli dok je za druge to bilo nemoguće.

Od svog osnutka pa sve do danas u ZOO-u su vodili detaljne evidencije svih životinja. Tako i danas na službenim stranicama pod rubrikom pitanja i odgovori stoji podatak da je ZOO imao žirafu u razdoblju od 1955., do 1960. godine.  Dakle, nakon 1960. ZOO nije imao žirafu. No postavlja se pitanje kako su onda generacije kasnije vidjele žirafu koje više nije bilo.

Stručnjaci ovo objašnjavaju pojavom koja se zove Mandela efekt u lokalnom kontekstu – situacija u kojoj veliki broj ljudi dijeli isto, vrlo specifično, ali pogrešno sjećanje. Tako stručnjaci tvrde da je moguće da je došlo do zabune s devama ili ljamama jer u starom dijelu vrta, blizu ulaza, godinama su boravile deve i ljame. Dječja perspektiva, u kojoj su te životinje s dugim vratovima izgledale “ogromno”, s godinama se u sjećanju mogla transformirati u lik žirafe.  

Tu je i utjecaj kolektivne sugestije kada netko s autoritetom (roditelj ili stariji brat ili sestra) kažu: “Sjećaš se kako smo ovdje gledali žirafu?”, mozak djeteta može stvoriti lažnu vizualnu sliku kako bi popunio tu informaciju. Stvar ovdje može biti i generacijska, pa su onda roditelji i stariji brat ili sestra doista žirafu vidjeli dok su mlađi članovi obitelji o tome samo slušali.  Nadalje, većina dječjih setova igračaka “Zoološki vrt” ili slikovnica sadržavali su crteže žirafa kao univerzalnog simbola ZOO-a, što je mozak kasnije povezao sa stvarnim posjetom.

Danas zagrebački ZOO ili Divlje srce grada kako ga volimo zvati ima povijesni ugled kao najstariji zoološki vrt u jugoistočnoj Europi. Svrstava se u sam vrh odredišta za ljubitelje divljih životinja unutar ovog dijela Europe i ostaje najposjećenije mjesto za obiteljske šetnje u Zagrebu.