Međunarodni dan svjesnosti o ataksiji obilježava se svake godine 25. rujna. Ovaj dan je posvećen podizanju svijesti o ataksiji, rijetkom neurološkom poremećaju koji utječe na koordinaciju pokreta, ravnotežu i govor
Prepoznavanje ataksije kroz simptome kao što su problemi s koordinacijom, hodom i govorom ključno je za rano postavljanje dijagnoze i pokretanje odgovarajućeg liječenja. Liječenje se fokusira na osnovni uzrok ako je poznat, dok se simptomatska terapija koristi za poboljšanje kvaliteta života osoba s ataksijom.
Može biti uzrokovana različitim faktorima, uključujući genetske mutacije, oštećenja živčanog sustava ili osnovne bolesti. Prepoznavanje ataksije i njen tretman ovise od uzroka i težine simptoma. Evo kako prepoznati i liječiti ataksiju.
Osobe s ataksijom često imaju nestabilan hod, teturaju ili se osjećaju kao da gube ravnotežu. Teškoće u preciznosti pokreta, poput hvatanja predmeta ili pisanja. Govor može biti spor, nerazumljiv, ili ‘isprekidan’.
Oboljeli imaju poteškoće s obavljanjem zadataka koji zahtijevaju precizne pokrete ruku, kao što su zakopčavanje gumba ili pisanje. Drhte, posebno pri izvođenju namjernih pokreta.
Imaju problema s gutanjem (disfagija). Umorni su i imaju slabost mišića.
Uzroci ataksije mogu biti razni poput nasljedne ataksije, kao što su Friedreichova ataksija ili spinocerebelarna ataksija.
Oštećenje malog mozga. Ova oblast mozga kontrolira koordinaciju pokreta, a povrede, tumori, moždani udari ili bolesti poput multiple skleroze mogu oštetiti mali mozak.
Alkohol, određeni lijekovi, ili izloženost teškim metalima i kemikalijama mogu uzrokovati toksičnu ataksiju.
Bolesti poput celijakije ili autoimunog encefalitisa mogu dovesti do ataksije.
Neke virusne ili bakterijske infekcije mogu izazvati upalu nervnog sistema i prouzrokovati ataksiju.
Neki metabolički poremećaji, poput manjak vitamina E ili mitohondrijskih bolesti, također mogu izazvati ataksiju.
Liječenje ataksije ovisi od njenog uzroka, jer ataksija može biti simptom ili posljedica druge bolesti. Ako je moguće, liječenje se usmjerava ka osnovnom uzroku, uz dodatnu simptomatsku terapiju.
Za nasljedne oblike ataksije ne postoji specifičan lijek, ali se koristi simptomatska terapija za olakšavanje simptoma.
U autoimunim slučajevima koristi se imunosupresivna terapija, poput kortikosteroida, kako bi se smanjila upala u mozgu.
Dodaci prehrani (npr. vitamin E kod manjka vitamina) ili promjena u načinu prehrane (kod celijakije) mogu pomoći.
Antibiotici ili antivirusni lijekovi mogu pomoći ako je infekcija uzrok.
Svakako se savjetuje fizikalna terapija, govorna terapija, radna terapija i primjena ortopetskih pomagala.
